fbpx

EKSKLUZIVNO: Postojao je jasan plan da se Živko Budimir na dan uhićenja ubije!? (VIDEO)

Autor: Josip Šimić / Dnevno.ba

SARAJEVO - Bliži se suđenje bivšem predsjedniku Federacije Bosne i Hercegovine Živku Budimiru zbog navodno “organiziranog kriminala”.

Nije nikakva novost, da se vladajuće korumpirane elite, ili čak bolje rečeno vladajući korumpirani tiranini Dragan Čović, Milorad Dodik, Fahrudin Radončić i dr., na neostaljinistički način preko pravosudnih institucija obračunavaju sa svojim neistomišljenicima i političko-stranački nepodobnim ljudima. Naravno, za sve ovo morate imati vrlo malo morala i bestidnosti bez granica. No, nije problem samo u Čoviću, Dodiku, Radončiću i drugima, problem je u ključnim akterima, ili čak bolje rečeno “pijunima” iz pravosuđa, preko kojih ova tri tiranina Čović, Dodik i Radončić realiziraju svoje kriminalne planove.

Glavni akteri za realizaciju kriminalnih planova ove “Trojice” kriminalaca su državni tužitelji Diana Kajmaković zv. “gospođa budalica” i Oleg Čavka, obadvoje igrači Fahrudina Radončića. Kajmakovićki i Čavki isplati se igrati za “nogometni klub” “Radončić”, u sponzoru Dnevnog avaza – takvih novina, koje sebe nazivaju “najtiražnijom”. Ipak, moramo priznati, da ovo dvoje igrača dobiju velik paušal od “nogometnog kluba” “Radončić” za svaki dobro odrađen posao i postignut gol, koji ide u korist samom “utemeljitelju” kluba, gusinjskom zločincu sa Prokletija Fahrudinu Radončiću.

U Bosni i Hercegovini, koja je podjelom na dva entiteta učinjena funkcionalno invalidnom, malo što funkcionira sa europskim civilizacijskim standardima. Nevjerojatna količina političke bahatosti i prezira prema građanima ove zemlje od strane političke klase kontinuirano upropaštava zemlju strovaljujući je na civilizacijsko dno. Borba za stranačke političke pozicije i privilegije obnašatelja političkih funkcija, potisnuli su opći interes za koji bi se trebali zauzimati i po kojem bi se trebali prepoznavati. To se čak i ne skriva od očiju javnosti, jer sve što je drugima nenormalno, nama je postalo normalno!

O svemu tome slikovito govori pravosudna farsa vezana za optužbu i uhićenje predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine Živka Budimira, predstavnika najvišeg organa vlasti u F BiH. Živko Budimir obnašao je funkciju Predsjednika F BiH od 2011. – 2015. godine. No, vratimo sa na pravosudnu farsu vezano za uhićenje tada predsjednika F BiH Živka Budimira.

Od početka se naslućivalo da se radi o namještenom političkom procesu, koji se pokušao realizirati preko ovo dvoje korumpiranih tužitelja Diane Kajmaković i Olega Čavke, a sve s ciljem rušenja Budimira s vlasti, radi preraspodjele fotelja u vrhu vlasti. Budimir je uhićen 26. travnja 2013. godine teatralnim upadom specijalaca s dugim cijevima u zgradu Predsjedništva u prisutnosti brojnih političkih podobnih naručenih medija. Na zahtjev Tužiteljstva BiH, točnije Diane Kajmaković i Olega Čavke, sud je Živku Budimiru odredio jednomjesečni pritvor zbog navodno “organiziranog kriminala”, odnosno “osnovane sumnje” da je primio novac za pomilovanja osuđenika.

Legitimnim izborom Živka Budimira za predsjednika F BiH počev od 17. 3. 2011. pa sve do kraja mandata 9. 2. 2015. godine, paralelno sa legitimnom vlašću u F BiH, oformilo se neprijateljsko kriminalno-zločinačko udruženje, udruženo s ciljem djelovanja protiv ustavne djelatnosti Federacije, u periodu od 17. 3. 2011. pa sve do hapšenja Predsjednika F BiH 26. 4. 2013. godine i nadalje, sastavljeno od D. Č. na čelu, B. LJ., F. R., Z. L., M. D., uključujući i bivšeg američkog ambasadora u BiH, te ovo dvoje korumpiranih tužitelja Dianu Kajmaković i Olega Čavku, preko kojih su se trebali kanalizirati i realizirati kriminalno-politički ciljevi.

