fbpx
FOTO: Jurica Galoić

7DNEVNO: Ivo Sanader raskrstio s Bogom – na Čistu srijedu u slast smazao pileća krilca!

Autor: Romana Eibl / 7Dnevno

ZAGREB - Ćaća, pomalo oronuo, ali i dalje osmijeha poput punoga mjeseca za svakog namjernika, naručio je u restoranu Batak grill „svoja“ pileća krilca u famoznom BBQ umaku, mladi krumpir i svježi kupus s bućinim uljem. Nisu se otvarale butelje, on ovdje uvijek pije craft pivo zgodnog imena Lela. Sve zajedno - ni sto kuna! Za to u Baltazaru, gdje je stolovao u danima slave i moći, ne bi mogao dobiti ni tri kosti od zubaca…

Ćaći sigurno ne nedostaje Remetinec, uvrh glave mu je bilo tri i pol godine jada i čemera iza rešetaka, čak ga ni Zdravko Mamić unutra nije uspio oraspoložiti iako ga je uporno zazivao i grleno pjevao „ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine“. Ćaća ga nije mogao ni čuti ni vidjeti, jer je, za razliku od Maminja, bio zatvoren na ženskom odjelu. Remetinec, međutim, i stvarno i simbolički stalno kruži oko bivšeg hrvatskog premijera kojem se već šest godina sudi u četiri procesa. Ivo Sanader ne uspijeva se odmaknuti čak ni od nekih remetinečkih inačica, pa smo tako u srijedu nabasali na njega na Remetinečkoj cesti, na broju 14, gdje se u bivšem starom restoranu Savski mlin smjestila roštiljska franšiza Batak grill.

Nekad je, dok je bio važan i moćan, obitavao u neposrednom susjedstvu Kaptola, glasoviti Baltazar bio je njegov dnevni boravak, tamo su, uz bakanalije što draže nepce i razgaljuju dušu, sklopljeni veći i važniji poslovi i paktovi nego u Banskim dvorima. Danas Ćaća, kao društveni izopćenik, više naginje periferiji, pa je nerijetko gost Batka na Kajzerici, baš što je bio i prošle srijede, Čiste srijede.

Ali, jao, u Batak grillu, kao što mu već i ime govori, teško je slijediti pokornički karakter Čiste srijede, koju je, uz Veliki petak, Crkva proglasila zapovijedanim postom i nemrsom. Odricanjem od mesa (nemrs) i dragovoljnim gladovanjem (post) vjernici ističu spremnost na žrtvu i odricanje iz ljubavi i zahvalnosti prema Kristovoj muci i smrti. Ivo Sanader jako dobro zna crkveni nauk, protokol i običaje.

Odrastao je u siromašnoj i iznimno pobožnoj obitelji, nakon završetka osnovne škole, njegova je majka zamolila svećenike da joj sina prime u sjemenište. Zapravo, zbog siromaštva, svu je svoju djecu, četiri sina i jednu kćer, poslala u sjemenište. Nije bilo drugog načina da ih školuje. Svi su joj sinovi na kraju završili Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju, a Ivin brat Vinko i jedina sestra Danica odabrali su biti Božjim slugama. Don Vinko Sanader ima iza sebe 33 godine svećenstva, a njegova je sestra Danica časna u samostanu kćeri Božje ljubavi na Marjanu.

Najstariji od braće Sanader, dr. Ivo, dogurao je najdalje, šest je godina bio hrvatski premijer, a devet je godina vodio kao predsjednik HDZ, živio je kao šeik, skockan, razmetan i rastrošan, a vladao kao autokrat, moćan i nedodirljiv, pa se malo- pomalo počeo igrati Boga, ogrješujući se pritom o njegove zapovijedi. Ta što je nakon svega jedan posrtaj pred pilećim krilcima na Čistu srijedu!

I tako je Ćaća, pomalo oronuo, ali i dalje osmijeha poput punoga mjeseca za svakog namjernika, naručio u Batku „svoja“ pileća krilca u famoznom BBQ umaku, mladi krumpir i svježi kupus s bućinim uljem. Nisu se otvarale butelje, on ovdje uvijek pije craft pivo zgodnog imena Lela. Sve zajedno – ni sto kuna! Za to u Baltazaru ne bi mogao dobiti ni tri kosti od zubaca… Da ne biste pomislili da je bivši premijer objedovao u Batku sam. Nipošto! Društvo mu je pravio zgođušni Dražen Klarić, glavni urednik Večernjega lista, koji je prošloga ljeta izdao Sanaderovu knjigu „Doba politike detuđmanizacija“. U knjizi je Sanader nastojao dokazati da je on isključivo nastavio tamo gdje je Tuđman stao te je najavio da je to tek prva od tri knjige koje namjerava napisati kao „prilog u borbi protiv kultiviranja neznanja“.

Možda su samo buduće Sanaderove knjige za isti stol posjele bivšeg premijera i Večernjakova glodura, a možda zabljesne na kioscima idućih dana neka ekskluziva. Nešto poput nedavnog Večernjakova intervjua s Miroslavom Kutlom, jednim od simbola nakaradne i kriminalne hrvatske privatizacije, koji se pred progonom hrvatskih pravosudnih organa nastanio i nastavio živjeti u Bosni i Hercegovini.

