fbpx

AKTUALNA TEMA: Ljevica kreće u protunapad

Autor: Marko Čuljak

SARAJEVO - Naša stranka, DF i SDP najavljuju preko stranačkih odnosno partijskih čelnika međusobnu suradnju na lokalnim nivoima gdje je to moguće. Iz toga bi se moglo iščitati da bi njihova suradnja trebala biti moguća i za dvije godine kada budu opći izbori. Logičan bi to bio slijed događanja jer su lokalni izbori bili ti koji su pokazali da bi predizborna suradnja stranaka „lijevog centra“, kako sami sebe opisuju čelnici ovih stranaka, u dosta općina i gradova bila plodonosna odnosno, da su svi glasovi stranaka ljevice išli jednom, po dogovoru zajedničkom kandidatu za načelnika, imali bi pobjednika u dosta sredina.

Što o tome misle predsjednici ovih stranaka nije poznato jer nisu Komšić i neki drugi ni bili na sastanku ali nisu ni drugi čelnici ovih stranaka sami donijeli ovakav zaključak. Kao ni zaključak da nije moguća suradnja ovih stranaka s „nacionalističkim“ strankama u Federaciji – SDA, HDZ BiH i SBB.

Ono što zanima nevinog promatrača sa strane, nekoga tko ne pripada lijevoj opciji ni opciji lijevoga centra jest pitanje zašto su se stranke ljevice uopće razišle, zašto je svojedobno nastao DF, i zašto je odjednom SDP zaboravio da nije tako davno bio u Federaciji na vlasti sa SDA i HSP-om koji sigurno može biti sa lijeve strane okarakteriziran kao desničarska i nacionalistička stranka. Ova pitanja bi mogla biti postavljena zapravo i od samih članova tih stranaka i pripadnika glasačkog tijela tih stranaka. Svih stanovnika koji sebe opisuju kao ljevičari, a ima ih.

Ljevičara ima posebno u bošnjačkom narodu koji nikada nije zaboravio druga Tita i ustav Jugoslavije iz 1974. Ljevičara ima i među hrvatskim pukom ali su njihovi stavovi namjerno slabo izraženi u onim sredinama gdje Hrvati tvore apsolutnu i bilo koju drugu većinu. No, i taj brojčani izraz je vidljiv po broju glasova na tajnim izborima kao što je slučaj u općini Grude u kojoj je SDP imao u prošlom sazivu Općinskog vijeća dva, a trenutno ima jednoga zastupnika.

Ipak, misao vodilja objektivnog promatrača koji ne pripada ljevici je ta da je i kod njih izražena podijeljenost po brojnim pitanjima jer ne bi dolazilo do razilaženja i osnivanja novih stranaka da nije tako.Ali danas postoji i žal zbog toga jer su uvidjeli da bi jedinstveni nastup lijevih političkih opcija iznjedrio izraženo bolji izborni rezultat na prošlim lokalnim izborima. O tome je opširno pisao u svojoj kolumni u Dnevnom listu i profesor Kukić.

Na kraju si možemo postaviti još jedno pitanje. Koliko je stranačkih čelnika današnje „desnice“ nekada pripadalo i članstvom i uvjerenjem „ljevici“, komunističkoj partiji, a u međuvremenu su ušli u ove desne opcije koje su trenutno na vlasti? Bože mi ‘prosti, neki su, kažu, bili i suradnici UDBA-e čak. Ukoliko ljevica misli za dvije godine pobijediti na izborima i „razbiti“ trenutnu „nacionalističku“ dominaciju prozvanih stranaka SDA, SBB i HDZ BIH, sigurno ne mogu računati na te „prilivode“ već na svoje izvorno glasačko tijelo i one neodlučne.

No obzirom, a to pokazuju brojni prelasci iz stranke u stranku pa čak i iz jedne nacije u drugu, da je politika u ovoj zemlji poligon za ostvarenja osobnih materijalnih a ne ideoloških težnji, skeptično bi mogli zaključiti da se pojmovi kao što su „ljevica“ i „desnica“ ne bi trebali više niti upotrebljavati.

Autor: Marko Čuljak

ZADNJE VIJESTI