Ruđer Bošković – najsvestraniji znanstvenik u hrvatskoj povijesti – 1711.

Poznatim su ga učinile rasprave iz primjenjene matematike, a njegovo kapitalno djelo je Theoria philosophiae naturalis (hrv. Teorija prirodne filozofije).

Jedan od najvećih europskih umova svoga vremena i najsvestraniji hrvatski znanstvenik svih vremena – Ruđer Bošković rođen je 18. svibnja 1711. godine u Dubrovniku. Bio je matematičar, astronom, geodet, fizičar, teolog, filozof, diplomat, arheolog i pjesnik.

Ruđer je školovanje započeo u Dubrovniku, a s 14 godina poslan je u Rim, gdje se školovao kod isusovaca na slavnom Rimskom kolegiju (lat. Collegium Romanum), jednom od najpoznatijih svjetskih sveučilišta toga vremena. Nakon završenog studija zaređen je za svećenika i stupio je u tada moćni isusovački red.

Kao znanstvenik djelovao je prvenstveno u Rimu, Milanu i Parizu, ali i ostalim gradovima diljem Europe (London, Beč, Sankt Petersburg, Carigrad…). Bošković ne spada u red onih znanstvenika koji su ostali zapamćeni po nekom epohalnom izumu, već kao vizionar koji je predvidio i najavio kasnije spoznaje i teorije, čime je postao začetnik moderne fizike.

Poznatim su ga učinile rasprave iz primjenjene matematike, a njegovo kapitalno djelo je Theoria philosophiae naturalis (hrv. Teorija prirodne filozofije). U tom djelu tvrdi da se sva materijalna tijela (kamen, stol itd.) sastoje od točaka koje nemaju protežnosti, ali djeluju jedne na druge silama koje ovise o njihovoj međusobnoj udaljenosti. Revolucionarno u tome bila je misao da se ono što vidimo kao čvrstu materiju zapravo sastoji od praznog prostora ispunjenog samo točkama. Njegove ideje uvelike su se pokazale ispravnima otkrićem atoma.

Zastupao je relativnost ljudske spoznaje i razvio posebno učenje o prostoru i vremenu. Važna dostignuća ostvario je u sintetskoj geometriji, o temeljima matematike i njezinim primjenama, izradio je razne optičke, astronomske i geodetske instrumente.

Na zahtjev pape Benedikta XIV. izrađuje planove za popravak kupole crkve Svetog Petra u Rimu, kao i mjerenje meridijana Rim – Rimini, što je rezultiralo prvom preciznom kartom Papinske države. Bošković je utemeljio i opremio zvjezdarnicu u milanskoj Breri, tada najmoderniju u Europi. Godine 1761. izabran je za člana londonskog Royal Societya. Na poticaj tog društva otišao je u Carigrad motriti prolazak Venere ispred Sunca. Kako nije stigao motriti prolazak Venere, vrijeme je iskoristio za istraživanje ruševina Troje.

Nakon ukinuća isusovačkog reda (1773.) prihvaća francusko državljanstvo, živi u Parizu i upravlja zavodom za optiku Francuske ratne mornarice. Vrativši se u Italiju objavljuje pet svezaka Djela koja se odnose na optiku i astronomiju, u kojem brani Kopernikov heliocentrični sustav.

Ruđer Bošković preminuo je 1787. godine u Milanu gdje je i pokopan.