7DNEVNO: Može li Bakir, s dva milijuna turskih dolara za izgradnju ratne luke i džamije u Neumu, zaustaviti izgradnju Pelješkog mosta?

NEUM - Ideja o ratnoj luci u Neumu cvjeta u Bosni već jako dugo, a njenom izgradnjom bi Bakir napokon mogao ostvariti san svoga oca Alije Izetbegovića, koji je u Sarajevu svojedobno već imao i svog - admirala ratne mornarice(!?). A da namjera o izgradnji postoji, govori i sve glasnije negodovanje predstavnika vlasti u Neumu, koji žele svoj grad kao turističku destinaciju

”Bosna je bačva baruta”, rekao je u jednom od svojih javnih nastupa srbijanski predsjednik, Aleksandar Vučić. S Vučićem se oko rijetko čega racionalan čovjek može složiti, ali konstatacija o Bosni i Hercegovini, definitivno nije daleko od istine. Kako Bosna ne bi bila bačvom baruta i uporištem za potencijalne ratove, kada tri naroda koja je tvore, ni naizgled ne funcioniraju skladno. S jedne strane tamo su Srbi, koji imaju svoju ”državu u državi”, klanjajući se braći iz Beograda, lojalnije no što to čini prosječan stanovnik srbijanske metropole. S druge, pak, strane, tamo su Bošnjaci, čiji politički predstavnici po instrukcije za vođenje države odlaze u – Tursku, dok im po brdima treniraju naoružani vehabije, njih više od 40 tisuća. S treće strane, tamo su Hrvati, narod koji se više od desetljeća bezuspješno bori za svoja prava i ravnopravnost…

Naime, Hrvati u Bosni i Hercegovini nemaju ni majku, ni maćehu. Njihova Hrvatska za koju su se borili srčano i hrabro, zaboravila ih je i izgirala bezbroj puta, a politike koje se smjenjuju već dvadesetak godina, sjete ih se samo uoči izbora, kada i ako im zatreba njihov glas. Istodobno, i hrvatski politički predstavnici u Bosni i Hercegovini, marionete su i lutke na koncu, od kojih tamošnje pučanstvo nema velike koristi, jer se i svi oni, po navadama politike s ovih prostora, bore isključivo za vlastite pozicije i fotelje. No, iako su od rata prošle godine, iako su ih hrvatske vlasti izigrale, upitate li danas bilo koga na ulicama zapadne Hercegovine, koja je točno njihova domovina, bez razmišljanja će vam reći – Hrvatska!

Konzultacije na vidiku, Bakir – protiv…

U kakvim se okvirima, teškoćama i s kakvim ljudima u tom kršovitom kraju moraju boriti Hrvati za egzistenciju, hrvatska javnost imala je prilike svjedočiti posljednjih tjedana, jer se bošnjačka vlast uskomešala i odlučila hrvatskoj strani pokazati zube, osporavajući veliki hrvatski projekt, odnosno izgradnju Pelješkog mosta. ”Izgradnja Pelješkog mosta predstavlja rušenje suvereniteta BiH. Valja utvrditi granicu, koridor ili plovni put Bosne i Hercegovine koji nas spaja s međunarodnim vodama, otvorenim morem i nakon toga elemente mosta, koji bi se eventualno gradio preko tih koridora, preko faktički međunarodnih voda”, izjavio je nedavno bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), Bakir Izetbegović.

Premda se sredinom ovog mjeseca očekuju konzultacije s hrvatskom vlašću po tom pitanju, bošnjačka je strana već sada, bez uvijanja, iznijela svoj stav. Očito, gradnja Pelješkog mosta nije Izetbegoviću, ni njegovim brojnim pristašama, kao ni vrhu SDA, nimalo prihvatljiva. To tvrde i dobro upućeni u politička događanja u susjednoj državi, dodajući da će svi sastanci koji će se s njim održati biti – uzaludni. Štoviše, šuška se kako Izetbegović namjerava investirati dva milijuna dolara u gradnju ratne luke i džamije u Neumu, za što bi mu novac trebao stići iz Turske, pa zato sada čini sve, kako gradnja Pelješkog mosta ne bi ugrozila tu veliku investiciju.

