hrvatska-rusija11092017

Znamo točno tko je kriv za krah hrvatskih košarkaša na Eurobasketu!

Autor: Andrija Kačić Karlin

ISTANBUL - Zapravo, otkud svima nama, novinama, televizijama, stručnjacima, pa i piscu ovih redaka pravo biti optimistčan i zahtijevati medalju od ove momčadi.

Drvlje i kamenje sasut će se ovih dana na naše košarkaše i izbornika Petrovića, nakon eliminacije u osmini finala europske smotre protiv Rusije – odmah da zaključimo. Posve nepotrebno i nepravedno! Zapravo i glupo! Nisko!

Dobro svi znamo kakva nam je košarkaška reprezentacija, s kojim se problemima ovaj sport suočava kod nas, kako igrači tretiraju reprezentaciju, pa iznenađenje je kad netko pristane igrati za nacionalnu vrstu, a uobičajena je pojava da se nastup otkaže.

Nadalje, dobro znamo kakve muke proživljavamo na velikim natjecanjima, ako se na njih uopće plasiramo, ispadao u ranoj fazi natjecanja, osmina finala krajnji je domet. Iz priredbe u priredbe doživljavamo razočaranja, no zanimljivo je uvijek prije tih razočaranja upadnemo u kolektivnu euforiju pod sloganom – Sada je vrijeme za povratak naše košarke?

Kakvo vrijeme? Kakva euforija. Hrvatska odavno spada u srednji dom europske reprezentativne košarke, a tendencija pokazuje da pomalo ispadamo i iz tog srednjeg doma.

Istina, Hrvatska ima dobre igrače, pa i NBA majstore, ali imaju to i drugi. Hrvatska ima tradiciju, košarka je popularna u nas, ne kao nekada, ali ima svoju publiku, kritičare, svoj život, mikro svijet. Svi oni silno žude za jednom medaljom koje nema 22 godine i svi tu medalju shvaćamo kao pojas za spašavanje košarke u nas.

U tolikoj želji ne samo da smo nerealni, već i glupi. Zapravo, otkud svima nama, novinama, televizijama, stručnjacima, pa i piscu ovih redaka pravo biti optimističan i zahtijevati medalju od ove momčad koja protiv Rusa lagano primi 100 poena, pokazujući da nema ni trunke konkurentnosti u utakmici za koju se govorilo da je majka svih prilika. Kad se sjetimo da smo se i veselili što igramo protiv Rusa, a ne protiv domaćina Turske onda možemo govoriti i o satiri.

Hrvatska redovito biva eliminirana na velikim natjecanjima u nastupima koje uvijek nazovemo sramotnim. I sada je tako. Uvijek je tako.

Nama koji volimo košarku sve ovo teško pada, no jednog dana moramo stati na zemlju, jer evo lebdimo u razmišljanjima da smo neka veličina i kvaliteta već više od 20 godina.

Tužno je gledati kako na parketu samo Bogdanović krvari, njegovo znanje i moć nisu upitni, no uz tu kvalitetu on na terenu gine. Manje kvalitetni se na parketu ponašaju kao da su prisiljeni na nastup. I smeta nas to i to je najgori epilog ove eliminacije, a ne činjenica da nećemo doći do borbe za medalje ili same medalje.

Nemamo reprezentaciju, nemamo igrače koji želje igrati za nju, nemamo viziju. Što imamo? Stručni odbor od nekad naših proslavljenih igrača koji će morati priznati da se radilo pogrešno.

Riječ dvije i o Aci Petroviću? Kako ga optužiti da je radio pogrešno kada je ipak riječ o kvaliteti naših igrača koji su pristali nastupiti za nacionalnu vrstu. Oni nešto bolji su otkazali, Petrović iz svoje kože nije mogao i u ovoj priči on mora biti apsolutno amnestiran.

Glavni krivci smo mi koji smo u košarkaše vjerovali.

Autor: Andrija Kačić Karlin

ZADNJE VIJESTI