EKSKLUZIVNO: Ubojstvo s potpisom Dodikovog režima – kako su ubili djevojčicu Ivonu Bajo

BIJELJINA - Poštovani suci, tužitelji, opunomoćenici i branitelji,

Poštovana javnosti!

Osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo, kći Budimke, smrtno je stradala 23. 07. 2009. godine u 16 sati, u ulici kneza Ive od Semberije u Bijeljini. Tog dana, organizirana kriminalna grupa sa neispravnim kamionom je švercovala sumnjivu robu iz firme “Haak trans” (u Federaciji BiH) do firme “Univerzal” u vlasništvu pokojnog Gavrila Bobara, u Bijeljini, kojom prilikom je usmrćena djevojčica Ivona Bajo, na samom ulazu u firmu. U tekstu ove objave, istaknut ćemo nekoliko ključnih imena, za koje ćemo predočiti i dokaze o počinjenim krivičnim djelima ubojstva i prikrivanja, te uništenja tragova nakon izvršenog krivičnog djela ubojstva, no treba napomenuti, da ovako “uspješno” zataškano krivično djelo ubojstva nevine djevojčice Ivone Bajo ne bi moglo biti izvedeno, bez suradnje Dodikove pravosudne mafije!

Napominjemo, da će ovdje u sklopu objave biti prikazane pojedine autentične slike, veoma uznemirujućeg sadržaja, kako s mjesta nesreće, tako i sa autopsije, uključujući i iskaze svjedoka! Ovdje ćemo prije svega pokazati i činjenično-materijalno potkrijepiti dokazima, da slučaj Ivone Bajo, koji je okvalificiran kao “nesretan slučaj” u smislu da se sama prilikom pada “nabola na žicu od korpe vlastitog bicikla” pada u vodu! Kako materijalni dokazi pokazuju, da se radi o ubojstvu, nakon što se dogodila nesreća, najprije je pokušano sa tvrdnjama da je djevojčica imala epilepsiju, što je majka odlučno negirala, te su stoga ovi beskičmenjaci pristupili tvrdnjama i smišljanju opakog plana, s ciljem zataškavanja izvršenja teškog krivičnog djela, da je do smrtnih povreda došlo uslijed pada s bicikla, odnosno, da se djevojčica prilikom pada “nabola na žicu od korpe”! To da se djevojčica “nabola na žicu od korpe” otpada zbog slijedećih dokaza, kako i slijedi u opisu činjeničnog stanja:

Puknuta žica na korpi od bicikla, nalazi se ispred upravljača s desne strane, dok je smrtonosni udarac od strane obducenta konstatiran sa lijeve strane, no nije ni ovo problem, jer se nakon ovoga pristupilo pribjegavanju mnogo većim krivotvorinama, zataškavanjima i podvalama, s ciljem preusmjerenja istrage u drugom pravcu!

Iz slike sačinjene od strane pripadnika MUP-a na mjestu zločina, vidljivo je, da mrlje krvi na asfaltu počinju bar 10-ak metara prije konačnog pada djevojčice, odnosno mjesta gdje je pronađeno beživotno tijelo djevojčice kraj bicikla:

Brojem 1 na slici, obilježeni su prvi tragovi krvi, koje savršeno odgovaraju lokaciji, gdje je došlo do ukrštavanja putanje kamiona i bicikla. Narednih nekoliko metara da se uočiti više uzastopnih krvavih tragova, pa sve do broja 2, gdje je ranjeno dijete pokušavalo nastaviti svoj put pravolinijski, ali zagušena krvlju, nemajući snage da podigne bicikl na trotoar (br. 2), skreće lijevo, nadajući se da će stići kući do majke, a nesvjesna da umire. Od broja 2 do broja 3 vidljivo je nekoliko tragova krvi od skretanja u lijevo, pa sve do broja 3, gdje djevojčica ostavši bez daha i snage, nemoćno se spušta na asfalt i dozivajući majku tako umire! Ogromna lokva krvi između broja 3 i 4 je mjesto gdje je djevojčica ležala, što se i vidi na ovoj fotografiji, a bicikl je naknadno premješten na trotoar. Slijedom materijalnih dokaza, da se uočiti, da je bicikl bio u pokretu dok je ranjena djevojčica hodala i krvarila, a to pokazuje i ova slika, gdje je prikazana zadnja strana bicikla, na kojoj su vidljivi kapi krvi na gumi:

