teferic06072017

VIDEO: Bosanski teferič – Orahovice kod Goražda

Autor: Dnevno.ba

GORAŽDE - Teferič je lijepa i plaha riječ. Ona je kao i hejbe drugih ušla u bosanski jezik iz naših srcu dragih jezika. Teferič je besjeda arapskog porijekla u značenju; zabavljanje, provod, uživanje u prirodi, izlet u prirodu u svrhu provoda i razonode. Teferič je ušao i u našu dragu sevdalinku- "jel ti žao Banjaluke, Banjalučkih teferiča, kraj Vrbasa akšamluka…".

Nije bilo davno kada su se dični Bošnjaci stidjeli eglene dobrih starih Bošnjana. Sve im je bilo ljepše, kulturnije i naprednije nego naše bosansko. Zato su i smišljali besjede strane, besjede, koje ne priliče najljepšem jeziku. Za teferič izmisliše riječ izlet, proslava, piknik… Hvala Bogu Dragome da se polako vraćamo izvoru pa se i teferič ponovno spominje i obnavlja.

Stari veliki teferič je obično održavan 2. kolovoza na Aliđun. Poznati su širom naše domovine čuveni teferiči koji se održavahu u velikim gradovima, ali i oni po selima i zaseocima. Na teferiču se pravo ‘lojilo’, jelo, pilo i zabavljalo. Okretali su se na ražnju volovi, ovce, jarad a pjevale su se bome i najljepše na svitu pjesme, pjevale su se sevdalinke.

Današnji teferiči su obojeni modernim nijansama i tonovima. Uglavnom se održavaju na velikim poljanama, pored rijeka a česte su i bikoborbe zvane “Korida”. Unosan je to posao u kojem se obrće velika para. Vlasnici bikova mjesecima pripremaju životinje, dobro ih hrane i treniraju. Na dan “Koride” sakupi se hejbe svijeta, jer narod voli izaći, dobro pojesti, štagod vidjeti, a najdraže mu čuti srcu prijatnu muziku. Pjevaju na taj dan svi koji su trenutno “inn” i pjevci koje narod begeniše.

Ima brate i teferiča u vlastitoj režiji. Radni narod što vaik radi iskoristi kakakv državni praznik ili wikend i skrasi se pored lijepe rijeke, potoka pa oplete po ćevapima, ražnjićima i sokićima. Neko ponese loptu, drugi šah a treći pikado. Zabavlja se, egleniše i sevdiše dok sve to ne prijeđe u dosadu. Onda se pokupe ‘krpice’, štapići, šerpe i lonci i sve to pobaca u gepek i spraši svojoj kući ili u svoj stan.

Evo jedne sevdalinke koja spominje teferič.

Na teferič pošla nana
s unucima i snahama.
“Hajde nano, bona nano
da igramo i pjevamo”
“Nit` me zov`te, nit umijem
nit` vam pjesme razumijem…

Haj, nekada je i nana pjevala
cijela me je Herceg-Bosna znala
jagmiše se momci sa svih strana
na konjima, do mog babe hana.
Vaktile se sijelilo
uz sazove i daire
pjevale se pjesme stare,
a daire zveketale.
Tugo moja, moji dani
čini mi se, sve bi lani.
Aj, pa zar nije poslušati dika,
kršni momci, divna sevdalinka!
Svaka riječ u med se pretvara,
na spomenu duša se odmara.
Da još jednom vidim momke
kako dobre jašu ate
suhom svilom pokrivene,
a kadifom nakićene,
da su vitki kao srne,
a vilene kao vile.
Aj, da im guste grive zaviore
pod nogama kopite da hore
da zavrište i konji i momci
čini mi se – podmladila bih se.

Autor: Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI