7DNEVNO: ‘Bare’ iz sjene upravlja cijelim pravosudnim sustavom BiH?!

GRUDE - Iako su se obavještajni krugovi u BiH i RH razletjeli na sve strane, ne bi li nekako zaustavili nastavak priče o zločincima i Judama unutar samoga političkog vrha samoprozvanih zaštitnika i ekskluzivnih "distributera" hrvatstva, mi nastavljamo iznositi argumente i činjenice koji im, sve je jasnije, zadaju velike glavobolje. U tome nas zasigurno neće spriječiti Udbini, AID-ovi i tko zna čiji sve pijuni, sve redom Hrvati, na sramotu i žalost naroda kojem pripadaju.

Slučaj braće Šimić iz Gruda

Da bi kadrovi beogradskog moćnika, “Hrvata” Stanka Čolaka (o kojemu smo dosad napisali samo dio “trojanske” biografije) mogli djelovati, u BiH je trebalo (to nije bio problem) u pravosuđu, politici i gospodarstvu stvoriti paradržavne poluge moći i pomno isplanirano – uklopiti ih u zakonske okvire. Taj paralelni sustav je već više od dvadeset godina na djelu što je postala sasvim normalna pojava u nenormalnoj državi. Podrazumijeva se.

Riječ je o svojevrsnoj kompenzaciji, na način da osobe iz državnog sustava štite kriminal, a osobe iz kriminalnog miljea s kojima su poodavno povezani, zauzvrat im pružaju neku vrstu osobne zaštite. Pri tome, to je odavno jasno, dijele plijen koji se mjeri u milijunima eura. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće. A ušli smo i u novo stoljeće…

Jedan od najlakše dokazivih primjera je grudski dvojac Šimić (braća Mate i Blago) iz mjesta Borajna kod Gruda. Obojica trenutno izdržavaju zatvorske kazne zbog dugogodišnje torture i kriminala koje su činili na području cijele Zapadne Hercegovine, a bili su povezani s kriminalcima iz čitave “regije”. Riječ je o dvojici kriminalaca s dosijeima na kojima bi im pozavidjela puno poznatija i “viđenija” gospoda s one strane zakona. Braća Šimić, u narodu poznatiji kao “Dolkići”, dugo godina su slovili kao zaštićena vrsta, jer je i pučkoškolcima bilo jasno da se “djelatnosti” kojima su se bavili, nisu mogle provoditi bez debelih veza u tužiteljsko-pravosudnim krugovima. A radilo se o miniranjima kuća, iznudama, ucjenama, trgovini opojnim sredstvima, trgovini ukradenim motornim vozilima, pokušajima ubojstava i prijetnjama, kojima se Tužiteljstvo BiH bavilo dugi niz godina, ali inertno i puževim koracima. Na kraju se uspostavilo i zašto.

Pitanja i dileme koji su cijelo vrijeme bili prisutni vezano za braću Šimić, u istražnom postupku su isplivale na površinu i dale odgovore, a o njima je uostalom pučanstvo u BiH “El Doradu” – godinama i nagađalo. Izvori bliski istražnim organima BiH tvrde kako je cijeli niz policijskih službenika, djelatnika obavještajno-sigurnosnih agencija, tužitelja, sudaca, visoko rangiranih političkih i pravosudnih dužnosnika, pa i jedan direktor Kazneno-popravnog zavoda, duboko involviran u zataškavanju kriminala braće Šimić.

Zdravko Raič – ‘Đavolji odvjetnik’

Općinski sud u Ljubuškom donio je 15. 10. 2010. godine prvostupanjsku presudu, kojom je Mate Šimić osuđen na kaznu od tri godine i osam mjeseci zatvora, zbog krađe i trgovine ukradenim vozilima. Vozila su bila ukradena na području BiH, Hrvatske, Austrije i Njemačke. Neka od njih bila su u vlasništvu međunarodnih institucija koje djeluju u BiH, a velik broj vozila bio je i na listi traženja koju je raspisao Interpol.

Zanimljiva je krađa VW passata registarskih oznaka IL-3FGT koja se dogodila u srpnju 2005. u Travniku. Vozilo je bilo u vlasništvu Nikole Lovrinovića, donedavno zamjenika predsjednika HDZ-a BiH. Javna je tajna da se Lovrinović nije slagao s podaničkom politikom koju vode Bariša Čolak i Dragan Čović, pa je Lovrinović “nogiran” s dužnosti u HDZ-u BiH, a na njegovo mjesto je, gle čuda, ustoličena – Borjana Krišto. Za Krišto smo već pisali da je miljenica beogradskog i širokobriješkog Čolaka, a Dragan Čović nikada nije krio da mu je gospođa Krišto srcu mila, pa je i logično da bude odmah – ispod njega.