U navedenom periodu, neprijateljsko udruženje, a pozivajući se na saznanja obavještajnih agencija, formiralo je planove A-B-C, 1, 2, 3, za rušenje Predsjednika Federacije Živka Budimira s vlasti njegovim hapšenjem (Plan A-1) – ovaj plan u cijelosti bi uspio, da se kojim slučajem Budimir nalazio u svom Uredu u Mostaru u trenutku podmetanja dokaza i pretresa, ali ovaj im se plan “izjalovio”, jer je na svu sreću Predsjednik bio u Sarajevu, potom, a ako nešto krene po zlu, odnosno ako ne uspije plan A-1, realiziraju plan B-2 njegovo ubojstvo u Sarajevu teatralnim upadom specijalaca s dugim cijevima, radi dodatnog izazivanja nesigurnosti u zemlji, kao notorna činjenica, jer bi samim aktom, aktom ubojstva predsjednika Budimira, istraga o njegovom “organiziranom kriminalu” bila obustavljena, a ako ni ovaj plan B-2 ne uspije, da se krene u realizaciju plana C-3 rušenje Predsjednika F BiH Budimira s vlasti putem izglasavanja nepovjerenja u Parlamentu F BiH i njegova opoziva.

Sva tri plana su propala. Na sastanku neprijateljsko-kriminalno zločinačkog udruženja na kojem su prisustvovali D. Č., B. LJ., Z. L., F. R., i dr., raspravljalo se, kako da “uklone” Budimira. Na sastanku osoba D. Č. je priopćila da “moraju ukloniti Budimira”! B. LJ. je upitao: “Kako”?! D. Č. je priopćio: “Preko pomilovanja”! Potom osoba B. LJ., koja je prisustvovala na tome sastanku, putem posrednika upozorava Budimira što mu se sprema!

Taj dan, postojao je jasan plan, da se predsjednik Federacije Živko Budimir prilikom uhićenja ubije! Naime, teatralnim upadom specijalaca u Predsjedništvo da liši slobode predsjednika Budimira, prema planu korumpiranih pokrovitelja političke moći, koji su kreatori ovog montiranog hapšenja, trebao je kobno završiti po predsjednika F BiH Živka Budimira. Zamislite, da je predsjednik F BiH Živko Budimir tada prilikom teatralnog upada specijalaca s dugim cijevima da ga hapse, izdao naredbu svome osobnom osiguranju: “Branite me”!

Posljedice bi tada bile više nego katastrofalne, ali na ovu kartu su zaigrali kreatori ovog politički-montiranog procesa. Mnogo je vjerojatno, a na što se smišljeno, svjesno i podmuklo ciljalo, da je kojim slučajem Budimir izdao tada naredbu osiguranju: “Branite me”, pratitelji Predsjednika Federacije bi zacjelo potegnuli prvi za oružjem, ali ne pucajući prvi, i došlo bi do razmjene vatre između pratitelja Predsjednika Federacije i specijalaca s dugim cijevima, u kojem bi, prema unaprijed dogovorenom planu, u slučaju da su pratitelji Predsjednika Federacije izvadili prvi oružje, prvih nekoliko mahinalnih pucnjeva, odnosno metaka iz dugih cijevi “odletilo” bi od strane specijalaca prema pratiteljima Predsjednika u kojem bi u toj razmjeni vatre neki metak “slučajno” pogodio Budimira!

Da je kojim slučajem došlo do realizacije ovog podmuklog plana (B-2) protiv ustavne djelatnosti Federacije, nitko ne bi bio kriv! Zašto? Ubojstvo Predsjednika Federacije bilo bi “pravno legalizirano i opravdano”, pod izlikom, da su specijalci postupali samo po naredbi Tužiteljstva da uhite i privedu Predsjednika, a da je do upotrebe vatrenog oružja neposredno došlo usljed mahinalnog i spontanog potezanja oružja od strane pratitelja Predsjednika F BiH s jedne strane da ga obrane od uhićenja i specijalaca s druge strane, (obzirom da su i jedna i druga strana bili dužni izvršiti naređenja) u kojem su se specijalci bojali za svoje živote i morali su pucati prvi – to je plan B-2, koji je propao, jer Budimir nije izdao naredbu svojim pratiteljima da ga brane od uhićenja.

