SPORTSKI KOMENTAR: Nada postoji dok utakmica ne krene

ZAGREB - Ma, znamo da je Juventus bolji, tu nema govora, to je objektivno. Još uvijek se radi o dva različita svijeta. Ali, dajte barem ono malo nade koja je izrasla iz subjektivnosti, dopustimo si barem da taj tračak svjetlosti tinja iako je pred gašenjem i na izdisaju. Barem do početka utakmice da se imamo čemu veseliti a kada utakmica krene, možda i zašutimo jer sve će se znati. Čim krene, čim se otvore vrata stadiona koja će birači sa svojim ulaznicama tražiti.

Pokazat će se da imaju bolje igrače na svim mogućim pozicijama koje ovaj sport dopušta. Vratar je toliko jak da se smatra vođom. Dosta bi bilo samo to da kažemo o njemu. On neda da išta prođe pored njega a ukoliko se dogodi kakva situacija pred golom koja će zaprijetiti miru u obrani, taj će se izderati tako jako da će se napadači suparničke momčadi popiškiti u gaće, a s njima i njegovi obrambeni.

Eh, da, ti obrambeni stupovi što čuvaju svoje pozicije i pozicije cijele momčadi te vladaju prostorom namijenjenim igri bez granica. Imaju čistače koji neće dopustiti da se itko nekažnjeno približi otkrivanju načina kako postići pogodak, kako doći do hvale vrijednoga rezultata, kako ugroziti opstanak cijeloga kluba. A ispred njih je veza.

Na vezi počiva suradnja između stožerne obrane koja čuva osvojeno i napadača koji suvereno vladaju suparničkim prostorom. Ta veza je toliko jaka da može probijati, sve u cilju postizanja povoljnoga rezultata, i lijevu i desnu stranu.

Ta veza je toliko jaka da se čak zna dogoditi da oni s lijeva prijeđu na desno i oni s desna na lijevo, sve onako kako zahtijeva situacija na terenu. Neki znaju otići toliko ulijevo za vrijeme utakmice da najprije naprave polukrug i okrenu leđa desnome pa se vrate tamo gdje ih je majka rodila, na prirodnu poziciju. Naravno, usput će i vlastitog desnog suigrača popljuvati takvim potezom. Ali mu ovaj neće zamjeriti jer je znao da će se vratiti gdje mu je mjesto.

A što reći o napadu? Egzekutori pred kojima padaju i brojne međunarodne momčadi. Za svaki postignuti pogodak dobiju toliko veliku premiju da ima i njima i onima iza njih. Njihova reputacija je takva da čak ni suci ni ikakva sudačka organizacija ne mogu dići zastavicu ni puhnuti u zviždaljku makar se zna i cijeli svijet vidi da su u nedozvoljenoj poziciji. Jednostavno, cijela momčad rastura.

Ali, dajte barem mrvicu subjektivne nade, barem do dana „D“, da će do početka utakmice vladati kakva takva pozitivna atmosfera u kojoj će se ljudi skupiti na tribini i huknuti zajedno, ako ništa, po posljednji put, prije priznanja poraza od objektivno jače momčadi.

Ali ne pobjeđuje uvijek moćniji.