Apsurdistan – država i entiteti za pojedinačno, a ne opće

SARAJEVO - Ono što rade zastupnici u bosanskohercegovačkim parlamentima i zastupničkim domovima i kako se sve zovu te skupštine i institucije, državne i entitetske, malo je poznato široj javnosti. Štoviše, bilo bi zanimljivo vidjeti koliko gledatelja prati sjednice NS RS-a ili Doma naroda Federacije u onim prijenosima za koje neki i ne znaju da ponekad postoje.

Ljudi slabo prate takve sjednice iz dva razloga. Prvo, zašto sjediti pred televizorom i nervirati se satima zbog njihovih nebuloza kada će sve važno biti ukratko u sutrašnjim dnevnim tiskovinama. A drugo, obični ljudi u ovoj državi, umirovljenici, studenti i slično, produkte njihova (ne)rada osjete na vlastitoj koži pa ih ne može iznenaditi neko izglasavanje neke točke dnevnog reda.

A kako postoje mediji koji nisu skloni vladajućima a za te medije rade i neki novinari što će se malo pozabaviti zanimljivostima iz tih državnih i entitetskih institucijama, praćenje njihova (ne)rada je olakšano. Tako je u jednim novinama izišao članak u kojem stoji da će na sjednici Doma naroda Federacije danas (21. rujna) biti točka dnevnog reda „Prijedlog programa rada Doma naroda za 2017. godinu“. I sada neka netko odgovori je li stvarno dostojno da ovu državu i ove entitete zovemo Apsurdistan. Ili Apsurdija ako nekome smeta završetak –stan i njegova konotacija? Sami političari su ga zaslužili i oni su ga izmislili a samo ga je netko prvi trebao izreći naglas.

U istom tom članku iz dnevnih novina stoji nešto i o plaćama i savjetnicima predsjedateljice koji su na nezakonit način postavljeni na funkcije, o tome kolike naknade imaju zastupnici za odvojeni život, paušale i slično. Koštaju oni zajedno proračun Federacije, itekako koštaju. Ne samo same plaće zastupnika nego sve plaće i sve premije zajedno kada se uzmu u obzir. Svim tajnicima i vozačima, pomoćnicima te zamjenicima, svim izmišljenim funkcijama.

A recite pošteno, ili neka kaže predsjedateljica ili netko drugi, za što točno primaju plaću ako se u rujnu mjesecu na sjednici raspravlja o prijedlogu programa rada u tekućoj godini? Ima li u ijednoj drugoj državi sličan primjer? Ma čak i u najsiromanijim i najradikalnijim režimskim zemljama ne čekaju devet mjeseci za takvo nešto.

Nikakvo čudo, međutim, što se tako nešto događa i što će se ponoviti kada svi proračuni svih institucija isključivo koriste pojedinačnim interesima političara a ne općim interesima stanovništva. Pola ljudi ove države je na to naviklo, nažalost naučilo, a pola je određeno koga će birati a birat će iste. I onda se čude što ljudi masovno odlaze odavde i donose rijetke primjere povratka kao da se radi o svjetskom čudu što se netko vrati u rodni kraj.

Za dvadeset godina će biti isti birani jer će izlaznost na izborima biti 80 posto pošto će oni koji ne glasaju i nisu kupljeni otići a oni koji glasaju i podanici će ostati – ako u međuvremenu zbog njihova ukupnog nerada sve zajedno ne doživi jedan konačni i izvjesni bankrot. To su jedine moguće sudbine svih Apsurdistana i Apsurdija ali onima koji su se u međuvremenu „namugali“ to i neće tako teško pasti.