Thompson – skriveni LGBTIQ aktivista!?

MOSTAR - Fenomen Marka Perkovića Thompsona, hrvatskog pjevača, ovih je dana ponovno uzburkao ionako uzburkano bosanskoherecegovačko iliti hercegbosansko tlo, ili barem one dijelove do kojih 'rvatstvo seže ili je posezalo u nedavnoj prošlosti. Za mnoge je Thompson utjelovljenje domoljublja i hrvatske vjere, za druge je pak utjelovljeni fašista, ustaša, nacista. Kao javna ličnost našeg područja okuplja brojne fanove, odnosno sljedbenike (moguća su ista navedena opredjeljenja). Njegovi tekstovi ispunjeni su ponajviše domoljubnom, religioznom i ljubavnom tematikom (s mogućom simbolikom nacionalističke naravi koja ne prezire ni od zloupotrebe religioznog, te simboličnom upotrebom binarno patrijarhalnih običaja i obrazaca balkanskog naroda). Fuzija nacionalnog, religijskog i ljubavnog kod onih prvih izaziva dubinsko poštovanje ravno strahopoštovanju božanskoga, dovodi do ispoljavanja pojedinih domoljubnih i religioznih praksi, te ponajviše uzbuđuje emocionalno-nagonsku pripadnost identitetu vlastitog naroda.

No, tko je zapravo Thompson i koji je njegov cilj? Istražujući tekstove njegovih pjesama (što ne zahtijeva mnogo vremena i truda) može se uočiti njegovo dubinsko poznavanje psihologije naroda našeg regiona: „A mi gluhi, nijemi, slijepi, svatko u svom mraku strepi“.

Thompson, dakle, uočava podijeljenosti koje naši narodi svojom gluhoćom, nijemošću, sljepoćom i jednom riječju: glupoćom (kao socijalnim defektom), sami kreiraju. Kao pripadnik jednog naroda, on se naravno pozvao na djelovanje u svom narodu. Svoju zadaću, iliti religioznim jezikom – svoj križ, Thompson je vidio kroz mogućnost pozitivnog djelovanja i utjecaja na narodne mase. Kao najkorisniju metodu mijenjanja društvene svijesti, Thompson je počeo s djelovanjem od najnižih društvenih slojeva, sa samim dnom našeg društva. Vrijednost njegovog rada dovela je do vidljivosti i kreiranja još nižih levela ispod dna. Ta njegova vrijednost dovodi nas do zaključka kako on nije ni jedinstveni spoj domoljuba i ustaše, religioznog čovjeka i fašiste, nego je Thompson zapravo vrlo dobro skriveni LGBTIQ aktivista. Toliko dobro skriven da ga godinama nisu uspjeli razotkriti ni njegovi neprijatelji, a kamoli tek ciljna grupa njegovog djelovanja – ono navedeno dno društva. Da je to tako potrebna je dubinska analiza njegovih tekstova.

Pojedini tekstovi Thompsonovih pjesama, zbog važnosti svoje poruke, mogli bi biti vodeće misli LGBTIQ protesta, plakata, parada, i sl. Njima on, zapravo, želi doprijeti do svijesti mase s dna i stvoriti jednu miroljubivu masu ljudi koju karakterizira poštivanje ljudskih prava, poštivanje drugoga i drugačijega, uvažavanje slobode druge ljudske osobe, te jednostavno usaditi u njih sve one pozitivne kvalitete čovječanstva koje im nedostaju. Neke od pjesama se posebno ističu sa svojim zahtjevom za priznavanje i uvažavanje svih ljudskih bića. Tako primjerice na nekoj od navedenoj aktivnosti slogan s plakata može glasiti: „Geni, geni, kameni. Takvi smo mi rođeni.“

Ovim riječima Thompson izrazito podržava postojanje i samu stvorenost npr. homoseksualnih osoba kao takvih. Naredne riječi su vrlo slične simbolike: „A što mogu kad sam takav ja, Bog me stvori kakvog takvoga“.

Da je Thompson svjestan kako se LGBTIQ osobe nalaze pod brojnim kontroverznim optužbama potvrđuje sljedećim riječima: „Još govore da smo kontroverzni, ali to su kucine i trice, argumenti podli i bezvezni, istinu im kažimo u lice“.

No, unatoč tome ono što on cijeni je „coming out of the closet“ u riječima pjesme: „Izgubili smo vrime, previše smo tili, al’ se barem nismo kao zmije krili“, jer: „Čisto srce nikog’ se ne boji, makar su nas ušutkati htjeli“. Nadalje, pojedini njegovi stihovi mogu se tumačiti kao izrazito uvažavanje slobode izbora: „Nek’ nebo s nama svira, svoj put nek’ svatko bira“.

Kad je već riječ o slobodi izbora naredne misli mogle bi se bez problema naći kao slogan u borbi za priznavanje istospolnih brakova: „Za dom braćo, za slobodu borimo se mi“. Upravo to jest aktivistička borba koju karakterizira borba za slobodu, za jednakopravnost, za jednako življenje ljubavi koja se divno može opisati s riječju dom, jer kako Thompson sam kaže: „Ima nešto vrjednije od zlata, to je naša ljubav iskrena i čista“ ili „obranimo ljubav, ona svima treba“. Da je težak put k slobodi i ostvarivanju jednakih prava, koja čak iako jednom izborena i ostvarena uvijek mogu biti opovrgnuta, potvrđuje on s riječima: „Sloboda je stvorena u mukama“.

Već spomenute aktivnosti ne mogu bez zastave duginih boja, za njih Thompson kaže: „Zastave slobode viore“, „Nek’ se čuje, nek’ se zna, nek’ viori zastava“, i „Bori se za narod i boje doma svog“. Pored navedene aktivističke borbe koju Thompson svojim pjesmama prenosi, njegova borba očituje se u pojedinim glavnim likovima njegovih pjesama (npr. u liku Ivana koji se vraća s tisuću momaka). Par izričaja pokazuje njegovo poznavanje suvremenih rodnih teorija koje se protive nametnutoj binarnost. Posebno se vidi u izričaju „stostrukim rodom“. Iznova je na snazi njegovo istinsko prihvaćanje cjelovitosti ljudskog bića koje ima slobodu u fluidnosti vlastitog izražavanja, te takvo slobodno biće Thompson poziva: „Budi roda svoga slika“.

Detaljnim proučavanjem Thompsonovih tekstova moglo bi se uočiti još sličnih primjera (no, za čir na želudcu i teške glavobolje dovoljno je navedeno). Nameće se na kraju jedno pitanje, a ono glasi: Kada će se početi primjećivati utjecaji Thompsonovog aktivističkog LGBTIQ djelovanja? S obzirom na vrlo tešku ciljnu grupu njegovog djelovanja, teško je i odgovoriti kad se mogu očekivati posljedice njegovog aktivističkog djelovanja. Postoji mogućnost da pozitivne namjere Thompsonovog djelovanja urode čak učvršćivanjem strukturalnog zla s dna našeg društva.

Jedno je sigurno, naš region udaljen je od civiliziranog društva u narodsko – thompsonovskom omjeru: „daleko, daleko, iza devet sela“.

NAPOMENA: Tekst je satirične naravi.