Indikativno je da je prema Borjani Krišto jako pažljiv i stari Udbaš Stanko Čolak. Uzmemo li u obzir činjenicu da je Stanko Čolak oženjen Srpkinjom iz sela Crni Lug kod Bosanskog Grahova iz kojeg je “poteklo” najviše generala u bivšoj JNA i da je svoju karijeru započeo upravo u Livnu kao načelnik centra SDB-a, možda bi gospođa Krišto mogla pojasniti u kakvim je odnosima bila s tim hrvatskim izrodom?

Međutim, za slabije upućene uslijedio je šokantan obrat vezan za presudu braći Šimić od 15. 10. 2010. godine. Tada je, naime, Žalbeno vijeće Županijskog suda u Širokom Brijegu (članovi – Gordana Pažin, Dragica Šimić i Mile Zeljko), 28. 5.2012. poništilo prvostupanjsku osuđujuću presudu i naložilo da se svi istražni dokazi vrate Mati Šimiću, ignorirajući tako činjenicu da se među vozilima (koja su u najvećem broju rastavljena u dijelove), nalaze i ona za kojima je tragao Interpol!?

Posebno je zanimljivo da je odvjetnik Mate Šimića bio Zdravko Raič iz Mostara (ujedno i član Visokog i tužiteljskog vijeća BiH-VSTV BiH), a tužitelj Ljiljanko Naletilić, kojega je majka Mate Šimića u svom iskazu navela kao osobu kojoj je njezin sin redovito davao mito, kroz razne materijalne koristi.

Naletilić je, uzgred rečeno, tužitelj u narodu poznatiji kao “balzamiran” jer je, prema našim saznanjima, tek ove godine otišao u mirovinu s gotovo punih 75 godina života. Također, “mlađahni” tužitelj je dugogodišnji bliski prijatelj sa Stankom, Barišom i Dragom Čolakom. Koincidencija? Teško!

Također se mora istaći da je odvjetnik Raič branio Matu Šimića na preporuku Bariše Čolaka. Nikakvo čudo, jer se prigodom uhićenja Mate Šimića, kojeg su uhitili pripadnici Federalne uprave policije (FUP) i izuzimanja dokaznog materijala, u imeniku njegova mobitela nalazio broj označen kao “Bare”. Provjerama brojeva i kontakata, utvrđeno je da je “Bare”, u stvari, broj mobitela – Bariše Čolaka. Nadimak “Bare” koriste samo bliski prijatelji negdašnjeg “sudije Opštinskog suda u Lištici”, pa je kristalno jasno da je sa Šimićem bio u prijateljskim odnosima.

Đavolji poslovi

Na presudu Županijskog suda je sutkinja Općinskog suda u Ljubuškom, Katica Artuković, uputila žalbu Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću BiH (VSTV BiH), nakon čega ju je telefonom nazvao osobno Zdravko Raič, te joj je prijetećim tonom rekao da ubuduće neće imati “njegovu ruku” u VSTV-u BiH i da će svojim autoritetom utjecati da joj se uskrati povjerenje!?

Iz svega navedenog je razvidno na koji način, osobni odvjetnik Dragana Čovića, rješava predmete pred sudovima. Logično je pitanje, jesu li istim scenarijem iz sudskog predmeta “Eronet” nestali ključni dokazi protiv Čovića, nakon čega je oslobođen optužbi? Za slabije upućene, dokumenti su nestali na putu iz Tužiteljstva Hercegovačko-neretvanske županije do Općinskog suda Mostar, koje dijeli svega stotinjak metara zračne linije. Vjerojatno je puhala orkanska bura…

Šimić u milosti Zelenike, direktora KPZ-a

U predmetu optužbe protiv Mate Šimića zbog insceniranog napada na ovlaštene policijske službenike Petra Brnadića i Tonija Primorca, vođenom 2010. pred Općinskim sudom u Ljubuškom, također je po preporuci Bariše Čolaka okrivljenoga zastupao Borislav Čuljak, odvjetnik iz Širokog Brijega. Riječ je o bliskom prijatelju (navodno i kumu) Bariše Čolaka, koji je otprilike u isto vrijeme postao sudac, kada i Čolak. Iako i u obitelji Borislava Čuljka postoji osoba čiji je policijski dosje gotovo identičan onome kojeg je imao i tada pritvoreni Šimić, to Bariši Čolaku nije bilo važno.

