fbpx

ANTIFAŠISTI ILI FAŠOKOMUNISTI: Krivotvoritelji povijesti upozoravaju da se povijest krivotvori!

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

ZAGREB - Jedna od najdojmljivijih poruka sa obilježavanja Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj bila je ona koju je uputio Franjo Habulin i kaže da se danas pokušava falcificirati povijest. Druga također dojmljiva je od sisačke gradonačelnice (ako nije, isprika)koja je napavši Milana Bandića rekla da ne smiju postojati antifašisti po potrebi. Ili si antifašist ili fašist.

Ova druga poruka podsjeća na onu Zorana Milanovića kada je rekao – ili mi ili oni. A ona prva poruka, veoma dojmljiva, kontradiktorna je sama po sebi? Oksimoron kojega može izjaviti samo netko tko vidi u jednom smjeru.

Danas razni, valjda guje, kako ih je svojedobno opisao jedan od bivših predsjednika Hrvatske, krivotvore povijest pa žele umanjiti ulogu druga Tita u svemu što je napravio za slobodu ovoga slobodnoga svijeta. Budimo realno dosljedni,svakako provodimo i propagiramo svi svoje istine i složimo se da se ne slažemo.

Ipak. Kako se jedan antifašist usudi reći da netko pokušava krivotvoriti povijest kada su ti isti antifašisti, a brojne se može nazvati monstrumima, krivotvorili ogroman dio povijesti hrvatskog naroda u periodu od 1945. do 1990. godine? Punih 45 godina nije se smjelo reći ni riječi o stradanju nevinih Hrvata koje su ti „osloboditelji“ mučki poubijali bez suda ili sa suđenjima koja su znali trajati po par sekundi. „Bio si na drugoj strani, ne briga nas jesi li išta loše radio, izvoli metak“, način je na koji su ‘suđenja’ provođena. Eto, tako su presudili nikad utvrđenom broju poginulih i nestalih razoružanih hrvatskih vojnika, civila, djece.

Da bi pokazali svoje pravo lice ti antifašisti, jedan od njih nedavno na Facebooku objavi status u kojem je, na traženje od Hasanbegović-Esih nezavisne legitimne političke skupine da se preimenuje trg zločinca Tita u Zagrebu, napisao da tzv. antifašisti nisu ’45. obavili posao do kraja. Dakle, žao mu je što tada svedojedna osoba koja je disala hrvatski zrak nije ubijena.

Nešto kasnije su ubili i Andriju Hebranga, također antifašista.

Svaka čast istinskim antifašistima koji su se borili protiv monstruoznih zločina i istrebljenja naroda i rasa po konclogorima i prema točno utvrđenom planu i programu. Ali današnji hrvatski i okolni antifašisti su u velikom broju zapravo samo i jedino fašokomunisti. Komunjare koje su se služile fašističkim metodama i ni do dana današnjeg ne osjećaju grižnju savjesti. Namaju je.

Njima je Hrvatska i sve okolne države rak rana jer je njihovim nastankom nestala tvorevina koju su koristili za sebe i ugnjetavanja drugih i drugačijih. Njima je Tito i trg u Zagrebu melem. Ako ga nestane, nestaje i uvriježena fama o veličini njihovih „dobrih djela“ u borbi protiv fašizma. Ali njih i to boli, što ih se više nitko ne boji. Mogu samo ‘lupati praznu slamu’.

Vjerojatno bi bilo najbolje da se u sadašnjosti sve rasplete i raskriži kada se već ne možemo složiti oko povijesti. Povijesti koja je jedna i nepromjenjiva. Ne daj Bože da im netko uzme prvoboračke penzije. Tada bi i oni uzeli krvave bajonete iz 1945. Tada bi ih valjda stigla zaslužena kazna, te fašokomuniste, jer teško je čekati Sudnji dan, u kojega oni kao revni ateisti svakako ne vjeruju. Ironično će biti kada ih stigne.

Činjenica koju je teško priznati, znamo. Tito je jedan od najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća. Trostruki agent koji je igrao i za istok i za zapad i za nesvrstane.

A vaši potomci, drugovi fašokomunisti, nisu nikakva prijetnja da se prava povijest konačno sazna i objavi. I da konačno prestanu VAŠE krivotvorine trovati društvo, napadati sve današnje svetinje potomaka onih koje ste mučki ubijali i slali u ćelovine.

Jer je antifašistička borba nastala u šumi pored Siska izgubila svoj smisao kada ste odlučili upotrijebiti nelegalnu i smišljenu osvetu četiri godine kasnije kao i u slijedeća četiri i pol desetljeća trajanja ‘treće’ Jugoslavije, koja je istinskim Hrvatima bila mnogo gora nego treći Reich, i demografski i prema slobodi.

Kako? Pa zar svaka tiranija nije ista? U svakoj postoje podobni koji ju provode i nepodobni koji od nje i zbog nje trpe. Ante Bruno Bušić nije bio fašist nego Hrvat. „Jedino Hrvatska“ jedno je od njegovih djela. Zašto ste ga ubili, fašokomunisti? Ubili ste ga jer je bio Hrvat. Nikakvoga zločina nije učinio osim što je bio intelektualno superioran, domoljubno i rodoljubno osviješten, a samim time i zbog svega toga nepodoban.

Da je antifašizam u Jugoslaviji ostvario svoju antifašističku teoretsku i stvarnu težnju po uzoru na demokratski svijet, koji također nije bez mana, štoviše ima ih mnogo, u Jugoslaviji bi bilo dopušteno, u svakoj pojedinoj republici, višestranačje, pravo na vjersko i nacionalno izjašnjavanje, isticanje vlastitih neokaljanih simbola, svetaca, pjesama. Ovako, bila je samo jedna od mnogih totalitarnih režimskih tvorevina koja je morala pasti.

Antifašisti u Hrvatskoj nažalost ne slave samo pobjedu Saveznika nad fašizmom već plaču nad preminulomhraniteljicom. Žalosno je što ih i Hrvatska danas uvelike hrani. A da bi potaknuli malo na razmišljanje, mogli bi reći i ovako nekako, iz treće dimenzije – smrt fašizmu i (tobožnjem) antifašizmu.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI