ISPOVIJEST MLADE ŽENE: Prostitutka sam jer moram, zato muž i ja plačemo da ne vidi dijete!?

BEOGRAD - Ona radi na kasi u jednom od velikih beogradskih trgovačkih lanaca i kaže da sa plaćom ne može izaći na kraj, muž joj je invalid, sin tek krenuo u školu i morala je pronaći "dodatni posao".

U potresnoj ispovijesti Zorica M. (32) kaže da ne vidi drugi način za preživljavanje osim ovog koji je, silom prilika, odabrala.

Pritom, kaže ona, njen muž zna čime se bavi u večernjim satima i zatvara oči jer je i on svjestan da drugog izlaza nema!

“Ne radim to zato što volim, ili zato što u životu želim bijesna kola, bunde, nakit… Bavim se prostitucijom zbog sina i muža, to nam je jedini način preživljavanja”, kaže Zorica.

Ona dodaje da je njen život postao pakao kada se njen muž povrijedio na radu i morao otići u invalidsku mirovinu.

“Pao je sa skele, povrijedio kralježnicu i svu ušteđevinu koju smo imali potrošili smo da ga makar vratimo na noge”, priča ona i dodaje:

“Do tada smo sasvim lijepo živjeli, skromno, ali moglo se. Bili smo sretni. A onda je došla bijeda. I ja sam izgubila posao u jednoj državnoj firmi koja je otišla u stečaj i morala sam da radim sve i svašta, dok se nisam zaposlila kao kaserka u jednom hipermarketu.”

Tamo je, kaže, saznala da postoji način za dodatnu zaradu, piše Balkanspres.

“Jedna kolegica, također mlada žena, poslije nekoliko mjeseci poznanstva priznala mi je da povremeno ima susrete s muškarcima poslije posla i da tako dopunjava kućni proračun. Bila sam šokirana kad mi je to ispričala. Ali, crv se uvukao u glavu. U to vrijeme bili smo u ozbiljnom problemu. U iznajmljenom stanu, s gomilom dugova, malim djetetom i lijekovima koje je trebalo kupovati za muža. Odlučila sam da njemu sve ispričam i potražim savjet.”

Na njeno iznenađenje, muž se složio s idejom!

“Zajedno smo plakali cijelu noć. I pitali sebe kako smo došli u tu situaciju? Onda sam obrisala suze i sutradan toj kolegici rekla da mi prebaci nekog svog “klijenta” ako nema vremena. I tako je počelo.”

Danas, kaže Zorica, ima desetak muškaraca s kojima se redovno viđa i život nje i njene porodice se, barem u materijalnom smislu, promijenio na bolje.

“Jeste, stidim se, muka mi je, ne uživam, ali tim muškarcima pružam sve što traže, jer su za to platili. I stalno u glavi imam zašto to radim. Kad se izvučemo iz dugova prestat ću. Tražim bolji posao, ali teško je. Nitko neće da primi “samohranu” majku na neki bolji i bolje plaćen posao. Moj muž je najbolji na svijetu. Nikad me ne pita ništa. Ni gdje sam ni sa kim sam bila. Samo ponekad zajedno plačemo. Kasno noću, da nas ne vidi dijete”.