Skladno materijalnim dokazima, koji upućuju na ubojstvo, Okružno tužiteljstvo u Bijeljini je pristupilo sabotiranju istrage, ne prihvaćajući mišljenje obducenta, da “smrtonosne povrede nije nanijela žica, nego predmet dimenzija 25x1mm”, a da bi se postigao željeni cilj, prikrivaju se sve unutarnje povrede i donosi se odluka o nesprovođenju istrage! U prilog vam dostavljamo predmet, koji je tragično nastradala djevojčica imala uz sebe:

Na gore postavljenoj slici, primjećuje se dvostruko presječen kaiš torbe – dio nedostaje, a većina ostatka kaiša je izmijenjene boje, koji je tretiran jakim kemijskim sredstvom s ciljem uklanjanja tragova koji upućuju na ubojstvo. Ove nove činjenice ukazane su odmah u 2010. godini, kada je istodobno Okružno tužiteljstvo u Bijeljini donijelo Naredbu o prekidu istražnih radnji.

Naime, Okružno tužiteljstvo u Bijeljini, tužiteljica Danica Stjepanović je na osnovu člana 43. st. 1. točka d) i člana 160. i 172. ZKP-a RS-a izdala Naredbu, (broj: KTA-596/09 od 12. 10. 2009. godine) stalnom sudskom vještaku dr. Miroslavu Tusavčeviću, trasologu iz Beograda, da na osnovu dostavljene dokumentacije iz Bijeljine utvrdi na koji način je došlo do povređivanja Ivone Bajo iz Bijeljine, koja je 23. 7. 2009. zadobila smrtonosne povrede u predjelu grudi od do sada neutvrđenog predmeta, a čija je obdukcija izvršena 24. 7. 2009. godine u prosekturi Bolnice Bijeljina. U razgovoru sa gore navedenim trasologom iz Beograda, na opće zaprepaštenje javnosti, Okružno tužiteljstvo u Bijeljini nije dostavilo u Beograd trasologu dr. Tusavčeviću svu objektivnu dokumentaciju od obdukcije u prosekturi Bolnice Bijeljina, dakle nisu dostavljeni određeni izvještaji o autopsiji, a koje se tiču unutarnjih povreda u tijelu djevojčice: probod prsne kosti, kanal kroz grudnu žlijezdu, razderina desne plućne arterije i desne dušnice!

Trasolog iz Beograda je radio na osnovu dostavljene određene dokumentacije, ali se postavlja pitanje, zašto Okružno tužiteljstvo u Bijeljini nije dostavilo u Beograd sve izvještaje sa autopsije, kako bi se mogao donijeti objektivan zaključak o tragično nastradaloj djevojčici’! Ovo nije jasno ni dr. Miroslavu Tusavčeviću – kako nam reče!

U svemu tome, da bi plan o prikrivanju monstrouznog zločina u početku uspio, u prvi plan je isticana famozna “korpa i žica” ispred upravljača na biciklu – radi se o takvom gotovo elastičnom dijelu metala, koji su “okrivili” za sve nanesene povrede na tijelu djevojčice! Dakle, to nije bilo tako, što pokazuje i slijedeća činjenično – neoboriva analiza:

Obratite sada pažnju na slijedeću fotografiju, gdje se mjere dimenzije žice na korpi, a koja je prema tvrdnjama nadležnih “kriva” za sve nanesene povrede na tijelu djevojčice:

Linijarom je izmjerena dužina žice na korpi od bicikla, te se na osnovu podioka može procijeniti i njezina širina otprilike cca. 3 mm, a vidljivo je da je i sam vrh tup. Na oko 15 mm od vrha se nalazi komad mnogo tanje žice od mreže na korpi (br. 3), a na razdaljini oko 30 mm nalazi se metalna pločica u obliku slova L (br. 4) dimenzija 20 mm! Sada ćemo prikazati autentičnu fotografiju površinske povrede, koja je prvobitno okarakterizirana kao ogrebotina i to prije obdukcije u vrijeme dok se smrt predstavljala kao epileptični napad:

