ARAPSKI KAPITAL U BiH: Između straha i nade

SARAJEVO - Pratite li neke izvještaje stranih medija, sa sigurnošću ćete se zaprepastiti koliko ljudi slabo poznaju Bosnu i Hercegovinu. Rezultati anekta koje su provodili portali najčitanijih magazina, poput The Economista, The Guardiana i drugih, pokazuju da gotovo 80 posto prosječnih stanovnika zemaljske kugle uopće o nama ništa ne zna, dok preostalih 20 posto nas poznaje jedino po raspadu Jugoslavije, nemilim događajima, Mehi Kodri, Hasanu Salihamidžiću i Vahidu Halilhodžiću.

Međutim, ovakva slika imidža Bosne i Hercegovine ne važi u očima Arapa, koji u posljednje vrijeme pokazuju veliki interes za naše prirodne ljepote. Raditi biznis s Arapima postaje jako isplativa rabota i donosi dobar profit. Ono što Arape privlači da investiraju u Bosnu i Hercegovinu jesu prirodne ljepote i turistički potencijal – sve ono što oni nemaju.

Nema sumnje da su svake investicije dobrodošle u bilo koji dio ekonomije. Bosni i Hercegovini nedostaje svježeg kapitala kako bi se pokrenule odveć zamrle i uspavane investicijske aktivnosti. Prema podacima, u strukturi arapskih ulaganja najvažnije mjesto zauzimaju investicije u nekretnine.

Bosna i Hercegovina je u postkriznom periodu ostvarila veoma mali promet nekretninama, što je značajno utjecalo na smanjenje investicijskih aktivnosti u ovom vrlo važnom segmentu ekonomije. Ukoliko se ovaj trend nastavi, tržište nekretnina će postati jednim od najatraktivnijih i najznačajnijih generatora razvoja ekonomskih aktivnosti. Međutim, čini se da među građanima Bosne i Hercegovine postoji (neopravdan) strah u pogledu Arapa koji dolaze i kapitala koji donose. O kvalitetu njihovog ulaganja moguće je govoriti tek protekom perioda u okviru investicijskog ciklusa.

“Velike priče”

Postojanje skepticizma je donekle opravdano, jer smo u ranijem periodu svjedočili “velikim pričama”, iza kojih su slijedila varljiva obećanja. Prisjetimo se investicija iz Kuvajta, Malezije i drugih bogatih zemalja, koje su histerično tada najavljivane, dok su danas marginalno prisutne na popisu velikih ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. Najviše ih pamtimo po neuspjeloj privatizaciji Zeničke željezare i obnovi UNIS-ovih nebodera u centru Sarajeva. Naravno, dobrano je u tome i naša krivica, jer se ne čini dovoljno da se poboljša imidž Bosne i Hercegovine kako bi bila atraktivnija za strane investitore.

U takvom ambijentu, komparativne prednosti koje Bosna i Hercegovina ima u arapskim zemljama u odnosu na druge zemlje regije postaju samo još jedna neiskorištena prilika. Međutim, u Srbiji institucije daju veliku podršku ulagačima. Naprimjer, srbijanska Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza redovno koordinira aktivnosti na relaciji predstavnici investitora-predstavnici vlasti u cilju rješavanja svakog infrastrukturnog problema, kao, naprimjer, problema s katastrom, vodovodom, elektrodistribucijom i slično. Usprkos što postoje Agencija za promicanje izvoza i ulaganja u Hrvatskoj i Agencija za unapređenje stranih investicija u Bosni i Hercegovini, ulagači u tim zemljama svoje komunalne i slične probleme moraju sami rješavati.

Nema sumnje da je potencijalne investitore jedino moguće privući i zadržati kvalitetnim projektima i promjenom strategije nastupa prema njima. Delegacija Bosne i Hercegovine je prvi put, prije par godina, na tri poslovna foruma u Dohi, Dubaiju i Abu Dhabiju, izložila potencijalnim arapskim investitorima niz projekata. Međutim, do danas niti jedan od tih projekata nije realiziran. Oni koji su realizirani većinom se svode više na osobna poznanstva i prijateljstva, a manje na institucionalne veze i relacije.

Sadaka i simbolika

Svjedoci smo da se ekonomska suradnja Bosne i Hercegovine i arapskih zemalja do sada većinom zasnivala na bazi sadake i simbolike. Međutim, ukoliko želimo ozbiljniju suradnju, potrebno je stvarati povoljniji ambijent za prihvaćanje kapitala nezavisno iz kojih zemalja on dolazio. Od ranije poznata rečenica slavnog ekonomiste-nobelovca “da kapital nema ni vjeru, ni naciju, te da je sigurnost jedina vjera i nacija koju kapital poznaje”, nameće potrebu potpunog zaokreta u gledanju na zainteresirane investitore i njihov kapital.