Istoga dana ujutro njegov je Ured u Mostaru pretresala tužiteljica Diana Kajmaković. Ništa ne bi bilo neobično da upravo tada nije u njezinoj prisutnosti izveden pokušaj podmetanja obilježenog novca koji bi tužiteljstvu bio “krunski dokaz” za Budimirovu “korupciju”. Međutim, nije im sve išlo po “voznom planu” (Plan A-1), pa je taj groteskni scenarij završio nespretnim ubacivanjem torbice s označenim novcem u kantu za kišobrane u hodniku ispred Budimirova Ureda od strane zbunjeg podmetača i prevaranta Ivana Knezovića.

Sve su to snimile nadzorne kamere, a potom emitirala Federalna televizija. Sramotno je, da se na ovakvo podmetanje dokaza Živku Budimiru u Tužiteljstvu BiH na to nitko nije ni osvrtao, nitko iz vlasti nije pozvao na odgovornost odgovorne na takvo montiranje, nego je Tužiteljstvo, štoviše, po isteku jednomjesečnog pritvora zatražilo još dva mjeseca. Entitetski predsjednik Milorad Dodik je na televiziji prije presude izjavio da će “Budimiru biti produžen pritvor”, čime je otvoreno poručio da se odluke sudova nadziru iz središta političke moći!

Međutim, preduhitrio ih je Ustavni sud BiH, najviša pravosudna instanca, uvaživši apelaciju Budimirovih odvjetnika i ocijenivši pritom “da su izjave na koje se Sud BiH pozvao uopćene i da spadaju u kategoriju “rekla-kazala” dokaza”. Nakon te nečuvene pljuske, Sud je Budimira oslobodio iz pritvora. No, tužitelji i dalje nastavljaju igrati zadanu im igru kao da se ništa nije dogodilo.

Dokazi i nisu toliko važni budući da iza cijele akcije stoje moćni politički pokrovitelji i njima poslušni mediji. Ovu čudnu igru ilustriraju i brojni “biseri” Budimirovih tužitelja koji sliku o slučaju čine još više transparentnom. Naime, oni su tvrdili, ničim to potkrepljujući, da je Budimir od pomilovanih kriminalaca želio stvoriti “stranačku vojsku”, što je u sferi fantastike; oni su ga pritvorili jer je navodno primao novac za pomilovanja, ali ne znaju, i ne mogu dokazati, od koga, ni kada ni koliko je primio; svodili su svoju sumnju najprije na dva imena (A. Kulovac, A. Karić), a na kraju se pokazalo da ti uopće nisu ni pomilovani; tvrdili su da imaju svjedoka kojeg nisu ni vidjeli ni ispitali, a nazvali ga ključnim! Ponudili su Sudu kao dokaz uobičajen radni telefonski razgovor novinara A. Avdića s Budimirom, koji nema nikakve veze sa slučajem; neistinito su ustvrdili da Budimirova kći živi u Hrvatskoj i da tamo ima imovinu; govorili su o pomilovanju supruge četrdesetogodišnjeg T. Š., koji, kako se ispostavilo, uopće nije oženjen…

I na kraju farse tužitelj Oleg Čavka je na ročištu 5. lipnja priznao da, istina, “nema dokaza da je Budimir uzimao novac, ali da je on znao da se uzima šakom i kapom”, te je iznova zatražio pritvor za njega da ne bi pobjegao!

Taj zahtjev sud je 10. lipnja odbacio kao neosnovan. Sve to iole razumnom čovjeku izaziva mučninu! No, jahači idu dalje! U cijelom postupku odslikavaju se tipične staljinističke istražiteljske metode. Milijuni su ih iskusili u “prvoj zemlji socijalizma”, ali i šire. A kako to izgleda, slikovito je opisao ruski nobelovac Aleksandar Solženjicin Dirisina da se bavi antisovjetskom propagandom, nakon čega Komitet državne sigurnosti (KGB) provodi istražni postupak i dolazi do slijedećeg rezultata: “Istina, utvrdilo se da se on uopće nije bavio takvom propagandom, ali mogao je, budući da je slušao njemački radio. Istina, nije slušao njemački radio, ali mogao ga je slušati, budući da je kod kuće imao radio-prijemnik, što je bilo zabranjeno. Istina, nije imao radio-prijemnika, ali lako ga je mogao imati budući da je po profesiji radio kao inženjer”.

