Hrvatska će osvojiti Svjetski kup, jer je bolja od Francuske!

MOSKVA - Ideologija koja je nastala kao rezultat Prvog svjetskog rata uništava Europu. To što su Nijemci u jednom vlaku unijeli u Rusiju 1917. (Lenjin), vratilo se kao eksportni produkt globalne dimenzije i nevjerojatne razorne snage. Postmarksizam uništit će zapadni dio Europe, istok će preživjeti, sa njim i centralna Europa (Slovenija, Hrvatska), tako se nadamo.

Europa se 2018. godine prisjeća stote godišnjice Prvog svjetskog rata. U europskoj povijesti ne postoji događaj koji bi mogao imati veći utjecaj na život stanovništva kao “Veliki rat” (La Grande Guerra). Renesansa, humanizam, reformacija i protureformacija, napoleonski ratovi su imali utjecaj stoljeće ili dva ranije. Međutim, niti jedan od tih pokreta nije donio ništa što bi se moglo usporediti s Prvim svjetskih ratom. Prvi je svjetski rat bio uvod u najkruće i najkrvavije stoljeće ljudske povijesti, koji je ujedno i najkoncentriranije. Dvadeseto je stoljeće započelo 1914. godine je trajalo do pada Berlinskog zida. To je bilo vrijeme najveće nade i najveće patnje u povijesti čovječanstva. Vrijeme iluzije i njezine sestre blizanke – deziluzije.

37 milijuna mrtvih (cvijet generacije, kako je o tome govorio Erich Maria Remarque, u romanu Na Zapadu ništa novo) stvorilo je poligon za tehnička dostignuća zbog kojih je dvadeseto stoljeće postalo najmodernije u povijesti. Oružje za masovno uništenje stupilo je na pozornicu povijesti, kako bi nakon dva desetljeća od primirja u studenom 1918. godine došlo do svog klimaksa, do realizacije atomske bombe. Nadalje: avijacija, i na kraju globalizacija, do koje je došlo po prvi puta u povijesti (ulazak SAD-a u globalni sukob). Sve to je homo sapiensa na kraju 20. i početkom 21. stoljeća napravilo za krunu stvaranja, u biblijskom smislu. Čovjek je postao gospodar planeta, čak i svemira koji ga okružuje (današnji teleskopi omogućavaju nam uvid u krajnje dijelove svemira, do 13 milijardi svjetlosnih godina unazad, kada je sve počelo).

Ako Remarque u svojemu romanu govori o generaciji uništenoj ratom, iako su pojedinci izbjegli smrti od granata, u perspektivi se 100. obljetnica kraja kaže kao antička Sfinga koja nije progutala samo Remarquovu generaciju nego i slijedeće. Druga generacija morala je odrastati pod Hitlerom, a treća (govorimo o istočnoj Europi) pod jarmom komunizma. Četvrta živi povijesno-ideološki refleks prve. Zato danas, ideologija koja je nastala kao rezultat Prvog svjetskog rata uništava Europu. To što su Nijemci u jednom vlaku unijeli u Rusiju 1917. (Lenjin), vratilo se kao eksportni produkt globalne dimenzije i nevjerojatne razorne snage. Postmarksizam uništit će zapadni dio Europe, istok će preživjeti, sa njim i centralna Europa (Slovenija, Hrvatska), tako se nadamo.

O čemu se zapravo radi? Ako razmišljamo o francuskim regijama (Burgundija, Provansa, npr.) dvije nam stvari mogu zapasti za oko. Povijesna arhitektonska baština, koja je nešto što nema nigdje na planeti. I drugo seoska groblja: na svakom se od malih groblja nalazi obelisk s nekoliko stotina imena. Ako pogledamo godine rođenja, počinju oko 1890.-1900. i završavaju s godinama 1914.-1918. To je cvijet generacije mladih ljudi koji su umrli u jarcima Prvog svjetskog rata, bez da bi oni sami, pa i njihovi generali znali zašto.

Zapovjednik francuskih vojnika u najkrvavijoj bitci Prvog svjetskog rata (zapadna fronta), na Verdunu, bio je Phillippe Pétain. Povijest ga je zapamtila po tome što je bio zapovjednik Vichyske Francuske i da je surađivao s Hitlerom. To je prvi pogled koji ne pokazuje istinu. Philippe Pétain je Hitlera prezirao: Hitler je bio sve ono što je on mrzio. Ako je potpisao primirje i bio predsjednik Vichyske Francuske, to je učinio iz jednog jedinog razloga. Danas o tome nitko više ne govori ni ne piše. Budući da je kao general vidio strašno krvoproliće francuske nacije u godinama 1914.-1918., htio je na svaki mogući način spriječiti ponovnu kataklizmu. To je bila njegova temeljna namjera. U tome je i uspio: Francuzi su u Drugom svjetskom ratu dali beskonačno manje žrtva nego u Prvome.

Pétain nije mogao vidjeti u budućnost: nacisti su preuzeli Francusku i počinili neizrecive zločine. Umrlo je sto tisuća Židova koji su deportirani u koncentracijske logore. Nacizam je, nakon komunizma najveće zlo u dvadesetom stoljeću.

Francusku su oslobodili Amerikanci, a ne Francuzi. To je tužna činjenica. Francuska inteligencija, koja je bila pod utjecajem komunističkih ideja, odmah nakon oslobođenja počela je sa sistematičnu diskreditaciju Sjedinjenih Američkih Država i njezinog vrijednosnog sustava. Istovremeno su komunisti iskoristili svaku priliku kako bi stigli primat oko antifašističke borbe. U narednim desetljećima se svaki intelektualac, koji se nije pridržavao komunističke interpretacije dvadesetog stoljeća smatrao fašistom. Kada je Czesław Miłosz došao u Pariz – bio je žrtva komunizma – imao je beskrajne teškoće pojasniti zašto ga je komunistička vlast protjerala iz Poljske. U zapadnoj Europi su klasični intelektualci polako nestajali: zavladao je kulturni marksizam. To se smirilo padom Berlinskog zida, a danas se održava takvo razmišljanje u medijima, ali i drugdje.

Posljedica kulturnog marksizma je raspad temeljnih vrijednosti Europe. A zato su zaslužni njezini najveći krvnici, đelati: Adolf Hitler i Josip Visarionović: obojica su djeca Velikog rata. U narednim desetljećima, odsutnost intelektualnog razmišljanja koštat će Europu njezina postojanja. Evo, razornih snaga Prvog svjetskog rata u današnjem danu.

Hrvatska je u srijedu pobijedila reprezentaciju Engleske jer je bila bolja od njih.

Kako su Englezi bolji od Francuza, Hrvatska će osvojiti Svjetski kup.