Arapski novac je prisutan i dobrodošao u svim europskim zemljama i u svim sektorima. QIA (Qatar Investment Authority), KIA (Kuwait Investment Authority), ADIA (Abu Dhabi Investment Authority) predvode podugačak popis investicijskih fondova koji raspolažu s više od 1.000 milijardi dolara. Direktne strane investicije šest vodećih arapskih država (Kuvajt, Katar, Oman, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein) skočile su u Europi za 80 milijardi eura u posljednjih desetak godina. Samo za primjer, od pet najvećih europskih nogometnih liga, arapski kapital nije jedino prisutan u Njemačkoj. Ukupna arapska ulaganja u nogometne klubove dostižu impozantnih 1,8 milijardi eura, od kojih su najveća u Manchester Cityju, PSG-u, Arsenalu…

Kada je u pitanju ulaganje u Bosnu i Hercegovinu, podaci Centralne banke ove države pokazuju da arapskih investitora nema među top 10 ulagača. Najveći rast investicija u Bosni i Hercegovini zabilježile su Saudijska Arabija, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati. Saudijska Arabija je do sada u Bosnu i Hercegovinu uložila više od 200 milijuna konvertibilnih maraka (100 milijuna eura), Kuvajt više od 100 milijuna KM (50 milijuna eura), te Ujedinjeni Arapski Emirati više od 80 milijuna KM (40 milijuna eura).

Vjerojatno bi ova ulaganja bila veća da postoji pojednostavljena procedura za strane ulagače manje opterećena administrativnim barijerama i kompliciranim procedurama vezanim za osnivanje, vođenje biznisa i gašenje. Naprimjer, za kupovinu nekretnine potrebno je registrirati firmu preko koje je moguće obaviti navedenu transakciju. Iako se broj registriranih firmi iz dana u dan povećava, postavlja se (neopravdano) pitanje da li su te firme fiktivno naslovljene, ili redovno posluju. Administrativne procedure osnivanja firme i stjecanja građevinske dozvole znaju potrajati mjesecima.

Administrativne zapreke

Međutim, sama činjenica da je ovo jedini način kupovine nekretnine za strane investitore govori da Bosna i Hercegovina mora još mnogo raditi na otklanjanju administrativnih zapreka i pojednostavljenja procedura slijedeći praksu zemalja uspješnih u tome. Tako praksa u europskim i svjetskim razvijenim zemljama pokazuje da je moguće upisati u grunt nekretninu na otvorenu firmu. Nije bitan status firme, koliko je bitno ispunjavanje obaveza prema državi. Ista je praksa godinama poznata u razvijenim zemljama, poput Francuske, Njemačke, Italije, Portugala, ali i u susjednim zemljama, poput Hrvatske, Srbije, Makedonije…

Jasno je da kapital treba uokviriti u formu. Ukoliko je ta forma dioničko društvo, društvo ograničene odgovornosti ili neki drugi pravni oblik organizovanja, to je u potpunosti legalno i opravdano. Međutim, potrebno je više raditi na smanjenju birokratskih procedura vezanih za pojednostavljivanje osnivanja i gašenja firme. Prema posljednjem izvještaju Svjetske banke, pod nazivom Doing Business 2016, stanje u tom pogledu je lošije nego prošle godine. Bosna i Hercegovina je u odnosu na prošlu godinu uspjela napredovati za nekoliko mjesta, zahvaljujući pojednostavljivanju procedure priključka struje i dosljednom poštivanju ugovora, pa se sada nalazi na 79, u odnosu na 82. mjesto koje je zauzimala prošle godine.

Međutim, ako pogledamo indikator koji se odnosi na procedure osnivanja ili gašenja firme, u odnosu na prošlu godinu Bosna i Hercegovina je nazadovala za 10 mjesta u poretku na osnovu izvršenog rangiranja. Samo taj podatak otvara prostor za značajne reforme u ovom vrlo važnom segmentu, koji ima dominantan utjecaj na privlačenje ulagača. Bosna i Hercegovina je zemlja čije su velike kompanije svojevremeno podizale i gradile infrastrukturu arapskih zemalja, a koja danas, u nedostatku političke volje i odsustvu strategije, svakodnevno gubi investicije iz tih istih zemalja, čiji kapital lebdi između straha i nade. Njihovo trenutno učešće je svega pet posto u odnosu na ukupna strana ulaganja u Bosnu i Hercegovinu.