Čista savjest svim se mukama smije

MOSTAR - Krenimo redom. Da nije bilo HOS-a i snaga HVO-a, ali i običnog naroda, ljudi koji su spriječili srbočetnike i JNA na Pologu između Mostara i Širokog Brijega, te postavili obrambeni zid proširila bi se Velika Srbija po zamislima kumrovačke dece. Da se nisu podigli Hrvati ovog kraja na noge danas bi ostali bez Božića, bez Uskrsa, ne bi imali ni krštenja niti svete mise a posebno ne bi bilo crkava ni oltara ni zvonika ni svećenika.

Danas svatko vreba na svakoga, ljudi postaju kao grabežljivi vuci a svijet kao ogromna vučija jama a prave obitelji ne bi ni postojale. Među ljudima bi vladao moral stada. Prema tome, Bosna bi postala slična štali u kojoj stoka i pič…. svaki dan mjenjaju mjesto i jasle. Posvuda laž caruje. Svi dezerteri su varalice, nitko nikom ne vjeruje niti se kome može vjerovati a Bosna prema istinskim braniteljima postaje jedna kockarnica.

Čitam svakakve komentare ovih dana po portalima, pa kažu da nam školovani ljudi ne vrijede – otjeralo ih s ognjišta, a kako su nas Kumrovčani do ovoga stanja doveli takve komentare može napisati bilo koji glupan iz prevarantske stranke, a takvih stranaka imamo.

Je li baš tako? Na sve strane se krade, vara, otima i pljačka, pravde nema. Ona ne postoji. Ako se ovako nastavi Bosna bi uskoro mogla biti kao velika razbojnička špilja, samo bez harambaše. Zaboravljenim braniteljima je jedino ostalo pasti u totalnu apatiju, kroničnu depresiju, pucati sebi u glavu ili se okititi umjesto trolista užetom oko vrata! Rekli bi komunisti – pa tko zna što mu je došlo u glavu, samo je jednom prolupao, onako iz čista mira i rekli bi dezerteri – nije se mogao uklopiti u društvo! Rekli bi – jedna lasta ne čini proljeće i život ide dalje. A oni uživaju njihove plodove naših najčestitijih i najčistijih lasta, naših sokolova.

Veća je vijest ako neka sponzoruša tuži svoga estetskog kirurga koji je poslije zahvata usnica, koje su nakon toga sličnije majmunskim nego ljudskim, ili silikoni u sisama – dojkama izazovu karcinom-rak ili sponzoruša pak bude nezadovoljna izgledom svoje zategnute guze pa sirota trpi duševnu bol a duševna bol danas je poznata kad poznatoj faci skrešeš u lice… Ili tajkun napusti dosadašnju ljubavnicu i nađe mlađu, a kad postaviš pitanje kako je stekao ogroman imetak u kratko vrijeme oni koji su još zadržali dušu samo trpe duševnu bol i ne žale se. Samo šute. Da se branitelji HOS-a i HVO-a, te Armije BiH nisu podigli danas u planiranoj Velikoj Srbiji mladići bi bili bez časti, djevojke bez stida, roditelji nevjenčani, bračni drugovi nevjerni. Mediji puni nemorala, premda ni ovako nisu daleko od takvog stanja, ulica puna golotinje, a narod bi izgledao kao jedna ogromna javna kuća.

Po mnogim uredima rade i uposlene po debeloj vezi žene od rezervnih oficira a žene im se zovu „oficiruše“ i brzo napreduju u službi slažući križaljke: podobnih – potrebni i suvišni, dok školovane tjeraju u grob ili u inozemstvo. Nigdje nije uposlena žena istinskog branitelja i dragovoljca, nažalost – zlo je pobijedilo. Nitko nikoga ne sluša i ne uvažava. Nepokornost u obitelji i u školi a posebno u državi. Ne osvrću se na prozvane lopove i kriminalce, dobro im došli u vladi radi slaganja križaljke – kome će koja stolica i tko će u koji nadzorni odbor?

Mogu se čuti i dati razna mišljenja i različita gledišta ali pitanje ipak ostaje otvoreno. Pa kad bi nekoga i svi sudovi proglasili nevinim a onaj unutarnji glas u njemu ga osuđivao čovjek se nikada ne bi mogao smiriti.To važi i za obrnuti slučaj. Neka nas svi zemaljski sudovi proglase zločincima a naša savjest nam govori da smo nedužni a mi i u najvećim mukama osjećamo radost mirne savjesti. Ne kao da za nas muke ne bi bilo nego nam muke ne mogu oduzeti radost i svijest da trpimo nedužni ili za pravednu stvar. U tom smislu pjeva i pjesnik Bogović: “Čista savjest svim se mukama smije”.