Guba nije u HDZ-u BiH – guba je ljudi u HDZ-u 1990 i HSP-u BiH!

LJUBUŠKI - Što je to HDZ "mašinerija", godinama sam se pitao i eto utvrdio sam da se ne radi o kotačima, zupčanicima, oprugama i sličnom, već se radi o izbornoj prijevari u kojoj glasači uvijek ostanu donji. To je jedan od najprostijih, ali ogromnih strojeva kriminala u kojem ljudi gube razum prilikom biranja, prodaju se za pucak i zaboraviše što je Hrvatska.

Općinsko vijeće Ljubuški već dvije godine bira članove Općinskog izbornog povjerenstva. Na zadnjem natječaju, koji je kao i prethodni, proveden nezakonito za člana je privremeno do završetka izbora izabran Željko Perić. On nije ispunjavao uvjete, ali politika je mladog dečka postavila valjda da samo popuni broj, a na pripremi članova biračkih odbora nije pokazao ni elementarno znanje niti poznavanje zakonodavstva. Kome treba takav OIP?

HDZ BiH

Na prošlonedjeljnim izborima je glasovalo mnogo Hrvata iz Hrvatske. Pozvani su kako jedna gospođa reče da se “oduže”. U selima Grab, Vojnići, Dole, Otok i Lipno građena je izborna pobjedu, pravim drilom, pritiscima i novcem. U svakom od ovih sela su imali po jednog financijera s narodnog proračuna (osim Vojnića, gdje je to bio privatnik). Napravili su mobilne timove, koji su u automobilima dovlačili sve staro i umobolno. Oko 80% birača, recimo u Grabu, je bilo starije od 55 godina. Očevi su dovodili i svoju teško bolesnu djecu, kad u jednom trenutku rekoše doveden je i bračni par, oboje nepokretni i oboljeli od maligne bolesti.Okolo biračkog mjesta skupine mladih ljudi koji u ruci drže kopije biračkih listova i pokazuju, babama bez naočala, gdje će “uprit” olovkom. I tako se odigrao pritisak.

Je li normalno da čovjek teško bolestan dođe zaokruživati kandidate s privatnim interesom, ako nije i on imao materijalni interes uzrokovan teškom bolešću? Mnogi kažu da novac ima neodoljivu privlačnost, a čovjek u socijalnoj potrebi mu i ne smije odoljeti.Okolo biračkih mjesta bili su samo mladi iz HDZ BiH, dok jadna oporba nije imala nikoga. Uz mnogo mladića, tu je bilo i starih provokatora. Oni bi se tukli, raspravljali, glasovali bez dokumenata.

Najzanimljiviji poriv jednog starog birača, koji se glasao glasno je: “Dašta, mora se glasat za Hrvatsku, a ne za komunizam!”Njemu bi najbolje odgovorili branitelji, koji su dali živote za slobodu, ali ne za pokradeni Ljubuški, ZHŽ i narodno dobro. Nisu se borili da propast, već za svakogodišnji napredak. Nisu se borili za napuštanje općine i odlazak u dijasporu. Danas se krade u ime “hrvatskog interesa” po pravilima “HDZ komunizma”, koji je razorniji od prijeratnog, ima svoju OZNU i UDBU.

I kada 80% birača bude starije od 55 godina, i kada je polovina od njih “slijepa”, svima se treba pomoći, kao da će svi glasovati za iste i kao da babe ne smiju imati svoju intimu.

I kada se na nekim mjestima popune kutije s biračima u daljini, za što ne treba puno vremena, ili ne daj Bože listići učine nevažećim, eto glasova dovoljno za pobjedu, da nam hrvatski načelnik Nevenko Barbarić, veći domoljub od svih domoljuba, nastavi s uništavanjem općine.

E, to ti je moj dedo naša Hrvatska.

To je ta bijedna “mašinerija”, koja nas osiromašuje, umjesto demokracije gradi totalitarne općine, kao da smo negdje na kraju svijeta, a ne u srcu Europe. Jesu li to ponosni i Rimu odani Hrvati?U svemu tome treba nešto i pohvaliti, a to je upornost, ali ako je za upornost razlog novac, a što bi drugo bilo, onda ni to ne valja.

HDZ1990, HSP i ostali potpuno neorganizirani

Oporba se već mjesec dana prije izbora limitirala. Njihovi promatrači i članovi biračkih odbora (naravno ne svi) su bili katastrofalni, oni su zujali biralištima, smijuckali se, dok su ovi iz HDZ-a BiH radili pritisak, tlačili u biračkim odborima oporbenjake i predstavnike kandidata Ante Paponje.

Kako je onda oporba željela kontrolirati sumnjiva biračka mjesta. Njima je izgleda izborni dan imao samo jedan prioritet – kako srediti preferencije s predstavnicima HDZ-a BiH.

I pored toga što je pritisaka bilo na biralištima u samom gradu, puno je veći broj birača, koji su mislili na napredak Ljubuškog, osuđujući dosadašnji rad Nevenka Barbarića.

Međutim, treba se zapitati kako se osjećaju oni koji su činili krađu i sam Barbarić, nakon izbora.

Ushićeno? O tome ćemo u narednom tekstu.