Čolak je, da podsjetimo, svojedobno imenovao Čuljka za predsjednika Općinskog suda u Širokom Brijegu.

Nakon što je ga je OHR smijenio s dužnosti koju mu je namjestio prijeratni “drug sudija Čolak”, Čuljak se nekoliko godina bavio odvjetničkim poslom, a početkom travnja 2014., opet na prijedlog Bariše Čolaka i uz svesrdnu pomoć člana VSTV-a Zdravka Raiča, imenovan je za tužitelja u Tužiteljstvu Zapadno-hercegovačke županije (opet Široki Brijeg). Tragikomedija!

U vrijeme dok se nalazio u pritvoru, a prema iskazima njegove majke i bivše supruge, jedan od braće Šimić je posjedovao mobilni telefon s kojim je iz zatvora komunicirao sa svojom sadašnjom suprugom Draganom Topalović. Ona je po suprugovim nalozima obavljala sve već uhodane poslove u vrijeme dok su se on i brat, uhićeni u akciji “Meteor”, nalazili u pritvoru.

Posjedovanje mobilnog telefona u pritvorskoj jedinici KPZ Mostar, prema navodima iz istrage, Šimiću je omogućio osobno direktor zavoda, Romeo Zelenika, sin Petra Zelenike, prijeratnog milicajca, a sadašnjeg predsjednika Udruge dragovoljaca HVO Mostar i bliskog prijatelja i suradnika – Dragana Čovića.

Kao protuuslugu, Šimić je Zeleniki na korištenje dao svoj stan u Mostaru, opremljen ukradenim namještajem, u kojem su se odvijale orgije s profesionalnim prostitutkama, a sudeći prema nekim informacijama, podvođene su i maloljetnice za političko-policijsko-pravosudnu klijentelu. Dodatno, luksuznije opremanje stana u skladu sa Zelenikinim željama, izvela je Šimićeva supruga Dragana Topalović. Ona je te navode potvrdila i u iskazu koji je dala istražnim organima. Dragana Topalović je neko vrijeme radila u kafiću u Posušju i u to vrijeme je bila intimna s jednim od čelnih ljudi MUP-a ZHŽ-a. No, o tome podrobnije u idućem nastavku…

Kad tužitelj postane branitelj…

Idila između Zelenike i Šimića je munjevito napredovala, pa su Šimići čak koristili i njegov automobil. Riječ je o mazdi, registarskih oznaka 658-T-928, registriranoj na ime direktora KPZ Mostar, Romea Zelenike. Materijali iz istrage potvrđuju da su Šimići vozilo koristili od 18. 12. do 26.12. 21012. godine. Točnije, do datuma kada ih je na neobjašnjiv način pustio na slobodu tužitelj Saša Sarajlić, iako je cijela akcija pripremana i vođena više od godinu dana. Tužitelj Sarajlić (o njemu ćemo tek pisati koga je sve štitio i na koji način) je i sam od početka bio uključen i rukovodio je svim istražnim radnjama i aktivnostima usmjerenima na tu međunarodnu kriminalnu grupaciju, koju sačinjavaju skupine iz BiH i inozemstva.

No, Sarajlić je, unatoč svim materijalnim dokazima zapljenjenim u akciji “Meteor” (nekoliko kilograma opojne droge skunk, veće količine oružja, bjanko dokumentacija za krivotvorenje papira o vozilima, zapljena dijelova za više od dvije stotine vozila), postupio kao da nije tužitelj, već – branitelj braće Šimić. Određeni krugovi bliski stranci SDA koju vodi sin pokojnog Alije Izetbegovića, ne isključuju mogućnost da je, u dogovoru s vrhom HDZ-a, u sve umiješan i visokorangirani dužnosnik SDA BiH, Asim Sarajlić. U ovoj državi ništa nije nemoguće, pa tako niti da je paralelno sa zakonitom, vođena i operacija koju bi mogli nazvati – “Meteor vs. Sarajlići”!

O sprezi policijskih i službenika drugih sigurnosnih i obavještajnih agencija s braćom Šimić, kao i njihovim zaštitnicima predvođenim Barišom Čolakom, u idućem broju (nastavit će se…).