Ovdje smo na originalnu sliku dodali famozni vrh žice, da bismo stekli predstavu o tome, da li je taj vrh mogao nanijeti povrede koje se vide na slikama. S obzirom da je vrh tup, nije mnogo vjerojatno da je napravio ovakav rez, no recimo da bi teoretski i bilo moguće da ovako zapara kožu, ali naredna slika to demantira:

Kroz kožu debljine prsta odraslog čovjeka napravljen je kanal dužine oko 20 mm, dok je žica širine 3 mm, što obducent i prikazuje, koristeći se predmetom oblika linijara. Slijedeću sliku koju ćemo prikazati, pokazuje probodenu kost, na kojoj je vidljivo da je kanal toliko uzak da jedva može skalpel proći kroz njega. Kako je izmjereno da se radi o širini uboda od 1 mm, očito da prenesena slika žice nije u odgovarajućoj razmjeri, jer znamo da iznosi 3 mm. Nema nikakve sumnje, da žica od 3 mm ne može proći slobodno kroz otvor od 1 mm iz čega proizlazi neoboriv dokaz da ga nije mogla ni napraviti, a posebno ne ovakvog oblika, nego eventualno okruglog, kako je i vidljivo na slijedećoj slici:

Slijedeća važna činjenica koja demantira tvrdnju da je “žica na korpi od bicikla glavni uzrok smrti” – kako je tada i navedeno u istrazi, jest to da kost nije polomljena niti smrskana, nego probodena, što znači, da se predmet, koji je usmrtio djevojčicu kretao izuzetno velikom brzinom, nadalje, sam vrh žice je elastičan i pokretan, a ne krut! I vjerojatno, najslikovitiji prikaz krivotvorenja obdukcije je slika na kojoj se vidi kako obducent kroz probodenu kost provlači skalpel cijelom dužinom:

Kroz kost deblju od palca napravljen je kanal kao i kroz kožu, a kako se ukupno radi o dubini od najmanje dva palca, čak i ako zanemarimo nesrazmjere oko dimenzija od 3 i 20 mm, izvodi se zaključak, da bi vrh žice izašao kroz kost, morao je pod kožu ući ne samo onaj komadić žice označen sa brojem 3, nego i L pločica označena brojem 4. Ovdje se nameće jedno razumsko pitanje: Zašto istražitelji, ako su već smatrali da je uzrok svih povreda žica, nisu pokušali uz angažiranje kirurga istu provući kroz ovaj otvor u kosti?! I šta rade ovi samozvani patrioti: angažiraju vještaka iz Beograda, sakrivši od njega određenu dokumentaciju sa autopsije! Najevidentiranija je povreda na plućima. Vidljiva je ulazna rana u obliku kanala, kakvu je mogao napraviti predmet poput linijara ili trake. Nemoguće je, da okrugla elastična žica prečnika 3 mm pravi kanal oko 20×1 mm dubine 7 cm! Sve gore navedene slike su matarijalni dokaz monstrouznog zločina, smišljenog prikrivanja i opstruiranja istrage od strane RS-a, koja sve čini da zaštiti šverc sumnjive robe pripadnika organizirane kriminalne grupe.

Ostaje još da odgonetnemo, kako je usmrćena djevojčica?!