Naime, turski je, a time i njegov interes, da arapski milijunaši okupiraju cijelu Federaciju, jer su ionako u Bosni već pokupovali sve što iole nešto vrijedi, osim mora, investirajući i ogroman novac u tu zemlju. Dakako, morskim putem bi njihova invazija bila intenzivnija, pa bi tako Bošnjaci u svojoj zemlji i zahvaljujući svojem predstavniku, mogli postati sluge… No, tamošnji političari ionako nisu nikad odveć marili za narod, zar ne?

Inače, ideja o ratnoj luci u Neumu cvjeta u Bosni već jako dugo, a njenom izgradnjom bi Bakir napokon mogao ostvariti san svoga oca Alije Izetbegovića, koji je u Sarajevu svojedobno već imao i svog – admirala ratne mornarice(!?). A da namjera o izgradnji uistinu i postoji, govori i sve glasnije negodovanje predstavnika vlasti u Neumu, koji žele svoj grad, za razliku od interesa vladajuće vrhuške, isprofilirati kao turističku destinaciju, što im u slučaju realizacije Bakirove želje – neće poći za rukom.

Izetbegovićeva propitkivanja u medijima

Inače, o izgradnji Pelješkog mosta raspisali su se i bošnjački mediji, konstatirajući da se bez odobrenja njihovih političara, most neće moći graditi, bez obzira i na odobrenje Europske unije! U svom očajničkom protivljenju gradnji hrvatskoga mosta, Izetbegović ima podršku, ne samo u svojoj stranci SDA, već i u organizaciji Pomorsko društvo BiH u Sarajevu. Predsjednik tog famoznog Društva je akademik Ibrahim Buštalija, koji se već godinama protivi izgradnji Pelješkog mosta, tvrdeći da je riječ o – ataku na Bosnu. Buštalija je već prijetio arbitražom u Hamburgu i Strasbourgu, baš kao što je to prije njega činio i Željko Komšić, bošnjačkim glasovima nametnuti hrvatski član Predsjedništva BiH.

No, da je priča koja se proširila susjedstvom doista utemeljena, može se iščitati i iz izjave hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Dragana Čovića: „Ja bih ovo nazvao pokušajima da se u našem Neumu ponovno aktualiziraju teme kao što su gradnja luke, skladište ukapljenog plina i željeznice. To neće proći. Radi se o bezuspješnoj, od prije dobro poznatoj inicijativi, jednog dijela krajnje nacionalističkih probošnjačkih strategija, da se od jednog ekološki čistog prostora, turistički predodređenog, kao i jedinog izlaza naše domovine na more, napravi nešto sasvim drugo“.

Međutim, nije Bakir Izetbegović dugo čekao, pa se nakon napada zbog izgradnje Pelješkog mosta, obrušio i na knjigu Miroslava Tuđmana, „Druga strana Rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“ i tvrdnju nekadašnjeg ravnatelja HIS-a da začetak današnjeg islamskog terorizma starta devedesetih godina u Bosni i Hercegovini. Kada se samo dijelom razgrne prašina s njegovih izjava, jasno je što bošnjačkog predstavnika doista žulja. Riječ je, dakako, o ponovnom propitkivanju teze o tzv. udruženom zločinačkom pothvatu i nadolazećoj drugostupanjskoj presudi šestorici bosanskohercegovačkih generala u Haagu.

„Ako mi ne započinjemo priče o prošlosti, zašto oni (hrvatska strana) počinju te teme kada će u tim razgovorima i analizama izvući deblji kraj. Radi se o udruženom zločinačkom poduhvatu koji je dokumentiran, u kojem definitivno ima hrvatskih postrojbi. Pred Haaškim tribunalom bit će jasno dokazana uloga svakoga, zašto onda počinju te teme?“, propitkivao se već Izetbegović u Slobodnoj Bosni, dovodeći u isti kontekst pitanje logora u Jasenovcu, ulogu Tuđmana juniora u HIS-u, te stvaranje Herceg Bosne.

