JOSIP ŠIMIĆ: Kriminalno-zločinačko udruženje Radončić, Keljmendi i dr.

SARAJEVO - Kako je jutros osvanula informacija u kvazi novinama Dnevnom avazu o tome „ko je imao motiv da se ubije Ramiz Delalić“, tom prigodom osjećam potrebu, da pozivajući se na akte OSA-e, SIPA-e, pokažem da je Fahrudin Radončić – šiptar, imao jedini motiv za ubojstvo Ramiza Delalića. Iskazi svjedoka, koji se poklapaju s materijalnim dokazima, dovode Radončića u sigurnu vezu s ubojstvom Ramiza Delalića, u sigurnu vezu s organiziranim kriminalom.

27. lipnja 2007. godine, Šejla Turković prima poruku od Fahrudina Radončića: “Neko ubio Delalića Ćelu”! Armin Cibra ujutro nakon ubojstva za Žurnal magazin “Afera Fahro” – prvi dio je izjavio: “Ujutro prema tornju, koji je bio u izgradnji vozim Fahrudina Radončića, Ekrema Lekića i Šejlu Turković prema gradilištu. Ekrem Lekić jako uznemiren tog jutra. Radončić je rekao, okrenuo se prema njemu i rekao je, braco jesam ti rekao da ćemo ga uspavati”!

Ekrem Lekić je rekao: “To su njima dokazi, to je smiješno…”! Milan Rašeta, svjedok ubojstava i otac plaćenog ubojice Strahinje Rašete je rekao za sina: “Najviše ubojstava. Najmlađi ne ostavlja tragove”. Porodični njihov album najbolji je svjedok, Milanov sin Strahinja u društvu presuđenih ubojica, narko dilera i pripadnika zloglasnih “Pink pantera”. Strahinja Rašeta misteriozno je stradao prilikom pokušaja podmetanja bombe pod automobil svoga prijatelja. Porodica misli da je ubijen i zato su odlučili svjedočiti o zločinima zloglasnog šabačkog klana, čijim je članovima dokazano 5 ubojstava.

Strahinja Rašeta bio je najhladnokrvniji ubojica iz gore navedene grupe. Milan Rašeta kaže: “I da nisu čačkali, da nisu ubili mog sina, nikad ne bi otkrili ubojicu Delalićevog”! Nakon što je Milan Rašeta progovorio, klupko se počelo odmotavati i kotrljati u rotirajući restoran “Radon Plaza”. Tu je skovan plan ubojstva Ramiza Delalića – Ćele – piše u kosovskoj optužnici protiv Nasera Keljimendija.

Sam tužitelj Andrew Hughes je kazao: “Naser Keljimendi u udruženom poduhvatu, prema našem spisu broj 23-60K, je s Fahrudinom Radončićem, Ekremom Lekićem, Muhamedom Gašijem, Milovanom Jeremićem, Ljubišom Buhom zvani Čume, Milanom Ostojićem – Sandokan, Naserom Orićem, Senadom Šahinpašićem, Nebojšom Vukomanovićem, Rašetom Strahinja, i drugim, organizirao, osnovao, nadzirao i upravljao direktno strukturom organizirane kriminalne grupe, ili aktivno sudjelovao u ovoj grupi, znajući da će njegovo učešće doprinjeti izvršenju teškog krivičnog djela teško ubojstvo nad suparničkim kriminalnim vođom Ramizom Delalićem, poznatim i kao Ćelo, s ciljem sticanja direktne ili indirektne financijske ili druge materijalne koristi”.

Naime, priča počinje u proljeće 2006. godine, kada u Sarajevu eskalira sukob između dvije kriminalne skupine: jednu predvodi Naser Keljimendi, a drugu Ramiz Delalić – Ćelo. Šejla Turković, dugogodišnja novinarka sarajevskog lista “Dnevni avaz” i osoba bliska ljudima iz podzemlja, direktni je svjedok ovog sukoba.

Šejla Turković kaže na okolnosti sukoba: “Sve je započelo sukobom u Istanbulu, kada sam ja radila intervju sa Ramizom Delalićem, ne sjećam se točno koja je to godina bila… Tada je došlo do sukoba između Gašija i drugih ljudi koji su bili uključeni u to… Nakon toga, nazvao je Keljimendi Ramiza Delalića i rekao mu, poslat ću ti Kurde, ubit će te za sat vremena”!

