SPORTSKI KOMENTAR: Prosinečki je sportaš a ne političar

SARAJEVO - Sport bi trebao sam po sebi ujediniti ljude. No ponekada zna biti dvosjekli mač. U antičkom svijetu su prestajali svi ratovi za vrijeme trajanja olimpijade jer su igre a samim time i sport bili smatrani viteškom borbom, čašću, prestižom, pobjednici su slavljeni kao najveće ličnosti svojega doba. Ali bili su nagrađivani i kroz materijalna dobra, itekako. Za pretpostaviti je stoga da je i onda bilo takmaca na terenu kojima je pobjeda bila više od sportskog uspjeha. Ni danas nije bitno drugačije.

Ima uistinu sportaša, što u pojedinačnim što u kolektivnim sportovima, koji su se i naosvajali naslova i zaradili hrpu novca, zaslužili i iskreno poštivanje od drugih ljudi i sportsko poštovanje od konkurencije i struke te razne druge životne beneficije ali jednostavno ne odustaju. Sport i natjecanje im je u krvi. Kako recimo drugačije objasniti poteze Rogera Federera i njegovo trajanje? On je već sada najveći tenisač u povijesti i nitko ga u skoroj budućnosti neće prestići. Rekorder je i po broju Grand slam naslova i po broju uzastopnih te ukupnih tjedana na broju jedan. Što se novca tiče, svi ti naslovi osvojeni su uz masne nagrade a sponzori ga ne puštaju jer je sportaš bez mrlje u karijeri. Ipak je nedavno napustio prazničko i blagdansko okruženje bliže i šire obitelji te sa Belindom Benčić želio i uspio – osvojiti Hopman Cup.

Uvod u jednu sportsku priču potreban je zbog preuveličane dramaturgije oko imenovanja Roberta Prosinečkog na mjesto izbornika/selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine u nogometu. Zbog toga što se u ovom slučaju isprepliću sport i politika, toliko puta viđeni koktel na ovim prostorima. Nije nužno Bosna i Hercegovina u pitanju i nije nužno da se radi o jednoj reprezentaciji s ovih prostora u bilo kojem sportu. Ali bilo da se radi o klupskom ili državnom sportu, sport i politika su koktel koji nikada nije urodio dugoročno isplativim plodovima.

Prema nekom ustaljenom planu i programu, nogometni ili fudbalski savez BiH, kako ga god netko zvao, ima običaj smijeniti izbornika nakon neuspjelih epizoda i nečega što se zove loših rezultata u nekom od ciklusa kvalifikacija ili čak nakon što je netko jednom uspio vidjeti veliko natjecanje ako uspjesi ne dolaze u kontinuitetu. Ali kod nas je bitna i nacionalna osnova. Ako je izbornik U21 reprezentacije Srbin, onda je red da U19 i U17 podjele Hrvat i Bošnjak. A rezultat, stručnost, želja za radom…? Viđeno do sada.

I nužno dolazimo do momenta u kojem Prosinečki sjeda na užarenu BiH izborničku klupu dočekan pomiješanim osjećajima. Neki mediji su bili za Amara Osima samo zato što je on Amar Osim. Nikakve usporedbe nisu dolazile do izražaja ni po pitanju vođenja klubova njih dvojice kao trenera, ni po pitanju je li ijedan od njih do sada vodio neku od reprezentacija. Prosinečki nije bio podoban jer je vodio Zvezdu ili nije podoban što je igrao za Hrvatsku? Ili i jedno i drugo?

A on sam kao čovjek-sportaš voli izazov. Izazov je bio i Azerbajdžan i Crvena Zvezda, isto kao Kayserispor. Ima Robi dovoljno novca da mu ne treba ta vrsta priče a čak je odbio i bolje ponude od NS BIH. No, nema kredibilitet ili legitimitet. Zašto? Zato što možda vjeruje u nogometaše Bosne i Hercegovine a nije preuzeo klupu da bude fikus? Vjeruje da može izboriti Euro.

Nakon svih priča u medijima smo mogli čuti izjave i „trenera svih trenera“, Ćire Blaževića koji je i sam bio na klupi BiH. Kaže Ćiro da će Prosinečki ujediniti BiH. Nije on političar već sportaš. U sportskom smislu ujediniti BiH nije ni moguće jer tri naroda u većini navijaju za tri različite države. Jedni za BiH dok se ostali smatraju izdajicama. Drugi za Srbiju i treći za Hrvatsku.

Samo imenovanje Roberta Prosinečkog trebalo bi mnoge, inače simpatizere „Zmajeva“, „natjerati“ da navijaju za BiH. Odnos dijela medija i „struke“ oko reprezentacije premu njemu samome je taj broj opet sveo na manje brojke. Pa ti radi u takvim uvjetima. Iako je „Žuti“ prije svega sportaš. Pokazat će vrijeme i slijedeće kvalifikacije je li sjedanje na izborničku klupu bio samo njegov entuzijazam u sportskom smislu ili dvosjekli sportski mač preko kojega će izbor selektora BiH opet postati politika.

S Prosinečkim na klupi nogometne reprezentacije, te bi stvari trebale biti zapostavljene jer on ima i igračku i trenersku karizmu i politika ga ne zanima. A kada krenu utakmice, sve će više ljudi drukati i za BiH kao državu u tom sportu, protiv bilo koga. Ta činjenica neće biti iznenađenje. Čak ni u državi kakva je BiH gdje je sve, ali baš sve, politički obojeno u jednoj, manjoj ili većoj, mjeri.