SEDINA PERVA ZA DNEVNO.ba: Najveći uspjeh ovog vremena je ostati svoj i sačuvati sebe!

KONJIC - Jedno od definitivno najljepših mjesta u Bosni i Hercegovini svakako je Konjic, taj predivni krajolik s nesvakidašnjim prirodnim bogatstvima, koji "ljubi" Bosnu s Hercegovinom, a koji je u prošlosti imao mnoštvo poznatih i pozitivnih ličnosti, te se i u današnje vrijeme, hvala Bogu, može pohvaliti s čitavom plejadom onih koji u svakom pogledu doprinose tome da je Konjic još ljepši i bolji, no što je najvažnije prvenstveno se misli na pozitivna djela tih njegovih ljudi. Ljudi i žena. A jedna od tih mladih žena je Sedina Perva, na prvi pogled dosta samozatajna osoba, ali i osoba koja svakako doprinosi toj ljepšoj i boljoj i današnjici, a samim time i sutrašnjici Konjica i njegovih stanovnika.

Sedina je prije izvjesnog vremena izdala zanimljivu knjigu naslova “Posveta”, a koja je posvećena njezinoj prerano preminuloj majci. Tim povodom smo radili prvi naš intervju s njom, a ovom prilikom donosimo svojevrsni nastavak priče, jer život je priča koja kao rijeka stalno teče i u kojoj se ima uvijek iznova što reći, pa smo ovom prilikom željeli čuti što nam to novoga ova mlada spisateljica, a u zadnje vrijeme i uspješna voditeljica, ima za reći.

DNEVNO.ba: Prošli intervju koji smo radili desio se pred promociju Vaše knjige “Posveta”. Od promocije je prošlo čak nekoliko mjeseci pa nas zanima kakvi su trenutni osjećaji? Sobzirom da je knjiga “Posveta” nastala iz najvećeg životnog gubitka da li je uslijedilo ikakvo olakšanje?

PERVA: “Da, moja knjiga ‘Posveta’ nastala je iz najveće životne boli i najvećeg životnog gubitka a to je gubitak mame koja je bila i ostala moj jedini životni uzor. Posveta je zapravo nišan u mom srcu podignut mojoj mami. Ovo često ponovim jer to najbolje opiše Posvetu. Moram priznati da i sama sebi često postavim baš ovo pitanje oko olakšanja. Koliko god mjeseci prošlo osjećaji su uzburkani i teški. Kao došao je neki vid olakšanja izlaskom knjige jer znam da sam učinila nešto u spomen svojoj mami, ali mislim da je to samo jedna mala mrvica ili jedan mali kamenčić koji je pao s mog srca i duše a ostao je ipak jedan ogroman koji nikad ništa neće moći uništiti pa da bih ja imala olakšanje koje sam željela”.

DNEVNO.ba: Kako je knjiga prihvaćena kod čitatelja, pretpostavljamo da su komentari pozitivni, no je li se možda ipak desio neki negativan komentar?

PERVA: “Kao što se zna, uvijek idem putem iskrenosti koliko me god puta opeklo. Desio se jedan komentar dan poslije promocije knjige, a glasio je otprilike tako da je ‘gospođa’ izjavila javno na svom FB profilu da je večer prije bila promocija neke knjige, a da i ona ima nekih dnevnika koje je pisala kao dijete pa će vjerojatno i da objavi, nakon čega su naravno uslijedili smajlići koji plaču od smijeha, jer glupost mora biti upotpunjena. Tu se nije nalazilo moje ime ali sam se itekako pronašla i provjereno znam o čemu pričam. To je bio jedan jedini komentar koji je bio za mene kao negativan i itekako glup, ali da ih je bilo tisuću ili da su svi bili takvi ne bi me dotaklo jer ja znam zbog koga i zbog čega sam pisala. Uvijek ponavljam da knjigu nisam pisala s ciljem da bude zapažena. Nisam bila, niti sam, niti ću biti opterećena tim kako je knjiga primljena kod bilo koga, čak ni kod književnih kritičara a kamoli neke ogorčene žene koja je nezadovoljna svojim životom, čija je duša toliko mala da ne može shvatiti toliku ljubav koju nosi ‘Posveta’. S ‘Posvetom’ sam se vratila u tijelo one djevojčice koja je bila sretna, njenim glasom sam pričala i u knjizi, obraćala se mami onako kako je nekad ta djevojčica radila, čak i kad je odrasla. Izrekla sam sve ono što sam smatrala da je malo koliko se god ponavljalo, ono što možda nisam stigla reći i sve one osjećaje koji su me kidali, kako u tim prvim danima tako i dan danas. Ja sam svoje misli i osjećaje uokvirila, posvetila mami, u amanet ostavila svojoj kćerkici i ostavila jednu veliku poruku svojim najboljim prijateljicama a to je da smo samo privremeno razdvojene, na oči gledajući a da našu ljubav nisu i neće moći uništiti razdvajanjem na ovom svijetu. Kao što sam već rekla, to je i nišan u mom srcu mojoj mami, mjesto gdje mogu uvijek da odem, mjesto gdje su emocije najsnažnije i mjesto u kojem za mene i dalje živi moja najmilija. Da zaključim, komentar dotične žene me nije dirnuo jer znam da ne mogu svi razumjeti iskrenu i vječnu ljubav”.

DNEVNO.ba: Kako reagirate u takvim situacijama?

