fbpx

GRGO ODGOVARA VLADI: Hrvatska ćirilica i nadripisarov nož

Autor: Grgo Mikulić

ŠIROKI BRIJEG - Na tekst Vlade Marušića „Ćirilica u školama i na Kočerinu nož je u srce svim hrvatskim braniteljima“ stigao je odgovor od Grge Mikulića iz Kočerina, poznatog i kao autora spomenika iz kulturne baštine koji su vezani za hrvatsku ćirilicu, pa ovo reagiranje u cijelosti objavljujemo:

Ćirilica u školama i na Kočerinu nož je u srce svim hrvatskim braniteljima!

O stvarima o kojima ne zna ništa mudar čovjek šuti, luda najčešće priča baš o stvarima o kojima ništa ne zna.

Je li luda možda luda baš zbog toga?!

Pored primitivizma i gluposti najbolje je proći bez riječi, praveći se kao da ih ne vidiš. U prvom trenutku, po običaju, tako sam i mislio učiniti, no ipak.

Kako Dotični autor ne bi umislio veličinu, nastojat ću biti što kraći, bez obzira na glupost koja zna biti srazmjerno sebi, kao i obično tako i sada, neizmjerna.

Ne ću se osvrćati na sadržaj teksta Dotičnog, jer on kako po sebi tako i po svom sadržaju to i ne zaslužuje, a što bi čak i meni, koji sam navikao i na poniženja, to bi bilo doista ponižavajuće.

Naime, neki ljudi kao da su zaboravili da je rat završio još prije dvadesetak godina, Bog zna zašto, možda zato što su u ratu mislili da su netko i nešto, a možda stvarno i jesu bili, jer u ratu svaka bagra i svaki ološ s puškom u ruci i metkom u cijevi je netko, a možda i nešto, jer može a možda i hoće pucati i tako i ubiti, pa, svijesni valjda svojih i urođenih i stečenih sposobnosti, i danas žive kao da rat još uvijek traje.

Tako, i njihovo ponašanje je sukladno tome: dok šetaju ulicom čovjek pomisli da će se već slijedećeg trenutka s nekim pobosti, dok sjede u kafiću ne sjede kao normalni ljudi i razgovaraju, već mlataraju rukama i galame kao da su negdje u planini sami na vascijelome ovome svijetu, umjesto o pomirenju njihova vječita tema je mržnja i uvijek borba protiv nekoga, umjesto o miru oni pričaju o ratu, umjesto o alatkama za rad oni pričaju o oružju, umjesto o kruho oni pričaju o nožu, …

Danas kada papa i cijeli normalan svijet pričaju o miru i pomirenju, o toleranciji i suživotu, kada se ljudi laćaju računara i razmišljaju o odlasku na druge planete, naš sugrađanin gospodin Dotični razmišlja o noževima i ubodima u srce. Gospodine Dotični, barem se Vi ne trebate bojati da će Vas netko ili nešto ubosti u srce, ta i kako bi, kada ga nemate, jer da ga imate vljada bi u njemu štogod i bilo, te biste bili barem toliko odgovrni da ne zazivate nesreću, jer ratno huškačka retorika se svakome razbije o vlastitu glavu. Ako ste branitelj i bili u ratu, pa valjda ste barem toliko naučili.

Što se tiče vašeg braniteljskog znanja i osjećaja, pa valjda barem u Širokom Brijegu svatko zna za vaše braniteljske sposobnosti.

Gospodine Dotični, nemojte više nikoga braniti, osobito ne vašim nadripisarskim sposobnostima, jer, koliko je meni poznato, sve sporove ste izgubili a to dobro znaju i svi Vaši klijenti koje ste branili i na sudu i u stvarnome životu.

Dotični gospodine, rat je završio prije više od dvadeset godine i sada je razdoblje mira. U razdoblju mira nacionalni interesi se brane, pameću, kulturom i znanjem. Zbog toga, gospodine Dotični, najponiznije Vas molim, Vi nemojte braniti nikoga, jer od svih troje nevedenih a potrebnih stavari za to, Vi nemate ništa i od nijedne.

Gospodine Dotični, ostavite se noža, nožem se ne piše kao olovkom, a pokazali ste kako se i olovkom užasno loše služite, ovo užasno loše je za Vas kompliment, te se uhvatite smilja, posadite koji hektar, jer to je čovjeka dostojan posao a i može se od njega živjeti, bolje i časnije nego od tajnovanja u njihovo ime.

A što se tiče Kočerina, gospodine Dotični, Kočerin i Kočerinjani imaju dokaz da su bili pismeni i da su znali pisati i u XIV. i u XV. stoljeću, a Vi (ovo „Vi“ niste zaslužili, ono je samo da se zna da nismo na „ti“ gospodine Dotični) s Vašim tekstom ste pokazali i dokazali kako nakaradnu nacionalnu svijest čovjek može imati, na koju razinu nepismenosti i dans u XXI. stoljeću čovjek može pasti, te koliko u čovjeka i elementarno znanje o vlastitoj kulturnoj i povijesnoj baštini može biti malo, da ne kažem nikakvo, a to tako jeste.

Autor: Grgo Mikulić

ZADNJE VIJESTI