VIDEO: Modrić nije prvi Vatreni koji je inzistirao na Thompsonu, pogledajte što smo našli!

ZAGREB - Sad kad su se iscrpile priče o crnim hrvatskim dresovima, Marko Perković Thompson došao je kao naručen onima kojima nije baš leglo pola milijuna ljudi na zagrebačkim ulicama, pa još nekoliko stotina tisuća po hrvatskim gradovima otkud su reprezentativci.

Nebitno je što su igrači željeli da im on zapjeva, nebitno je što su ljudi na dočeku pjevali njegove pjesme, sve je nebitno. Bitno je, tek, onima kojima je pozlilo od viđenog da im je MPT došao kao naručen. Jer, da njega nije bilo na dočeku srce bi im se smrzlo, nesreći im ne bi bilo kraja, za što bi se uhvatili da je bilo drugačije?

Našli bi oni nešto, pa neki opet pišu da je sramotno bilo vidjeti toliko tamnih, crnih dresova, a ima i onih koji se žale, zamislite vi to, i na prekid prometa. EH, jadna Hrvatska što mora trpjeti da bi se barem malo veselila.

MPT je postao tako oruđe, posljednji adut “hejtera”, ljudi koji moraju pokazati svoje negativne emocije kada je nekakvo hrvatsko veselje u pitanju. Društvene mreže pune se porukama tipa “ovo nije moja Hrvatska”, gadeći sve što se događalo za dočeka i snebivajući se zašto su igrači pozvali tog pjevača u svoj autobus.

Sjećanja nam naviru godinama unazad, Zvonimir Boban se opraštao od aktivnog igranja nogometa. Znate li koje su se pjesme svirale pred svjetskim zvijezdama, nogometašima Milana i svim bivšim našim reprezentativcima i uzvanicima. Perkovićeva “Lijepa li si”, a kad je Boban grcajući u suzama napuštao teren, išao prema tunelu koji vodi u svlačionicu grmjelo je – “Geni, geni, kameni”.

U toj pjesmi i sam Boban, famozni kapetan naše reprezentacije je prepoznao svoj put od dječaštva nedaleko Imotskog do svjetske slave. Nitko tada nije govorio da je to fašistička pjesma kao što nam danas nude istinu oni koji se još ne mogu oporaviti od Hrvatske odjevene u nogometne, prepoznatljive dresove, raspjevane zemlje koja se konačno imala prigodu razveseliti. Sad se ista ta pjesma isključuje s razglasa.

I u tome je problem. Oni nam jednostavno hoće narediti da se Hrvatskoj ne smijemo veseliti. MPT je tu posve nebitan, ako nema Thompsona onda su tu crni dresovi, kad ni njih nema onda su to skandiranja, a i kada je šutnja oni iznova nešto izmisle.

Nesretna naša Hrvatska postaje tako talac onih kojima ta zemlja, sa svojim objektivnim teškoćama, predstavlja trn u oku. Pa, kad njih već bole oči što ne bi onim drugim neistomišljenicima iskopali oči!