ANALIZA DRAGANOVOG MANDATA: Bilo je pozitivnih pomaka ali ne onih koje je spomenuo

SARAJEVO - Dragan Čović je govorio o vremenu koje je proveo na mjestu predsjedavajućeg u Predsjedništvu BiH. Uistinu je s razlogom spomenuo pozitivne pomake ali jednom logičnom analizom se može doći do zaključka da to nisu bili izuzetni slučajevi, samo logičan slijed događaja. Ipak, ocjena toga što je bilo dobro a što loše je subjektivna prosudba svakoga pojedinca, građanina ove zemlje i može biti predmetom kritičkog osvrta.

Predaja zahtjeva za ulazak u EU, dolazak Svetoga Oca i odlazak u Ujedinjene narode. To su tri ključne stvari koje je posebno naznačio Dragan Čović, dojučerašnji predsjedavajući Predsjedništvom. Trebalo bi naglasiti neke druge stvari, jer su druge stvari obilježile osam mjeseci koliko je Čović bio predsjedavajući ali i vrijeme neposredno prije toga. Događaji su to puno važniji jer na istaknute od strane Dragana Čovića BiH sama po sebi i nije utjecala u velikoj mjeri.

Predaja zahtjeva za ulazak u EU. To je samo prvi korak, naznaka da bi se moglo nešto pokrenuti s mrtve točke. I to je to. Ništa više i ništa manje. Do ulaska zemlje u EU treba odraditi toliko posla da onome koji bude za to nadležan, ne da mu neće biti lako već će se često nalaziti pred gotovim činom i pred zidom. EU ne prima u svoje društvo neuređene države poput BIH, osim ako nema ekstra poseban razlog i interes.

Čović nakon razgovora iz Bruxellesa naglašava da trebamo biti pozitivni jer „…nemamo razloga biti zabrinuti ako ćemo se dokraja predati zadatku“. Što to znači? To dokraja predanje zadatku. Kakve je naputke dalo glavno središte EU kojima se treba do kraja predati? Možemo samo zamisliti na koji način se vode razgovori iza zatvorenih vrata kada s jedne strane sjedi predsjedavajući BiH a s druge diplomati EU. Stoga, predaja zahtjeva jest važno ali nije ni izbliza toliko ohrabrujuće obzirom da unutarnje uređenje ove države traži generalni preustroj.

Posjet Svetoga Oca. Niti jednu zemlju papa ne posjećuje radi predsjednika već radi vjernika katolika i pripadnika svih drugih religija s kojima se nada izgraditi suživot. Na takav način je posjet bio i prošao. Susreti s političkim liderima znače samo diplomatski odnos Vatikana i druge zemlje. Politički utjecaj Vatikana je pod znakom pitanja jer je teško predvidjeti koliki je on zapravo. Zato Čović jedino može imati čast da je kao predsjedavajući primio Svetoga Oca a na sami posjet nije imao utjecaj obzirom je bio i prije najavljen.

Odlazak u UN. Budimo realni, na glavnoj Skupštini UN-a se izgovori mnogo toga od strane svjetskih političara čije riječi često ne znače mnogo. A često ni utjecaj UN-a nema veliko značenje jer svjedočimo situacijama u kojima se pobija sami razlog postojanja zajednice naroda. To je zaustavljanje i prevencija ratnih sukoba. Koji je to rat zaustavio UN?

Svjedoci smo od Domovinskog rata koliki su utjecaj imali bataljuni UN-a koji su nijemo promatrali kako se čini genocid. Stoga je odlazak u New York i u UN često izlika da se napravi izlet jer utjecaj i riječi male zemlje poput BIH izgovorene tamo znače malo ili nimalo. Sjetimo se kako je pokojni predsjednik Tuđman ostavio odličan utisak, i pojavom i govorom pred svjetskim liderima, u vrijeme kada je Hrvatska bila na koljenima i borila se za slobodu, pa su opet u UN-u ostali nijemi na patnje koje je Hrvatska proživljavala. Uostalom, odlazak predsjednika ili predsjedavajućega u UN je normalna pojava ako ste zemlja članica organizacije. Ništa u tome nema senzacionalno.

Ono što bi trebalo izdvojiti, onako na prvu, u vrijeme dok je Čović bio predsjedavajući jest sama činjenica da je on obnašao tu dužnost. Sami izbor Dragana Čovića bio je svojevrsna pobjeda demokracije jer je on izabran glasovima naroda kojemu pripada. Suvereno je pobijedio i protukandidate i traljavi izborni zakon, a vjerojatno bi pobijedio i Slavu Kukića da je se kandidirao, kako je najavljivao da će mu biti protukandidat.

Druga stvar koju vrijedi izdvojiti u vrijeme predsjedanja Dragana Čovića jest ta da je u to vrijeme uhićen jedan politički lider, predsjednik parlamentarne stranke koja je na vlasti, medijski magnat i moćna osoba, Fahrudin Radončić. Nebitno koji je razlog uhićenja i je li Radončić kriv ili nedužan, riječ je o presedanu koji se rijetko događa.

Sve ostalo nije vrijedno spomena jer je BiH strahovito spora u provođenju nužnih unutarnjih reformi, zaustavljanju negativnosti zbog kojih je na dnu i rješavanju pitanja zbog kojih smo tek sada predali zahtjev za EU, zbog kojih nam treba međunarodna intervencija od strane UN-a, MMF-a i EU i zbog kojih nam je nužan bio posjet Svetoga Oca, da nas blagoslovi.

Voljeli bi da je drukčije, ali nije. Ovo je realno stanje stvari, sviđalo se nekome ili ne.