Tko zna gdje bi danas i u kakvom statusu bio Sanader da ga u bijegu nije zaustavila austrijska policija, odnosno da se prije izdane tjeralice uspio dokopati Sjedinjenih Američkih Država kamo je kanio pobjeći. Možda bi bio preteča blogera-odmetnika Ivice Todorića, možda bi ga preko svojih američkih veza uspio zaštititi Miomir Žužul, njegov sudrug i poznati suputnik u Veronu gdje se u lipnju 2006. prodavala Pliva, a Žužul je bio posrednik u pregovorima između naše i američke farmaceutske kompanije Barr. Četiri mjeseca poslije tajnog sastanka u Veroni Barr je preuzeo Plivu za 15,25 milijardi kuna.

Umjesto na Broadwayju, Sanader je prvo sedam mjeseci proveo u pritvoru u Salzburgu, nakon izručenja u srpnju 2011. prebačen je u remetinečki pritvor gdje je ostao do prosinaca iste godine. Otad se, do prve presude, branio sa slobode uz jamčevinu od 12,4 milijuna kuna.

„Nikad nas nitko nije tako prevario kao Ivo Sanader, njegova politika je uništila hrvatsku desnu političku scenu, prevare u njegovom mandatu i aranžmanu nećemo nikada zaboraviti, u riječ, Sanader nas je iznevjerio, podlo prevario, trivijalno rasprodao, njegova prijevara se zapravo zove izdaja“, pisali su u danima Sanaderova razobličavanja i utamničenja njegovi dotadašnji apologeti.

Godinu dana kasnije, 20. studenoga 2012. sudac Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić donio je presudu kojom je Sanader proglašen krivim u slučajevima Hypo i INA-MOL.

“Presuda u ime Republike Hrvatske: Optuženi Ivo Sanader kriv je što je od 1994. godine do 11. ožujka 1995. godine u Zagrebu i za vrijeme trajanja ratnog stanja dogovarao visoke kamatne stope na kredite u zemlji koja je teško nalazila banke kod kojih bi se zadužila. Kao pomoćnik ministra vanjskih poslova i kao pregovarač s Hypo bankom o uvjetima kredita za kupnju zgrada veleposlanstava iskoristio je teško stanje u zemlji koja se nalazila u ratu”, stoji u presudi.

“Tijekom pregovora o uvjetima, kojima je Hypo banka odobrila 140 milijuna tadašnjih austrijskih šilinga, s predstavnicima Hypo banke koristeći ulogu pregovarača, za sudjelovanje i protuuslugu isplaćena vam je provizija od 5 posto odobrenog kredita što iznosi 7 milijuna tadašnjih šilinga”, rekao je Turudić u obrazloženju.

“Kao predsjednik Vlade s Hernadijem iz MOL-a dogovorio je da će za iznos od 10 milijuna eura dogovoriti izmjenu dioničarskog ugovora te neosnovano omogućiti utjecaj nad tim trgovačkim društvom. Znajući da je takvo poslovanje protivno koristi države, krajem listopada 2008. na sjednici užeg kabineta iznio je zahtjeve MOL-a za izdvajanje plinskog poslovanja, na sjednici predsjedništva HDZ ponovio, te iznio i nametnuo MOL-ove zahtjeve”.

Za Hypo banku, Sanader je osuđen na tri godine i šest mjeseci, a za slučaj INA-MOL na sedam godina i šest mjeseci. Sudac Turudić osudio ga je na jedinstvenu kaznu od deset godina zatvora, koja mu je kasnije smanjena. Sanader je izravno iz sudnice odveden u zatvor u Remetinec, ali je pušten nakon točno tri godine, 25. studenoga 2015., jer je Ustavni sud ukinuo presudu zbog ratnog profiterstva u slučaju Hypo te primanja mita od mađarskog MOL-a i cijeli slučaj vratio na ponovno suđenje zagrebačkom Županijskom sudu.

U ožujku 2014. Sanader je proglašen krivim za izvlačenje novca iz državnih institucija i tvrtki preko agencije Fimi media. Presudom zagrebačkog Županijskog suda osuđen je na zatvorsku kaznu od ukupno devet godina jer je kao predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade RH organizirao kriminalnu grupu radi ilegalnog financiranja stranke, ali i radi vlastitog bogaćenja. Istom presudom sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Ivane Čalić Sanaderu je oduzelo “ilegalno stečenu korist” u iznosu od 15,2 milijuna kuna. Kažnjen je financijski i HDZ, što je protumačeno kao osuda HDZ-a kao zločinačke organizacije. No, tu je nepravomoćnu presudu ukinuo Vrhovni sud te naložio novo suđenje.

U travnju 2017. Ivo Sanader je nakon četiri godine suđenja, nepravomoćno osuđen na četiri i pol godine zatvora zbog optužbi da je primio 17 milijuna kuna provizije nakon što je Ministarstvo regionalnog razvoja, na čijem je čelu bio Petar Čobanković, 2009. kupilo zgradu u Planinskoj ulici od tvrtke bivšeg HDZ-ova saborskog zastupnika i vlasnika mesnica Stjepana Fiolića. Budući da je osuđen na kaznu manju od pet godina, Sanader nije iz sudnice otišao u zatvor niti neće sve dok presuda ne postane pravomoćna.

Autor: Romana Eibl / 7Dnevno

ZADNJE VIJESTI