Sukob je nastavljen u Sarajevu, a tijekom 2006. godine, Tajne službe su zabilježile slijedeći presretnuti razgovor između Ramiza Delalića i Almira Kukana, Keljimendijevog suradnika: “ĆELO: Samo mi zakažite, al’ van grada, nemojte u grad, gdje ima raje, i doći ću Allaha mi. KUKAN: Nema potrebe za tim al’ eto nema veze. ĆELO: Što, što nema? Vi ono sačekuše? Ono ko što neki dan, ono, tamo pobjegoste negdje. Ja vas vidim ulazite u moju ulicu, bolan. Ja sam sam u autu bio. Vi ulazite, pet vas u moju ulicu. KUKAN: Nit’ te ko traži, nit…” ĆELO: Tražite, dobro ja znam da vi tražite”.

U tom periodu, Naser Keljimendi važi za jednoga od najopasnijih narko dilera na Balkanu, koji je na neki način povezan s brojnim ljudima iz politike i podzemlja. Prema saznanjima istražnih organa, među njegovim najboljim prijateljima je bio Fahrudin Radončić, vlasnik i utemeljitelj Dnevnog avaza, Senad Šahinapšić – Šaja, osoba bliska porodici Izetbegović, te Naser Orić, ratni zapovjednik iz Srebrenice, i Ekrem Lekić, biznismen i novinar.

Upravo svi gore navedeni, označeni su kao organizatori ubojstva Ramiza Delalića. Šejla Turković je kazala: “Sjećam se, da je jedne prilike Radončić rekao – pa on je na nas počeo i fizički udarati mi ovo moram riješiti, i potom su krenule te pripreme za ubojstvo”.

Armin Cibra, bivši pratitelj i vozač Fahrudina Radončića je kazao: “U restoranu Plava prizma 2007. godine, ja sam bio u neposrednoj blizini tog stola, gdje su sjedili Fahrudin Radončić, Naser Keljimendi, Ekrem Lekić, Šahinpašić i ostali i Šejla Turković naravno. Na tom sastanku se izričito čuo Ekrem Lekić, kad je rekao, sa njim se više ne može”. Radončić i Ekrem Lekić se poznaju odavno, a Lekić je Orića upoznao 2007. godine, a Lekić Keljimendija poznaje prije rata, a i sa Šahinapšićem je 15 – ak godina jaran.

U iskazima svjedoka i Optužnici protiv Keljmendija, Specijalni tužitelj Republike Kosovo Andrew Hughes, u skladu sa članom 240. stav 1, 241. i 242. Zakona o krivičnom postupku Kosova, je 4. srpnja 2014. godine podigao Optužnicu broj: PPS 42/13 i to protiv Nasera Keljimendija, sin Meta, rođen 15. 2. 1957. godine, i u toj Optužnici navedeno je da su Keljimendi, Radončić, Šahinpašić, Lekić i dr. imali sastanke na kojoj je ugovorena likvidacija Delalića. Veza s ubojicama trebao je biti srbijanski mafijaš Ljubiša Buha – Čume. Šejla Turković, kao svjedok Tužiteljstva je rekla: “Naser se javio Čumetu, Čume je došao u Sarajevo”. Ivana Buha, žena od Čumeta je kazala: “Od njega su tražili ozbiljne, određene ljude iz Srbije, naglašeno je baš da budu iz Srbije, koji bi izvršili određene likvidacije u Bosni”. Na sastanku u Keljimendijevom “Kazagrandeu” u kojem je prisustvovala i Ivana Buha, Keljimendi je priopćio Čumetu da moraju ubiti Ramiza Delalića.

Ivana Buha kaže: “Nakon toga je Buha Ljubiša sazvao svoje prijatelje iz Šabca”.

