Kako su Seka Aleksić i Mile Kitić postali najprodavaniji “domaći proizvod”?

SPLIT - Dok se kontinentalna, hrvatska javnost zabavljala, prepirala i uzrujavala oko zabrane Bajaginog koncerta u Karlovcu, jug naše zemlje se, u pravom smislu te riječi, zabavljao na koncertima srbijanskih folk zvijezda kojima je, ako je suditi po sve većem broju njihovih nastupa, Jadran postao jedan od najsigurnijih izvora zarade.

Kako se i u kojem trenutku novokomponirani “melos”, koji se vremenom pretvorio u turbo folk kompilaciju svega i svačega, nametnuo kao jedan od najboljih “domaćih” glazbenih proizvoda koje, između ostalog, nudimo i turistima – nije sasvim jasno.

Izumiranje hrvatskih festivala, a osobito onih dalmatinskih koji su kroz klape i ostale mediteranske izvođače u svojim skladbama nudili autentičan domaći, morski ugođaj, mogao bi biti jedan od razloga procvata nastupa pjevača i autora koji s jadranskom atmosferom i hrvatskom tradicijom nemaju ama baš nikakve veze.

Iako je jedno od gorućih pitanja postalo “kako to da braniteljima smeta Bajaga, a cajke ne”, puno je pametnije pozabaviti se pitanjem izostanka hrvatske, glazbene tradicije za koju su turisti “novijeg doba” gotovo u potpunosti zakinuti, a koji po povratku u svoje zemlje sa sobom kao uspomenu nose nečiji tuđi izričaj.

Šteta ili korist?

Jadranska obala preplavljena je plakatima Milice Todorović, Seke Aleksić, Ace Lukasa i još mnogih ostalih srbijanskih pjevača turbo folka koji sve odvažnije pune hrvatske klubove, ali i svoje džepove. Kako o umjetnosti bilo koje vrste nije uputno raspravljati, ovdje se zapravo ne postavlja pitanje jesu li “cajke” poželjne na hrvatskom tlu. Za apsolutno svaki vid zabave, pa čak i ako su u pitanju “lake, orijentalne note”, u našoj zemlji treba i mora imati mjesta. Pitanje je, kako su prevladale i postale vodeće u mnogim hrvatskim klubovima i dvoranama, a stranim turistima prepoznatljive kao naše izvorno blago?

Odgovor je uvijek isti. Novac. Lake note za sobom vuku i laku zaradu, a kako se uz Acu Lukasa lakše “okreću runde”, naručuju skupocjene butelje i lupaju čaše nego uz, recimo, bilo koju klapu ili Meri Cetinić, sasvim je jasno zašto se vlasnici klubova, kafića i restorana s terasama okreću “istočnim” izvođačima.

Je li poplava cajki na Jadranu dugoročno za hrvatski turizam korisna ili štetna, pokazat će vrijeme…