fbpx

FRANJO TUĐMAN: Beskomromisni borac za neovisnost Hrvatske!

Autor: Dražen Krajcar / Dnevno.hr

ZAGREB - Franjo Tuđman zauvijek će ostati zapamćen kao beskomromisni borac za neovisnost Hrvatske, njezin utemeljitelj i pobjednik u Domovinskom ratu. Jedna od njegovih najvećih zasluga, koja se danas nažalost zaboravlja, je svehrvatska pomirba

Sedamnaest godina je prošlo od smrti tvorca neovisne Hrvatske države i njenog prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Kobnog dana, 10. prosinca 1999. godine hrvatskoj javnosti objavljeno je da je Franjo Tuđman preminuo u Kliničkoj bolnici Dubrava u 23 sata i 15 minuta. Neposredni uzrok smrti bile su komplikacije izazvane unutarnjim krvarenjem. Tuđman je u istoj bolnici ležao već tijekom prethodnih četrdesetak dana. Naime, u bolnicu je primljen još 1. studenog te godine, nakon što mu je pozlilo poslije prisustvovanja službenoj ceremoniji na Medvedgradu povodom dana Svih Svetih. Pokojnom predsjedniku tada je dijagnosticirana teška upala potrbušnice. Predsjednik Tuđman bio je već nekoliko godina bolestan, no to se nije iznosilo u javnost, a nakon opisanog događaja, više se nikada nije pojavio u javnosti. U bolnici je primao posjete, ali su vijesti o njegovom stanju bile šture. Zanimljivo je da je prema njegovoj želji u njegovoj bolničkoj sobi puštana tiha klasična glazba.

Tijelo pokojnog predsjednika izloženo je u prostorijama Predsjedničkih dvora na zagrebačkom Pantovčaku, gdje mu je posljednji pozdrav došlo uputiti kolona hrvatskih državljana i drugih njegovih štovatelja. Dr. Franjo Tuđman pokopan je 13. prosinca 1999. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj. Za tu je priliku izgrađena posebna monumentalna grobnica iza crkve Krista Kralja. Na pogrebu je, uz nebrojeno mnoštvo hrvtaskih građana, prisustvovalo sedamdeset predstavnika stranih zemalja te brojnih međunarodnih organizacija i institucija.

Franjo Tuđman zauvijek će ostati zapamćen kao beskomromisni borac za neovisnost Hrvatske, njezin utemeljitelj i pobjednik u Domovinskom ratu. Jedna od njegovih najvećih zasluga, koja se danas nažalost zaboravlja, je svehrvatska pomirba. Nije dijelio ljjude na sinove partizana i ustaša već na one koje vole svoju Domovinu i one koji ju žele zatrti. Svim generacijama ostati će upamćene njegove uzdignute ruke, stisnutih šaka uz uzvik: “Imamo Hrvatsku!”.

Kritičari Tuđmanu zamjeraju manjak demokratičnosti u vladanju, politiku pretvorbe i privatizacije, gušenje slobode medija te politiku prema BiH. Ali čak i oni najžešći, s vremenskim odmak, priznaju mu da je bio „pravi čovjek na pravom mjestu“ u kritičnim trenucima stvaranja moderne i neovisne Hrvatske.

Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. godine. Rodio se u Velikom Trgovišću, rano je ostao bez majke, a otac mu je bio ugledni član HSS-a i općinski načelnik.

Tuđman je u Zagrebu pohađao Trgovačku akademiju, a 1940. godine pritvoren je zbog sudjelovanja u ljevičarskim demonstracijama. U proljeće sljedeće godine napušta školovanje i odlazi u partizane te postaje član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Djelovao je u partizanskim odredima na području sjeverozapadne Hrvatske, a 1945. upućen je u Vrhovni štab u Beogradu. Usporedno s vojnom karijerom objavljuje i radove s područja vojne povijesti. Iako je 1960. promaknut u čin general majora napušta vojnu karijeru i posvećuje se znanstveno-istraživačkom radu. Odlazi u Zagreb 1961. godine, gdje postaje ravnatelj novoosnovanog Instituta za hisitoriju radničkoga pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest) i izvanredni profesor na Fakultetu političkih nauka. Godine 1965. doktorirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Svojim se radovima ubrzo zamjerio snažnoj unitarističkoj struji u komunističkoj Jugoslaviji. Među prvima je otvorio tabu teme o hrvatskim nacionalnim pitanjima: nametanje kolektivne krivnje Hrvatima zbog NDH, povijesne uloge HSS-a, preuveličavanju broja žrtava logora Jasenovac i slično. Također, upozorava na centralizaciju SFRJ te marginalizaciju Hrvatske. Partija ga optužuje za “buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnomu pitanju”, a 1967. smjenjen je s položaja ravnatelja Instituta, isključen iz SKJ, zabranjeno mu je javno djelovanje te odlazi u prisilnu mirovinu.

Nakon „Hrvatskog proljeća“ (1972.) uhićen je i osuđen na montiranom sudskom procesu. Zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Tita, Tuđman je osuđen na „samo dvije“ godine zatvora, a pušten je nakon 9 mjeseci. U veljači 1981. ponovno je osuđen na tri godine zatvora i pet godina zabrane javnoga djelovanja zbog intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji i francuskom radiju u kojima je govorio o neravnopravnosti Hrvatske, progonu disidentskih intelektualaca i preuveličavanju jasenovačkih žrtava. U zatvoru u Lepoglavi bio je od 1982. do 1984. kada je uvjetno pušten na slobodu. Nakon što mu je 1987. godine vraćena putovnica Tuđman putuje po Europi, Kanadi i SAD-u gdje uspostavlja veze s hrvatskim iseljeništvom zauzimajući se za nacionalnu pomirbu i povezivanje domovine i dijaspore. Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989., osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) s programom državnog osamostaljenja Hrvatske.

Na prvim višestranačkim izborima HDZ ostvaruje pobjedu, a Franjo Tuđman dva puta premoćno pobjeđuje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske 1992. i 1997. godine. Pod njegovim je utjecajem bio uspostavljen polupredsjednički sustav vlasti u kojem je donosio sve važnije odluke. Tijekom Domovinskog rata kombinacijom pregovaranja i primjene vojne snage iscrpljivao je snagu JNA i srpskih agresora do konačnog oslobođenja svih hrvatskih krajeva 1995. (operacija „Oluja“) i 1998. (mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja). Na vanjskopolitičkom planu izborio se za međunarodno priznanje Hrvatske i njezin prijem u UN.

Autor: Dražen Krajcar / Dnevno.hr

ZADNJE VIJESTI