Prema ispovijesti Milana Rašete, “Čume je našao Ostojić Milana, dakle, našao je njega i od Milana Rašete sina, Strahinju Rašetu”. Prema Optužnici, za plaćanje ubojicama Keljmendi, Radončić, Lekić, Orić, Muhamed Ali Gaši i Senad Šahinpašić – Šaja, skupili su cca. 200 tisuća KM. Lekić ko fol ne zna kome je dao novac?! Dakako da zna! Milan Rašeta je kazao: “Milovan Jeremić – Krca je donio pare od Keljimendija”. Milan Ostojić zv. Sandokan, član je Šabačkog klana i najbolji prijatelj familije Rašeta. On je zajedno sa Strahinjom Rašetom, Milanom Mitićem i Nebojšom Vukomanovićem – Četnikom prešao u Bosnu i Hercegovinu.

U noći 27. lipnj a 2007. godine krenuli su u akciju! Milan Rašeta na okolnosti ubojstva Ramiza Delalića je kazao, budući da je Delalića ubio Strahinja Rašeta, sin Milana Rašete, dakle, kazao slijedeće: “Strahinja je bio blizu ovog stepeništa nekog i tu je neki kao čempres, šta ja znam. I on je tu mogao da čuči, da spava. Mi to kažemo kunta, pridrema. I Četnik mu je zviznuo, zvižduk. I on je znao, izašao je i pravo u njega. To je nevjerojatno, 27-i to neću nikada zaboraviti ja sam ih napunio”.

Muhamed Ali Gaši bio je oduševljen ubojstvom Ramiza Delalića – Ćele, što se da vidjeti iz presretnutnžih telefonskih razgovora. Ali nije samo Muhamed Gaši bio zadovoljan. Dan nakon ubojstva, Naser Keljimendi je stupio u kontakt s Ljubišom Buhom – Čumetom. Prema ispovijesti Ivane Buhe, Keljimendi se zahvalio Čumetu i bio je veoma zadovoljan momcima koje mu je poslao, odnosno, da ubiju Delalića. Nakon ubojstva Delalića, na drugoj strani nervoza! Armin Cibra, dan nakon ubojstva, vozio je u automobilu Fahrudina Radončića, Šejlu Turković i Ekrema Lekića. Lekić je bio van sebe zbog ubojstva Delalića, vjerojatno strah da će se sve saznati i biti uhićen. Šejla Turković je taj dan oko 100 KM potrošila na taxi od Avaza do MUP-a, a sve na inzistriranje Lekića, da Šejla provjeri, da li se njegovo ime povodom ubojstva spominje u MUP-u.

Naravno, Ekrem Lekić je negirao da je upetljan u ubojstvo Delalića, kao i to da nikada ništa povodom ubojstva nije rekao pred Turkovićevom, čak je Lekić i rekao da nikada nije popio kavu sa Šejlom. No međutim, činjenice govore drugačije, jer upravo postoji fotografija gdje Ekrem Lekić i Šejla Turković su zagrljeni i piju kavu – što je neoboriv dokaz, koji pobija gore navedene tvrdnje Ekrema Lekića.

Nakon ubojstva Delalića, Radončić je inzistirao od Šejle da slučaj likvidacije Ramiza Delalića prođe kroz Dnevni avaz, kao i svaki “ne mili” događaj. Što je i urađeno! Nakon ubojstva Ramiza, poslije toga događaja, politika, mediji i podzemlje u BiH više nisu bili isti. Svi koji su svjedočili ili podržavali istraživanje ovog zločina diskreditirani su u Dnevnom avazu i našli su se na udaru zločinačke grupe, koju je 2008. godine istraživao i Interpol. Radončićev Avaz je istragu usmjeravao u drugom pravcu, čime je vršio ometanja rada pravde, kako bi skrenuo pažnju sa sebe (Radončić)! U tome im je svesrdno pomogao tada sarajevski županijski tužitelj – korumpirani Oleg Čavka, kojeg je Šejla Turković prijavila za uzimanje mita od 30 tisuća eura. Da je Oleg Čavka ometao istragu na okolnosti ubojstva Ramiza Delalića – Ćele, s ciljem preusmjerenja istrage s Radončića i dr., na neke druge ljude, pokazuje i slijedeća, činjenično-neoboriva analiza:

Šejla Turković je rekla Čavki, da su “Ramiza ubili Srbi”, jer je od samoga početka sve znala. Čavka je znao, da bi istraga o Srbima dovela do Radončića i ostalog kriminalno-zločinačkog udruženja, koji su organizirali ubojstvo Ramiza Delalića – Ćele. Oleg Čavka nije tada poslušao Šejlu! Čavka je rekao: “Ne, ne, ne, njega je ubio Bitići”!

