Dodik voli BiH pa će se kandidirati za Predsjedništvo?

BANJA LUKA - Nevjerojatno je s kojom lakoćom Milorad Dodik vlada vokabularom kada priča o sebi, SNSD-u kao stranci u njegovom privatnom vlasništvu, RS-u kao entitetu u njegovom privatnom vlasništvu preko stranke i koalicijskih partnera s mizernim ulogama, odgovornostima i pravima te, naposljetku, kako (ne)priča o Bosni i Hercegovini kao državi tri naroda, međunarodno priznatoj.

Dodiku je dati intervju jednoj televizijskoj postaji kao u ovom slučaju TV1, ili nekada nekim novinama, po mogućnosti „nezavisnima“, jednostavno kao reći dobro jutro. Naravno, neće on prvi reći dobro jutro. Tolika lakoća odgovaranja na pitanja, tolika samouvjerenost koja prelazi u narcisoidnost, taj unutarnji autoerotizam, rijetko se viđa. U ovolikoj mjeri je nije imao ni Muhamed Ali u najboljim danima. Odnosno, ako je usporedba s Dodikom u pitanju, on bi vjerojatno preferirao da to bude usporedba sa Cassiusom Clayom.

Zdravko Krsmanović ispred Narodnog demokratskog pokreta je komentirao Dodikovu najavu kandidature za mjesto u Predsjedništvu BiH. Tvrdi da će Dodik odustati pod utjecajem Aleksandra Vučića i službenog Beograda odnosno Srbije koja želi poštivati Bosnu i Hercegovinu kao državu a na vlastitom putu u EU. Krsmanović je još dodao da nije primjereno da se Dodik kandidira i da bude član Predsjedništva jer on ni ne priznaje Bosnu i Hercegovinu.

Podpredsjedniku NDP-a i drugima koji isto misle najbolje je odgovorio sam Dodik. Miroljubivi čovjek protiv nasilja poručuje da će biti kandidat i „prešišati“ Mladena Ivanića za 120 tisuća glasova, zatim će napustiti osvojeno mjesto u predsjedništvu jer ono „ne može bilo što da uradi“, i nije baš najbolje da „najjači politički čovjek RS-a, a to sam ja (Njegovo skromno visočanstvo), ide u Predsjedništvo, jer mu tako daje na značaju“.

Da je Katalonija imala ovakvoga političara, nezavisnost bi joj dao čak i Franco. No, jedno pričati i to ostvariti su dva različita pojma. Ipak ovolika samouvjerenost sugerira, posebno onima izvan RS-a kao „najstabilnijeg dijela BIH“ (kao da BiH ima stotinu dijelova), da Dodik uistinu misli ozbiljno i da je oporba njemu i njegovoj stranci zapravo samo politička šminka za međunarodnu zajednicu. Nešto kao oporba HDZ-u BIH u Federaciji i na državnom nivou odnosno među samim Hrvatima.

Mladen Ivanić i druge stranke kao oporba SNSD-u su dobile „rukavicu u lice“. Dodik, prema ovim predviđanjima i planovima koje je skoro glasno rekao, ne želi ponoviti poraz u utrci za člana Predsjedništva, posebno jer srpski član predsjeda nakon izbora. On sam želi ostvariti uvjerljivu pobjedu i onda mjesto u Predsjedništvu prepustiti Nikoli Špiriću ili nekome drugome a on će zavladati tamo gdje poželi. Je li to moguće?

Bez obzira na to hoće li se Dodik kandidirati, pobjediti ili izgubiti, i bez obzira na to hoće li se ostvariti predviđanje Zdravka Krsmanovića da će se Dodik pod utjecajem Beograda povući, sama činjenica na koji način se Dodik, ne samo danas već odavno, ponaša prema ovoj državi kao međunarodno priznatoj i sastavljenoj od dva entiteta i distrikta Brčko, je sramotan. Tako govoriti i to javno i to u ulozi visokopozicioniranog političara, ma da ti je sto Putina iza leđa, je preko mjere. Barem bi trebao postojati prag pristojnosti.