Ali jednoga dana svi ćemo se opet sresti

MOSTAR - Određeni broj građana Bosne i Hercegovine koji su nekada živjeli na području ove države a onako „usput“ su imali i „papire“ Republike Hrvatske, promijenili su adrese i već duži vremenski period nalaze se na radu u inozemstvu gdje dokumenti Hrvatske predstavljaju pravovaljanu legitimaciju.

Ulaskom Hrvatske u EU nije više bilo potrebno imati adresu u RH da bi se moglo nesmetano kretati područjem EU, nije više trebalo udarati pečate u B-H putovnice pa se vratiti u roku od tri mjeseca,nije trebao azil. Trebalo je imati tek putovnicu koju je odobrila i izdala Hrvatska država odnosno jedan njen konzulat u inozemstvu, bez obzira na adresu prebivališta. To je omogućilo brojnim vlasnicima takve putovnice da napuste svoje domove te Bosnu i Hercegovinu zamjene sa Njemačkom, Italijom, Irskom, Nizozemskom, Švedskom…

Prema postotku stanovništva, vjerojatno, najviše iseljenika iz BiH koji imaju putovnicu RH je među Hrvatima ali ima i pripadnika drugih naroda iz brojnih pograničnih područja uz granicu sa Hrvatskom, kao i iz ostalih krajeva BiH, kojima je putovnica susjedne države „pomogla“ da postanu emigranti.

Tako dosta Bošnjaka iz, na primjer, Bihaća, Cazina ili Velike Kladuše, sve od reda radišnih ljudi, ima putovnicu RH. Autor ovoga teksta je putovao s dosta njih u istom autobusu za Njemačku pa je čuo te podatke od istih tih ljudi. Za pogranična područja uz južnu Dalmaciju podaci nisu poznati.

No, odavno se zna da je posjedovanje putovnice susjedne zemlje koja je članica EU ne samo privilegija već i nužnost. I stoga Hrvatsku putovnicu ima dosta ljudi. Dobrih ljudi. Ali i poneka bagra i ljudski šljam. Recimo koji ratni zločinac koji je tu istu Hrvatsku htio pokoriti ali mu nije dokazano. Ili, razni šverceri i drugi kriminalci iz svih kasta, od najjače do kmetske, su također vlasnici putovnice jer „što će putnica poštenu čoviku, slavni sude“, kako je govorio Matan iz serije Prosjaci i sinovi.

I svima kojima nije dokazano kriminalno djelovanje omogućeno je da se s putovnicom RH kreću gdje god hoće u Europi ali ni u drugim dijelovima svijeta nema nekih velikih i nepremostivih prepreka. Da idu raditi, u turizam, u posjete rodbini koja je davno otišla i slično.

A što je s onima koji su ostali u Bosni i Hercegovini?

Takvi su raspoređeni na više slojeva društva. Kasta, kako ih je u drevnoj Indiji zvalo.

Jedni su borbeni pripadnici nižeg sloja koji krvare ispod noktiju da bi prehranili djecu i pomogli bližnjima jer ne biraju sredstva pošto je normalno da za svoje potomke i svoje bližnje čovjek učini sve u svojoj moći.

Drugi su raspoređeni po uredima zahvaljujući članskim stranačkim iskaznicama ali se i oni dijele na dvije skupine. Nečiji je tata bio i prije moćan pa je budućnost osigurana kao i dobar posao a nečiji je bio poljoprivrednik ili nadničar ili se bavio nekom drugom strukom pa mu sada sin/kći mora dignuti kredit za kuću i vraćati ga 20 godina. Ali, čujte, da nije članske iskaznice i državnog posla, ne bi im nitko ni dao kredit.

Ima i jedna skupina onih koji su ostali ovdje, koji čekaju da ih jednostavno hrani dijaspora. Ništa nisu u životu napravili. Niti znaju kopati niti orati. Nisu završili nikakvu školu tako da se ne znaju ni potpisati. Takvima je kvantna fizika čak i oguliti tri krumpira, napraviti pomfrit i ispeći kokošje jaje na vrućem ulju ili masti.

Takvima nas mnogi vide i takvima se predstavljamo, što ozbiljno što u šali i vicu.

Ali ti sutrenutno nepokorena „bagra“ i znaju „lajati bolje nego ikakav ćuko“. Ovakvima je Tito šezdesetih godina prošlog stoljeća davao „pasoše“ samo da bi ih se riješio. A kada se politika današnjeg doba riješi ovakvih, onda neće postojati ni oporba.

Jedva čekate, ha, vlastodršci? Nećete dugo čekati da se riješite takvih jer uništavate nas na način da se mi sami uništavamo.

Onikoji razmišljaju svojom glavom postali su depresivniji od američkog domorodačkog stanovništva u rezervatima.Uz jutarnju kavu piju i kakvu tabletu za smanjenje simptoma neke od kardiovaskularnih ili želučanih tegoba a kasnije sve zaliju enormnom količinom svakodnevnih političkih nebuloza i kapljicom opijata. I čekaju da im netko nešto pošalje iz dijaspore.

Što je jedan ljudski vijek naspram vječnosti? Svi ćemo se mi opet sresti jednoga dana na istom mjestu kada nas Svevišnji bude raspoređivao u kaste prema svojim, jedinim poštenim, kriterijima.

Definitivno treba reći dijaspori jedno veliko HVALA za svu pomoć koja svakodnevno pristiže. Ali isto tako treba i ovim domaćima koji su krivi za iseljavanje s ovih prostora reći jedno ironično „hvala“. A dalje: Šuti, Trpi i Pati. (tako su govorili nekadašnji vojnici JNA iz svih krajeva bivše države koje je poslalo u ŠTIP u Makedoniji).