Nedugo nakon Čavkine izjave, o tome kako je Ramiza ubio Bitići, na naslovnici Dnevnog avaza, stoji naslov, da je “BITIĆI UBIO DELALIĆA”! Naravno, samo će budala u to vjerovati da je Bitići ubio Delalića, jer se upravo ovdje od samoga početka radilo o dogovoru između Radončića i Čavke, da ovaj objavi u Avazu da je Bitići osumnjičen za ubojstvo Delalića, a potom će Čavka postupiti prema navodima iz Avaza, još kad se uzme u obzir, da je i prije objave u Avazu, Čavka rekao da je Delalića ubio Bitići. Sve je jasno kao dan!!!

Na naslovnici Avaza je objavljeno: “Lirim Bitići osumnjičen za ubojstvo Ramiza Delalića – Ćele”! A potom na scenu stupa, prema dogovoru, Oleg Čavka i hapsi Bitićija. No, nije bilo dokaza da je Bitići ubio Ramiza Delalića Ćelu. Protiv državnog tužitelja Olega Čavke, Šejla Turković je podnijela prijavu Kantonalnom tužiteljstvu KS zbog primanja mita u iznosu 30 tisuća eura! Što je s tim slučajem? Zašto se ništa ne radi na tome slučaju, iako postoje i dokazi i svjedoci! Najbolji igrači Fahrudina Radončića su državni tužitelji Dijana Kajmaković i Oleg Čavka, kada su nekoliko godina kasnije, od Dnevnog avaza dobili plaketu “Ličnosti godine”, a tu nagradu dobili su zbog predanog odnosa u predmetu “Zijad Turković i ostali”.

Istraga protiv Zijada Turkovića od strane Kajmakovićke i Čavke intenzivirana je kada je Šejla Turković odlučila dati iskaz istražnim organima o umiješanosti Radončića u ubojstvo Ramiza Delalića -Ćele! Ono što je rekla Šejla, poklopilo se sa drugim činjenicama do kojih su došli srbijanski policajci. I tako nastaje predmet “LUTKA”! Sadik Ahmetović, bivši ministar sigurnosti BiH je napomenuo, da je “predmet “Lutka” otvoren zbog informacija koje su došle iz Srbije, a te informacije bile su vezane za neka nerazjašnjena ubojstva na području RS-a i velike pljačke banaka”. Mnoge činjenice vodile su inspektore prema Keljimendiju i Radončiću!

Tada je Sadik Ahmetović, koji je u to vrijeme obnašao funkciju državnog ministra sigurnosti dao izjavu, da će “istraga dovesti do Radončića”! Nakon ove izjave, Tužiteljstvo BiH nije saslušalo Radončića. Kako se istraga razvijala, Radončić je vršio medijski pritisak protiv onih koji su uključeni u istragu, a sve s ciljem opstrukcije istrage.

Nakon ubojstva, Fahrudin Radončić je povećao svoj politički angažman i 12. 05. 2012. godine odlazi u rodnu Podgoricu, da zatraži pomoć od svog prijatelja i mafijaša Mile Đukanovića, čija je vlast prema provjerenim informacijama godinama dovođena u vezu s Naserom Keljimendijem. Nekoliko dana nakon toga, u Podgoricu tada odlazi i lider SDP-a Zlatko Lagumdžija, koji se susreće s najvišim predstavnicima vlasti Crne Gore, među kojima je i Milo Đukanović. Nakon povratka iz Podgorice, Lagumdžija pokreće priču o rekonstrukciji Savjeta ministara BiH, i 1. lipnja 2012. godine održava sastanak s Fahrudinom Radončićem.