Prevedno na neostaljinistički jezik Budimirovih bh. tužitelja, kojemu spočitavaju “organizirani kriminal i korupciju”, to bi izgledalo ovako: “Istina, utvrdilo se da se on uopće nije bavio organiziranim kriminalom, ali mogao je, budući da je od osuđenih kriminalaca uzimao novac za pomilovanja. Istina, nema dokaza da je uzimao novac, ali mogao ga je uzimati budući da se to čini i šakom i kapom. Istina, on to nije znao, ali je lako mogao znati budući da obnaša visoku dužnost predsjednika Federacije”!

Upravo ovakva neostaljinistička pravna egzibicija i brutalno gaženje zakonitosti u svrhu uništenja političkog protivnika izvodi se teatralno pred očima cijele javnosti i čak uz adekvatnu podršku zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. O orkestriranoj podršci huškačkih medija da se i ne govori. I nikom ništa! Osim ponekog intelektualca i dva-tri medija, portala, a mnogi šute. Zaslužuju li građani BiH ovakav montirani neostaljinistički udar na pravni sistem, elementarna građanska prava i čak štoviše, puzajući državni udar na tada predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine Živka Budimira, predstavnika najvišeg organa vlasti?

Napomene radi, Živko Budimir nekoliko je puta za medije ukazivao da se radi o “montiranom političkom procesu”, ili kako bih ja to nazvao “puzajućem državnom udaru” na Predsjednika F BiH, koji je pokušan da se realizira preko pravosudnih institucija, ali po depeši moćnih političkih pokrovitelja.

Da nije žalosno, bilo bi smiješno! Zanimljivo je, da se u svakom procesu kojeg treba montirati pukim čudom pojave kao postupajući tužitelji Diana Kajmaković i Oleg Čavka, ključni “lauferi” gusinjskog zločinca s Prokletija Fahrudina Radončića, koji se prema kosovskoj optužnici broj: 23-60K, tereti za kriminalno – zločinačko udruženje u svezi sa teškim ubojstvom mafijaškog rivalskog šefa Ramiza Delalića – Ćele. Oleg Čavka veoma je kompromitirana ličnost u bh. pravosuđu, koji se na Županijskom tužiteljstvu u Sarajevu, a po prijavi Šejle Turković, sumnjiči za primanje mita u iznosu od 30 tisuća eura. Pored toga, Čavka je odigrao veoma važnu i dobru ulogu nakon likvidacije Delalića, na taj način, što je između njega i Radončića pao dogovor, da Radončić objavi u Dnevnom avazu da je “Lirim Bitići osumnjičen za ubojstvo Delalića”, a potom Čavka stupa na scenu i nakon objave u Avazu hapsi Bitićija, iako nije bilo dokaza za bilo kakvu presudu.

Naravno, ovo je Čavka odigrao kako bi zaštitio Radončića i pažnju preusmjerio na neke druge ljude. No, nije tu kraj, 2009. godine Financijska policija podnijela je Izvještaj o počinjenju krivičnog djela protiv tada direktora Razvojne banke F BiH Ramiza Džaferovića i Avaza, zbog kontroverznog kredita u iznosu od 22 milijuna maraka, kojeg je Radončić dobio od Razvojne banke F BiH, tako što je privatnoj revizorskoj kući tadašnjeg direktora banke Ramiza Džaferovića dao revizorske poslove u svojim kompanijama. Istraga kojom je rukovodio Oleg Čavka je propala. Ma zamislite samo?!