Na osnovu prikupljenih dokaza, neosporno je da je kamion, (koji smo spomenuli na početku teksta dovezao sumnjivu robu iz firme “Haak trans” do firme “Univerzal” u vlasništvu tada Gavrila Bobara), pobjegao s mjesta nesreće prije dolaska policije i da ga nitko nije evidentirao iako su znali za njega. Budući da organizirana kriminalna grupa pokušava da nesretan slučaj predstave kao “slučajni” pad s bicikla, portir u firmi “Univerzal” Blagiša Sofrenić izjavio je da je vidio kako se djevojčica usporeno kreće prije konačnog pada i iskašljava krv, što odgovara slici na mjestu zločina na ulazu u firmu. Nedugo nakon toga, portir mijenja priču i na upit tužiteljice, da li je vidio djevojčicu i bicikl, isti na zapisnik o krivičnom predmetu KTA-596/09 dana 10. 8. 2009. izjavi citiram: “da nije vidio ni djevojčicu ni bicikl”, no očito koncentriran na izgovaranje laži, pravi grešku pri izjavi na zapisnik i kaže: “kamion je imao neki kvar sa rezervoarom, a nalazio se s desne strane kamiona, vrlo nisko od zemlje nekih 30 do 40 cm, bio je vezan španerom…” Tako i sami vozači Mirsad Kešmer i Nedžad Moco priznaju da su imali pokvaren rezervoar i da je tijekom vožnje pao jednim dijelom na asfalt, te su čuli grebanje, kao da je otkinut auspuh”. Tako su vozači gore navedeni rezervoar vezali španerima, odnosno trakama koje trpe opterećenje do 3 tone, budući da je pukao nosač na rezervoaru goriva. Početni patolog dr. Blažanović na osnovu pronađenih povreda, smatra da je smrtonosne povrede nanijeo predmet trakastog oblika, k tomu treba napomenuti da nijedan od vještaka nije znao za kvar i vezanje španerom pomenutog rezervoara na kamionu.

Naredna slika, sačinjena u originalnom obliku pokazuje kako je rezervoar bio vezan:

Kuke koje se spominju, a koje su učvršćene za neke metalne dijelove kamiona su prikazane na slijedećoj slici i ima ih pet:

Prema mišljenju stručnjaka, jedna od tih kuka je bila pod većim opterećenjem i prilikom skretanja je istrgla neki metalni tanki dio iz kamiona, koji je bio ispaljen poput iz puške – presjekao kaiš torbe i ubio djevojčicu. Da je rezervoar od kamiona pao na tome mjestu, upravo gdje se nalazila djevojčica pokazuje i slijedeća slika, gdje se vidi raspon između dva paralelna traga, udaljena međusobno svega 40 cm što odgovara razdaljini između jednog i drugog šarafa na rezervoaru kamiona:

Dakle, kad se uzmu u obzir slijedeći dokazi: da se rezervoar nalazi na desnoj strani koji je bio vezan španerima, razdaljine 40 cm između šarafa na rezervoaru kamiona, nadalje kad se uzme u obzir da je smrtonosna rana od strane obducenta konstatirana s lijeve strane, što odgovara položaju u kojem je djevojčica bila okrenuta prema kamionu proizlazi neoboriv dokaz da je djevojčica smrtonosne povrede zadobila od metala koji je izletio iz kamiona. Zanimljivo je u iskazu portira Sofrenića, kako je citiram: “upitao vozače zašto su došli posle radnog vremena”! Tužiteljstvo i pravosudni organi dokazali su, po koji zna puta svoj nerad! Od početka se znalo da je tim kamionom veoma vrijedan nelegalan tovar, kao što je heroin, no iz kasnijih dešavanja (afera Barašin), vidjelo se da je i oružje unosna roba, dok je u banci Gavrila Bobara, inače vlasnika gore spomenute firme, pronađen oprani novac od kokaina Darka Šarića! Vidljivo je iz službene dokumentacije za putovanje, nalog, da je tada kamion vozio samo jedan vozač Mirsad Kešmer i da je tek 10-ak dana zaposlen, što je poznata stara priča za sve radnike koji rade na crno. Zanimljivo je da nikada nije provjeren iskaz vozača, a k tomu da stvar bude još gora, Okružno tužiteljstvo odbilo je rekonstrukciju događaja. Naravno, sve se ovo događalo pod dirigentskom palicom vladajućeg režima u RS-u, jer bi istraga o kamionu odvela u nepovoljnom pravcu i otjerala na robiju Gavrila Bobara, velikog prijatelja Milorada Dodika! Za napomenuti je, da se vještačenju kamiona i uzimanja tragova pristupilo tek nakon 15 dana poslije nesreće, što je nečuveno! Nadam se da sam koliko toliko ovdje bio jasan, iako se preda mnom nalazi spis od oko 1000 stranica, ali pokušao sam bar izvući bit iz svega ovoga!