PERVA: “Kako da zamjerim osobi koja je toliko nesretna? Živjeti kao rogovi u vreći a glumiti sreću sigurno nije lako. Znam više nego što ljudi misle a to što o takvim stvarima šutim ne znači da sam imalo naivna. Šutim jer mi odgoj ne da pričati o detaljima tuđih života. Ja joj želim sreću jer sretni ljudi nisu zli, bave se svojom srećom i isto žele drugima. Zli su zapravo samo nesretni. Znam da je baš dotična osoba izgubila dosta bliskih ljudi, a apsolutno ništa nije uradila njima u spomen. Vjerujem da je boli to što nije ni imala takav odnos i toliku ljubav da bi uradila nešto kao što je uradila ‘Posveta’. Od ‘Posvete’ nisam očekivala ništa jer nije pisana iz tih razloga a učinila je mnogo. Toliko buđenja emocija u drugim ljudima, nepoznatim osobama, toliko suza, toliko podrške i zagrljaja uz suze, toliko shvaćanja o značenju majke, toliko aplauza tom gestu posvete i divljenja toj majci koja zaslužuje sve to i više, toliko raznih emocija… Zar da gledam jednu crnu točkicu pored toliko svjetlosti nakon onolike tame?”

DNEVNO.ba: Svašta se izdešavalo od našeg posljednjeg razgovora. Kakvi su to poslovni izazovi obilježili period koji je iza nas?

PERVA: “Da… Postala sam predstavnica humanitarne organizacije ‘Human Social Society 4Life” za Hercegovačko-neretvanski kanton, Ambasadorica za javnost The Esprit produkcije, par mjeseci sam bila glavna urednica portal Novikonjic.ba gdje sam stekla nova iskustva ali sam stjecajem okolnosti dala ostavku i nastavila s novim izazovima, okušala sam se ponovno kao voditeljica i mogu reći da mi se sve više sviđa i to. Bilo je svega a trenutno obavljam funkcije Predstavnice i Ambasadorice, pa ćemo vidjeti dalje. Lagano se sprema i još jedan izazov, nešto potupno novo, ali o tome pričamo kada se realizira, još je rano”.

DNEVNO.ba: Bavite se raznim stvarima, okušali ste dosta poslova. Prema kojem će poslu ljubav najvjerojatnije prevladati?

PERVA: “Nikad se ne zna. Mislim da ću nastaviti da se bavim raznim stvarima, a što se tiče pisanja to i ne smatram poslom, to je moje olakšavanje duše. Moje napisane riječi nisu samo riječi, nose velike emocije, proživljene trenutke tako da ne pišem ništa tek tako, svaka riječ ima svoju priču. Pisanje sigurno ostaje tu, na koji način i u kolikoj mjeri možda nije ni bitno. To je ono što sam prvo počela i vjerujem da je to ljubav koja će se nastaviti kakav se god posao radio”.

DNEVNO.ba: Što Vas motivira da pišete i kada niste raspoloženi za to?

PERVA: “Duša. Kada se god zasiti loših ljudi, teških situacija, emocija, sjećanja, onda duša piše. Ja ne pišem ništa, sve je to djelo moje duše. Tako joj bude lakše…”

DNEVNO.ba: Kada pišete pokušavate li utjecati na svoje čitatelje kako možda razmišljaju drugačije?

PERVA: “Pišem iskreno, ne zavaravam bilo koga, ne pišem bajke, pišem realnost, činjenice, tako da ljudi koji imaju dušu sigurno razumiju svaku poruku i sigurno da to sve utiče na njihove poglede ka nekim životnim situacijama. Nemam taj cilj da mijenjam mišljenja jer svi smo ljudi za sebe i svi razmišljamo drugačije, to je teško i promijeniti, ali mi je sigurno drago kada neke moje riječi same od sebe pokažu nekome da je nešto moglo ili treba drugačije”.

DNEVNO.ba: Imate li u planu pisati svoju drugu knjigu ili je ona možda već u procesu pisanja?

PERVA: “Život nije ono što se planira, zaista. Shvatila sam to više puta tako da i ne volim baš mnogo pričati o tome. Ali bit ću iskrena i reći da se laganim koracima piše nešto novo. Voljela bih da se neki moji novi snovi ostvare, da u jedne nove korice stavim priču o svom životu, prolasku svega i svačega, i to sve kroz možda neki roman i neke uloge koje će predstavljati ljude iz moga života. Voljela bih da i to imam ukoričeno ali na koji način će to točno biti i kada ostavljamo vremenu da ispriča…”

DNEVNO.ba: Što će biti tema Vaše iduće knjige?

PERVA: “Život. Nema uljepšavanja, ocrnjivanja, samo surova realnost. Ono što sam sigurna je to da će neka od mojih oluja ispričati svoju priču”.

DNEVNO.ba: Što smatrate svojim najvećim uspjehom?

PERVA: “Moj definitivno daleko najveći uspjeh moja je kćerkica i ta uloga majke. To uvijek kažem bez ijedne sekunde razmišljanja. Iman je moj najveći uspjeh i najveći ponos.A ako pričam o uspjesima nakon tog mogu reći da sam ponosna na to što sam u svemu što se desilo ostala svoja, iskrena, išla samo srcem. Bilo dobro ili loše išla sam samo iskreno, srcem, ali ipak nisam dala niti izgubila sebe. Ostati svoj, sačuvati sebe u svemu, i to je jedan uspjeh”.