Dugogodišnji inspektor u SIPA-i Mirsad Bajraktarević započeo je 2008. godine istragu protiv Keljmendija, prijatelja Fahrudina Radončića i njegove kriminalne grupe. Unatoč pritiscima Avaza, Bajraktarević je 19. 2. 2009. godine na osnovu člana 219. stav 5 Zakona o krivičnom postupku (Službeni glasnik BiH 3/03) podnio izvještaj Tužiteljstvu BiH o počinjenim krivičnim djelima i protiv izvršitelja toga djela. U okviru prijave navedeno je, da Naser Keljmendi svoj prljavi novac pere preko tvornice za proizvodnju sladoleda “Adolado” iz Hadžića. I ovaj se predmet istopio u ladicama tužitelja Olega Čavke, koji je nekoliko godina kasnije zbog opstruiranja brojnih istraga, koje nisu išle u prilog Radončiću i njegovom prijatelju Keljmendiju, nagrađen plaketom Dnevnog avaza.

Ništa nije bolja ni Diana Kajmaković, koja nije u stanju da podigne korektno niti jednu optužnicu, a da nekome ne podmetne dokaze i montira slučaj. Ovo i ne čudi, obzirom da je Kajmakovićka na Pravnom fakultetu imala svega 6,6 prosjek, što je bruka i sramota za pravosuđe!

Stoga pozivam VSTV, da ako se želite riješiti korupcije u pravosuđu, onda se riješite Diane Kajmaković i Olega Čavke! Vjerojatno, da su korumpirani centri političke moći uspjeli realizirati svoje kriminalno-zločinačke ciljeve preko poslušnih tužitelja Diane Kajmaković i Olega Čavke, vjerojatno bi bili nagrađeni plaketom Dnevnog avaza za ličnost u 2013. godini, kao nekad u predanom radu na predmetu “Turković i dr.”!

Pokojni predsjednik Vlade Republike Srbije dr. Zoran Đinđić je kazao: “Sudije i tužioci moraju da shvate da su zavisni od zakona, da njihova nezavisnost nije božanska i da ne smiju biti zavisni od organizovanog kriminala”! Nažalost, u Budimirovom montiranom slučaju, tužitelji Diana Kajmaković i Oleg Čavka su pokazali da su nezavisni od zakona, iako su montirali Budimiru cijeli slučaj, a nisu pozvani na odgovornost, a da su zavisni od organiziranog kriminala, jer su radili po depeši većih kriminalaca od sebe, odnosno velikih pokrovitelja političke moći!

U realizaciju plana C-3 neprijateljsko udruženje krenulo je neposredno nakon puštanja iz pritvora predsjednika F BiH Živka Budimira, po odluci Ustavnog suda BiH od 24. 5. 2013. godine, da se “Predsjednik F BiH Živko Budimir ima odmah pustiti na slobodu”, odnosno nakon što su propali planovi A-1 i B-2. I ovaj plan C-3 je propao, a sastojao se od formirane Parlamentarne ad hoc komisije od osam članova, da ispitaju činjenice da li je Budimir ne(dostojan) vršenja dužnosti Predsjednika F BiH.

U zaključcima predloženim Predstavničkom domu, pet od osam članova te komisije smatralo je da ima opravdanih razloga, prvenstveno zbog Budimirovih odluka o pomilovanju nekih osuđenika, za preispitivanje njegove dostojnosti i za smjenu. Tog mišljenja su bili članovi Komisije, ujedno poslanici SDP-a, SBB-a, SBiH, HDZ-a BiH i HDZ1990. Budući da su gore navedeni bili za smjenu Živka Budimira s dužnosti Predsjednika F BiH, sami zaključite tko su bili sve kreatori ovih podmuklih, kukavičkih planova!

Preostala tri člana iz SDA, Narodne stranke “Radom za boljitak” i Budimirove formirane Stranke pravde i povjerenja, napustili su već ranije rad tog ad hoc parlamentranog tijela s obrazloženjem da ono nema kriterije na osnovu kojih bi moglo predlagati zaključke o Budimirovoj (ne)dostojnosti.

Dana 11. 1. 2017. osobno sam napravio dopis prema Predsjedniku VSTV-a, Glavnoj državnoj tužiteljici, te Glavnom disciplinskom tužitelju da se pokrene disciplinska i krivična odgovornost protiv državnih tužitelja Diane Kajmaković i Olega Čavke, koji su po depeši visokih pokrovitelja moći pokušali izvesti “puzajući državni udar”:

Ipak su pravda, istina i povjerenje na kraju pobijedili… I Budimir je uspješno priveo svoj mandat kraju.

Autor: Josip Šimić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI