JOŠ NITKO NIJE OSUĐEN: 25 godina od velikih zločina na širem području Klisa kod Konjica

KLIS - Na današnji dan prije točno 25 godina, dakle 23. ožujka 1993. godine, ubijen je vozač saniteta HVO-a Dragan Vujičević, sin Bosiljkov (Seonica, 1963.), a samim time započela je agresija na Hrvate Klisa, odnosno šireg područja općine Konjic, kao i općenito na prostoru doline Neretve. Istoga dana u Jaseniku je na vrlo okrutan način ubijen zarobljeni pripadnik HVO-a Mate Stjepanović, sina Stipe, rođen 1958. godine. Na Žitačama u njegovoj kući ubijen je pak Ante Krešo, Nikolin (Trusina, 1935.). Za ratni zločin u Jaseniku, Seonici i Žitačama pravosudne institucije BiH još se nisu udostojile nikoga ni optužiti a kamoli osuditi iako su im imena počinitelja kao i nalogodavaca ovih ratnih zločina dobro poznata.

Dan kasnije u Gostovićima, pripadnika HVO-a Zvonimira Đopu, Perinog (1971. Mostar) ubio je Sead Hakalović, Zaimov (1970. Gostovići), pripadnik brigade ”Neretvica” a teško ranio Jelu Rajič, rođ. Đopa, Mijinu (1952. Prijeslop).

Zbog ubojstva Zvonimira Đope, SIPA (Agencija za istrage i zaštitu BiH) je uhitila Seada Hakalovića, 10. ožujka 2010. godine. Tužiteljstvo BiH podiglo je optužnicu 17. ožujka 2010. i predložilo da se Hakaloviću sudi u Županijskom sudu u Mostaru. Sudsko vijeće Županijskog suda u Mostaru 24. rujna 2010. pod predsjedanjem sudca Hame Kebe, oslobodilo je Seada Hakalovića optužbi za ratni zločin počinjen 24. ožujka 1993. godine u selu Gostovići, općina Konjic.

Županijski sud u Mostaru, Hakalovića je oslobodio uz obrazloženje ”da optužba (naravno kad se namjerno traljavo i u oslobađajućem duhu napiše) nije uspjela dokazati da je počinjen ratni zločin protiv civilnog stanovništva budući da je ubijeni Đopa bio pripadnik Hrvatskoga vijeća obrane, te da se radilo o ratnim djelovanjim između dviju neprijateljskih strana muslimanske i Hrvatskog vijeća obrane.” Narodski rečeno, Đopa je imao pravo biti ubijen jer je bio pripadnik HVO-a koje je bilo neprijateljska strana muslimanskoj Armiji BiH. Što bi bilo kad bi se ovaj pravosudni metar primjenio na ratne zločine u općini Srebrenica jer i tamo se radilo o ratnim djelovanjima između dviju neprijateljskih strana!

Samo dva dana kasnije, dakle 25. ožujka 1993. godine (na prvi dan ramazanskog Bajrama) pripadnici tzv. Armije BiH su u mjestu Orlište pobili i masakrirali četiri osobe koje su se prezivale Kostić.

Tom prilikom ubijen je Branko Kostić, sin Tade i majke Kate, rođ. Miškić, otac dvoje djece – Mije i Valerije. Branko je rođen 1937. godine u mjestu Obrenovac kod Konjica a živio je u Orlištu do tog kobnoga dana kada je ubijen iz vatrenoga oružja sa oko 50 komada ispaljenih metaka!

Pronađen je masakrirane glave i prolivenim okom i rascijepljenom lobanjom, koja se držala samo na koži. Bio je oženjen Ivkom Jozić, kćeri Pere i majke Janje, rođ. Tomić.

Ivan Kostić, sin Rade, rođ. 1907. godine u mjestu Orlište, gdje je i bio nastanjen, ubijen je u svojoj kući na krevetu, kao i njegova supruga Janja, rođ. Miškić (1913. godište), a ubijena je sa tri metka ispred svoje kuće.

Četvrta stradala osoba tog pokolja je Anđa Kostić, udova Ilije, kći Pere, rođ. Gotovac 1924. godine u mjestu Budišnja Ravan. Ona je ranjena iz vatrenog oružja tako što su joj pucali u usta, a metak je izišao kroz vrat gdje je bila vidljiva velika rana, nakon čega je s kreveta (bila je prethodno osam godina nepokretna) bačena na pod. Tako ranjena živjela je još tjedan dana.

Tako je Hasan Hakalović, brigadir brigade “Neretvica” sa svojim zločincima iz tzv. Armije BiH od mirnog Klisa napravio malu Srebrenicu, no žalosno je da svih ovih godina o tome šute prvenstveno hrvatske obavještajne službe, a šute i hrvatski kadrovi u pravosuđu, iako tinja još neka nada da bi možda Gordana Tadić kao trenutna vršiteljica dužnosti glavne tužiteljice u Tužiteljstvu BiH mogla pokrenuti i završiti ovaj postupak, iako pomalo čudi što već nije reagirala po tom pitanju pošto pouzdano znamo da se susrela s opširnim spisom ovog predmeta, odnosno zločina u Klisu kod Konjica.

Za neke stvari nikada nije kasno, pa kao što rekosmo ostaje nada da ipak ona ili možda netko drugi poduzeti potrebne korake, te osuditi počinitelje zločina u Klisu koji se dogodio prije četvrt stoljeća.

Dakle, 25 godina kasnije, čekamo pravdu i za Kostiće i ostale ubijene u selima Klisa, ali isto tako imamo situaciju da se preostalim Hrvatima, koji još uvijek žive na ovom području, nemilice krade šuma, a o čemu kao dokaz prilažemo i fotografiju koja je nastala upravo ovih dana, no kada za ubijanje nevinih ljudi nitko nije odgovarao teško da će i za krađu šume, iako opet iz nekih drugih dijelova BiH imamo slučajeve da su se veće kazne dodijeljivale za krađu šume nego ubojstva nevinih ljudi!