Ferdo Livadić – samoborski ilirac izvornog prezimena Wiesner – 1879.

Veći dio života proveo je u dvorcu na rubu samoborskog naseljenog područja, koji se i danas može vidjeti (tzv. Livadićev dvorac). U tom je dvorcu i umro na današnji dan 1879. godine, u 80. godini života.

Na današnji dan 1879. godine umro je Ferdo Livadić, hrvatski skladatelj slovensko-austrijskoga podrijetla. Zanimljivo je da mu je ime izvorno glasilo Ferdinand Wiesner, a kasnije je prezime Wiesner kroatizirao u Livadić (njemačka riječ Wiese znači livada). Rodio se u Celju 30. svibnja 1799. godine, što znači da je bio oko dvije godine stariji od hrvatskog bana Josipa Jelačića. Njegova je obitelj oko 1809. godine naslijedila imanje u Samoboru pa se onamo preselio još u djetinjstvu.

Ferdinand Wiesner tj. Ferdo Livadić studirao je pravo, no rano se počeo baviti i glazbom, i to kao violinist i skladatelj. Došao je u doticaj s Ljudevitom Gajem i postao je pripadnikom Ilirskog pokreta. Skladao je znamenitu budnicu Još Hrvatska ni propala na tekst Ljudevita Gaja.

Zanimljivo je da je Livadić u Samoboru bio pravnik, sudac, ravnatelj škole, gradski senator pa čak i gradonačelnik. Veći dio života proveo je u dvorcu na rubu samoborskog naseljenog područja, koji se i danas može vidjeti (tzv. Livadićev dvorac). U tom je dvorcu i umro na današnji dan 1879. godine, u 80. godini života. Inače, Ljudevit Gaj bio je čak oko deset godina mlađi od Livadića, no umro je prije njega, još 1872. godine.