Upravo je prema njihovom dogovoru, Fahrudin Radončić trebao doći za ministra sigurnosti BiH, kako bi radio na opstrukciji brojnih istraga. Samo dan nakon toga sastanka, američki predsjednik Barack Obama potpisuje UKAZ/ODLUKU, kojom Nasera Keljimendija, prijatelja Fahrudina Radončića, stavlja na crnu listu! No, ni to nije spriječilo Lagumdžiju da nastavlja u to vrijeme koalirati s ljudima bliskih Keljimendiju. Postupak smjene Sadika Ahmetovića s mjesta ministra sigurnosti BiH se nastavlja. Sam Sadik Ahmetović je kazao da je siguran, kako je “postupak “Lutka” razlog zbog čega je smijenjen”.

Zbog proceduralnih razloga, smjena Ahmetovića se iskomplicirala, jer je SNSD zatražio smjenu Zlatka Lagumdžije. Radočić je hitno morao u Beograd, te su 30. 08. sa sarajevskog aerodroma Armin Cibra i Fahrudin Radončić odletjeli za Beograd, gdje su se odvezli u “Delta City Centar”, na sastanak s Radončićevim prijateljem Miroslavom Miškovićem. Tu su im se kasnije pridružili Ivica Dačić, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, a nedugo nakon sat ili dva po njihovu dolasku, dolazi i Milorad Dodik.

Na gore navedenom skupu, tema sastanka je bio Zlatko Lagumdžija, odnosno Dodikov zahtjev za njegovu smjenu, te Radončićev i Lagumdžijin zahtjev za smjenu ministra sigurnosti BiH Sadika Ahmetovića. Poražavajuće za BiH jest to, da se politika i raskopavanje Vlade BiH kreira iz Beograda. Nakon sastanka u Beogradu, po povratku u Sarajevo u ugostiteljskom objektu “Libertas”, Radončić je o ishodu sastanka informirao svog koalicijskog partnera. Daljnji razvoj događaja, daje punu vjerodostojnost iskazima našeg insajdera, koji je dat i SIPA-i. Na prvoj narednoj sjednici državnog Parlamenta BiH, SNSD odustao je od smjene Zlatka Lagumdžije, ali je smijenjen Sadik Ahmetović s pozicije ministra sigurnosti BiH.

Nedugo nakon toga, stigla je potvrda beogradskih obećanja, Fahrudin Radončić, nastavnik likovnog, postaje državni ministar sigurnosti BiH! Stoga i ne čudi što je za vrijeme njegova ministrovanja državnom policijom zapaljenja cijela BiH, što i ne čudi s obzirom na njegovu stručnu spremu! S obzirom na to, da je SIPA već pretresla objekte u vlasništvu Nasera Keljimendija i u okviru akcije “Lutka 1” uhitila Bojana Cvijana, grupa Fahrudina Radončića pribjegla je drugim metodama: opstruiranju istrage i procesima u predmetima “Lutka 1 i 2”! Za Cvijanovu braniteljicu postavljena je Vasvija Vidović, koja je braniteljica i Fahrudina Radončića i Nasera Keljimendija. Hmmmm koje li slučajnosti?! Međutim, nekoliko osoba iz “Lutka 1” u direktnoj je vezi s ubojstvom Ramiza Delalića – Ćele. Strahinja Rašeta, plaćeni ubojica je ubijao i za Cvijanovu i Keljimendijevu grupu.

Vrlo indikativno, sutkinja Suda BiH u predmetu “Lutka 1”, koji se vodi pred Sudom BiH, bila je Azra Miletić, koja je danas pod optužbom Tužiteljstva BiH zbog primanja mita, postupajući tužitelj Džermin Pašić, a Azra Miletić je dugogodišnja prijateljica Vasvije Vidović. Upravo su njezinim Rješenjima petorica optuženih u ovome predmetu pušteni na slobodu. Pravna suradnica Azre Miletić u tome predmetu bila je Ajla Bešlagić, gdje su registrirana dva susreta između Ajle Bešlagić i Bojana Cvijana. Ajla Bešlagić je dobila otkaz iz Suda BiH, i odmah nakon toga je zaposlena u Dnevnom avazu. Čudno zar ne?!

