AKTUALNA TEMA: Komunisti još misle da su bezgrešni

MOSTAR - Komunističko naslijeđe je teško iskorijenjivo. Nemoguće, izgleda prema primjerima koje gledamo iz dana u dan. Bez obzira radi li se o onima što otvoreno ističu komunističko naslijeđe i povijest ili onima koji ga kriju, ali iz njihovih postupaka izvire. Tko će to skriti kada je uvriježeno u samu srž bića? Kao što lisice pred kokošinjcem ne mogu zatomiti vlastiti instikt za napadom, tako i komunisti, bivši i sadašnji, vrijede isto.

Primjera i danas i u bližoj prošlosti je zaista previše ali i kada spomenete nešto negativno u komunizmu ili o komunizmu, oni će vam odbrusiti uvijek iste stvari. Komunizam je pobijedio okupatorsku vojsku a Tito je donio narodno-oslobodilačku pobjedu. I to je to. To su dva postulata, dvije zapovijedi božanstva Tita. A činjenice koje govore da je ta država bila na aparatima, da u njoj nisu postojale ljudske slobode i da je živjela jedino stoga što je mogla egzistirati između istoka i zapada, SSSR-a i SAD-a kao potreba i jednih i drugih, nije važno danas. Kao ni Trumanovo brašno, opljačkani seljak, vožnja automobila par-nepar i opća nestašica u ekonomskom rasulu, Bruno Bušić, Udba i Ozna i sve negativnosti su nebitne. Jer komunisti misle da su bezgrešni.

Oni misle da su imali pravo ubijati jer im to dopušta osvetnička namjera. I Josip Manolić i Tito i Kardelj, oni svi kažu da su tek sklanjali i likvidirali nepodobne a ne ubijali. Oni misle da je isticanje nekoga da je Hrvat i katolik, zapravo isticanje ustaštva i kontrarevolucionarno djelovanje, što nema veze sa stvarnošću. Ali su oni ubijali i svoje ljude koji su, kada su počeli borbu za ljudska prava, likvidirani pod lažnim optužbama za spomenutu kontra revoluciju, kao što je slučaj bio sa Andrijom Hebrangom.

Danas ti komunisti djeluju u većini pod krinkom. Oni koji su živi, naravno. I bit će takvi dok su živi. Ističu oni svoje naslijeđe, svoje navodne borbe za slobodu mišljenja pod plaštom napada i blaćenja svega onoga što danas ne smiju blatiti jer postoje stvarne slobode, a prije su to mogli i zabranjivati. Današnji izdanci komunizma kao što je Oliver Frljić mrze i katoličku crkvu i Hrvate, ali ne smiju djelovati protiv njih kao što bi mogli da je ’68. ili ’71. Onda koriste nekakve bolešćurine koju zovu umjetnost pa kada se to osudi, onda je to napad na slobodu izražavanja.

Danas komunisti poput Ive Goldsteina imaju pravo plagirati u vlastitim djelima, a drugi komunisti poput likova novinara i predsjednika svakakvih društava neće reagirati jer se radi o njihovim ljudima, nepogriješivim i bezgrešnim izdancima naroda i narodnosti pod čizmom druga Tita.

Današnji komunisti koji se kriju, i svoje unutarnje komunističko naslijeđe i stvarnu jugokomunističku povijest, ne mogu sakriti i svoja nedjela. I nažalost, kada se dogodi da takvi prevare i narod i tvorce hrvatske i bosanskohercegovačke današnje zbilje, dolaze neki i na vlast. Iza sebe imaju vojsku potkupljenih i odanih. Inače, odakle bi netko normalan u Hrvatskoj davao tolike novce tolikim mrziteljima Hrvatske. A o Bosni i Hercegovini da i ne govorimo. U ovakvoj kaljuži je bilo još lakše samo presvući se na vrijeme. Takvi na vlasti ne prezaju ni od čega da bi ove dvije države, koje bi trebali unaprijeđivati, zapravo pljačkaju.

I tek sada vidimo, u današnje vrijeme jada i bijede, kolika je bila potreba za konačnim rješavanjem pitanja komunističkog naslijeđa, obračuna sa zločincima i lustracija. Jer učiniti ovoliko zlo a biti istinski vjernik, bilo koji, i pripadnik naroda, bilo kojega, nemoguće je. To mogu napraviti samo komunisti, i to oni koji su bili uključeni u najrigoroznije organizacije, koji su devedesete izgubili svoju najdražu pa danas za osvetu pljačkaju i uništavaju one koji su krivi za to. Ali misle da su bezgrešni jer, takvi su i tako im je usađeno rođenjem i odgojem.

Na kraju, takvi su oblatili i baš one prave komuniste od uvjerenja kakav je bio i Hebrang i koji nisu bili za to da se ubija nevine ljude. Koliko je takvih bilo i ostalo, pravo je pitanje.