Politika koja vodi u – propast i novi rat…

„Jedno je pitanje koncentracijskog logora u Jasenovcu, koji je bio jedini konclogor koji nisu držali Nijemci. Druga je priča, njegova uloga u stvaranju Herceg Bosne. Očekujemo uskoro definitivne presude u Haagu za udruženi zločinački poduhvat. U tome svemu ima i Tuđmana mlađeg, koji je bio šef obavještajne službe u to vrijeme. Mislim da skreće pažnju s onoga što ne odgovara njemu i Hrvatskoj“, nastavio je dalje lamentirati bošnjački predstavnik, optužujući Hrvatsku da je njegovom ocu – podvalila mudžahedine. Istodobno u svojim javnim nastupima, Izetbegović negira postojanje Hrvata i Srba, te njihove korijene na prostoru Bosne i Hercegovine, proglašavajući svoju bošnjačku naciju najstarijom i jedinom konstitutivnom. Napada i hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, češkog predsjednika, te austrijskog ministra vanjskih poslova, proglašavajući ih lašcima i islamofobima, sipajući usput mnoštvo optužbi na račun naroda s kojima bi trebao graditi zajednički život u Bosni i Hercegovini. Bakir, očigledno, nastavlja stopama svog oca Alije, vezujući sudbinu svog bošnjačkoga naroda za Tursku, a to je pak politika koja vodi u – propast i novi rat…

Osim što ima problema s bošnjačkim predstavnicima vlasti, hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini je loše i zbog zlih glasova koji stižu i iz Hrvatske. Tako se posljednji u nizu oglasio i nekadašnji jugoslavenski tužitelj, odvjetnik Anto Nobilo, koji je u razgovoru za INS-Bosnian News Service ustvrdio da će Hrvatsku proglasiti krivom za agresiju na BiH, te da je Herceg Bosna bila – paradržava. To je retorika koja neodoljivo podsjeća na onu koju je svojedobno vodila bivša ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić, ali i bivši predsjednik, Ivo Josipović. Inače, INS je bošnjački portal čiji je vlasnik i osnivač društvo Misbah. Oni, pak, Nobila predstavljaju kao uglednog odvjetnika.

U čije ime govori Anto Nobilo?

„Herceg-Bosne je idejno trebala biti organizacijska mreža hrvatskog naroda u BiH usmjerena na obranu od agresije. Nedvojbeno je da se tada BiH raspala po nacionalnim šavovima i da kao država nije mogla osigurati jedinstvenu zajedničku obranu. U toj situaciji došlo je do organiziranja naroda. Kasnije, kad su apetiti hrvatskih političara, prije svih onih iz Hrvatske, porasli, onda su oni Herceg-Bosni, dakle, organizacijskoj strukturi hrvatskog naroda u BiH, dodali teritorijalni princip i na taj način stvorili – paradržavu. U jednom trenutku su rekli, da gdje god su Hrvati relativna ili apsolutna većina, ta općina ulazi u Herceg-Bosnu. Ako vlasti dodate teritorij, onda imate državu. I dalje su se oni ponašali prema Herceg-Bosni kao da se radi o državi, a problem je bio u tome što se u osnivačkim aktima HZ HB-a nedvojbeno govori da je to organizacija ekskluzivno hrvatskog naroda“, rekao je Nobilo, dodajući da je Hrvatska ratovala na tuđem terenu.

No, bilo kako bilo, slučaj Izetbegović skinuo je sada sve maske. On je svojim izjavama razotkrio stvarno stanje bošnjačkog uma, ali se istodobno pokazalo i svo dosadašnje licemjerje predstavnika hrvatske politike, koji su svoj narod ostavili na milost i nemilost takvima poput Bakira, a pokazalo se i da hrvatski narod u BiH tako skoro neće moći realizirati bitke koje vodi. Jednako tako, još smo se jednom podsjetili i na licemjerje onih u čije ime govori Anto Nobilo.

Sada su pak na testu diplomatska snaga i moć premijera Andreja Plenkovića. Arbitražni spor sa Slovencima smo izgubili, no hoće li briselski dečko uspjeti u realizaciji Pelješkog mosta i u dogovoru s Bošnjacima, vidjet će se uskoro…