No, nisu ovo jedine opstrukcije u predmetima “Lutka”. Armin Cibra, bivši pratitelj i vozač Fahrudina Radončića našao se na udaru Dnevnog avaza, nakon što je istražiteljima SIPA-e dao iskaz o umješanosti Radončića u ubojstvo Ramiza Delalića. Njegov iskaz Odlukom Gorana Zubca nikad nije dostavljen Tužiteljstvu BiH. Nestali iskaz pronađen je prilikom pretresa Radončićeve kancelarije. Nadalje, svjedokinja Ivana Buha pod zaštitom je MUP-a Srbije, jer su joj prijetili zbog iskaza datog na okolnosti ubojstva Ramiza Delalića – Ćele. Zbog pritiska na svjedoke u ovome predmetu, a vezano za ubojstvo Delalića, Tužiteljstvo BiH, postupajući tužitelj Božo Mihajlović tereti Fahrudina Radončića i njegovog stranačkog kolegu Bakira Dautbašića.

Jučer mi se putem maila javlja AlminaPilav, odvjetnica gusinjskog zločinca s Prokletija Fahrudina Radončića, i govori, da će njezin “klijent, tj. gusinjski zločinac Fahrudin Radončić podnijeti protiv mene krivične prijave nadležnom tužiteljstvu, kao i da će podnijeti krivične prijave protiv mene zbog mojih članaka o Radončiću”!

Potvara me gusinjski zločinac Fahrudin Radončić da sam mu “nešto” kopirao i slao na centralu SBB-a, što nije točno. Naime, ovo je poznata stara metoda da me ušutkaju preko organa represije. Dobar pokušaj da me zaplaši, ali bezuspješno!

Naime, “nečiji su grijesi očiti prije Suda, a nečiji se tek očituju na Sudu” – kaže Sv. Pismo.
Fahrini su grijesi očiti prije Suda: ubojstvo Ramiza Delalića Ćele, organizirani kriminal. Svi znamo tko je gusinjski zločinac Fahrudin Radončić, koji je zarad guzičnog pitanja na suđenju u korist svoga prijatelja narko bossa Nasera Keljmendija izjavio, “kako su srpskog svata ubili Bošnjaci po nalogu SDA”, te je na taj način svu krivicu svalio na bošnjački narod, kojeg su Srbi obasipali “kišnim” granatama i snajperskim mecima!

Naravno, ovo je Radončić izjavio kako bi sebe zaštitio. Radončić zna, da je došla “cica na kolica”, a ni Azra Radončić, rođ. Bučan, ne može mu oprostiti ubojstvo švalera Ramiza Delalića – Ćele!

Uskoro slijedi podizanje još jedne optužnice protiv Fahrudina Radončića, zbog ubojstva Ramiza Delalića, organiziranog kriminala itd. Općepoznato je, da nakon što sam dobivao niz smrtnih prijetnji, a koje istražuje i Kantonalno tužiteljstvo Kantona Sarajevo, te nakon što sam im pokazao svoju neustrašivost, nepotkupljivost i hrabrost, prešli su na plan “B”, da me ušutkaju putem Suda i Tužiteljstva, što je poznata stara taktika u BiH!

Kod nas para vrti gdje burgija ne može! Odvjetnica Almina Pilav mi najavljuje krivične prijave i tužbe. Onako sav ozaren i radostan, mislim se u sebi, pa to je dobro od strane Radončića, jer sam mislio da će me snaći ista sudbina ko’ Ramiza Delalića. Kamo sreće, da je i Ramiz imao prigodu da se brani na Sudu, a ne da Fahro kešira Srbima lovu da izrešetaju Ramiza sa 27 metaka. I kako ne reći aleluja na ovu milost koju mi iskaza zločinac od Prokletija Fahrudin Radončić?

Nemojte se iznenaditi, ako jedno jutro osvanem u kvazinovinama “Dnevnom avazu”, takvih novina, koje su najviše tužene za klevetu, a preko kojih se Radončić obračunava sa svojim neistomišljenicima, diskreditirajući one, koji ga raskirnkavaju, i koji ga hoće smjestiti tamo gdje mu je i mjesto – u KPZ Zenica!

Zabranili li bi mi da pišem…ali čitajte me!!!