JOSIP ŠIMIĆ: Nepotizam u pravosuđu

SARAJEVO - Iako bi pravosudne institucije trebale biti simbol nezavisnosti u BiH, zapošljavanje po rodbinskoj i stranačkoj pripadnosti nije nikakva rijetkost. Podsjetimo samo na neke od brojnih slučajeva o kojima su mediji izvještavali.

Kćerka Martina Raguža iz HDZ-a 1990 tijekom 2015. primljena je kao pripravnica u Sudu BiH. U Županijskom tužiteljstvu u Sarajevu kao tužitelj radi Jasmin Džaferović – sin Šefika Džaferovića, potpredsjednika stranke SDA. U Tužiteljstvu BiH zaposlena su djeca pojedinih sudaca Suda BiH: Milana Bužanin, kćerka suca Vrhovnog suda i člana VSTV-a Obrena Bužanina, također je zaposlena u pravosuđu Republike Srpske. Navedena imena samo su neki od primjera, koje smo izdvojili za samo ovaj problem u bh. pravosuđu.

Nepotizam je prisutan na području cijele BiH, u svim pravosudnim institucijama na svim nivoima, a posljedice su katastrofalne. Sam nepotizam je ukorjenjen u svim porama društva, pa i u političkim institucijama. Prema mišljenju stručnjaka, nepotizam je trenutno pored korupcije, najozbiljniji problem u pravosuđu BiH.

Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH usvojilo je 2014. godine Pravilnik o sukobu interesa, kojim se pokušava riješiti ovaj problem. No, VSTV izbjegava govoriti o konkretnim slučajevima nepotizma u pravosuđu BiH. Prema mišljenju suca Suda BiH Branka Perića, “najveća odgovornost za nepotizam leži na VSTV-u”.

Ni institucije koje su prozvane ne reagiraju, jer bijeg od odgovornosti postaje njihov model ponašanja. U istraživanju koje je provela Balkanska istraživačka mreža navode se podaci o bliskim srodnicima političara uposlenih u institucijama. Kao tužitelji u Tužiteljstvu BiH rade Vedrana Mijović, kćerka Slavka Jovičića, nekadašnjeg državnog zastupnika iz SNSD-a, te državni tužitelj Dubravko Čampara, brat Aljoše Čampare (SDA), ministra unutarnjih poslova u Vladi Federacije BiH, i Džermin Pašić, sin Safeta Pašića, člana stranke SDA.

Tužitelj u Županijskom tužiteljstvu KS je Jasmin Džaferović, sin Šefika Džaferovića također iz SDA, a pripravnica u Sudu BiH je Martina Raguž, kćerka Martina Raguža iz HDZ1990 – istražili su BIRN-ovi novinari. Velik broj sudaca i tužitelja je izabran po depeši i uz okrilje stranaka na vlasti. Na taj način, politički zanimljivi predmeti postaju dio borbe koja se vodi preko pravosuđa i najčešće se usmjerevaju političkim pogodnim uposlenicima. Dakle, brojni su primjeri nepotizma u bh. pravosuđu. U Tužiteljstvu BiH su kao tužitelj i stručni suradnik primljeni Amar Jaganjac, sin pok. predsjednika Vrhovnog suda F BiH Amira Jaganjca i Vladimir Simović, sin suca Ustavnog suda Miodraga Simovića.

Milana Bužanin, kćerka suca Vrhovnog suda i člana VSTV-a Obrena Bužanina primljena je kao pripravnica prije više od dvije godine u Okružni sud u Banjaluci. Na Transparency international stigla je prije godinu dana upravo prijava zbog neregularnosti u zapošljavanju Milane Bužanin na mjesto stručnog suradnika, ali sada povodom njenog uposlenja u Specijalno tužiteljstvo Banjaluka. U prijavi je navedeno, kako Milana Bužanin nije bila najuspješniji kandidat, jer su drugi kandidati imali bolje kvalifikacije i odgovorili na više pitanja koje je Komisija postavila.

Ako rastete u kući u kojoj su roditelji suci ili tužitelji, onda stičete stanovit afinitet prema tome poslu. Lakše napredujete u poslu, a vrlo često su takva djeca po znanju i umijeću iznad svoje generacije. I zaslužuju li da oni dobiju radno mjesto kao bolji u pravosudnoj instituciji?! Naravno da zaslužuju! E sad je to taj “fini” balans, koji na jednu stranu stavlja zakone i procedure, a na drugoj strani stavlja moral i etiku. Kad se nađe taj balans, onda će sasvim sigurno određeni postotak djece sudaca i tužitelja biti zaposleni u sudovima i tužiteljstvima u skladu sa tom mjerom koliko je to primjereno.

Ukoliko se odstupi od toga i ukoliko se odstupi od kriterija, ili su oni nedovoljno precizni, ili postoji nekakva latentna mogućnost utjecaja, nećete moći izbjeći da svaki roditelj pokuša utjecati na to, da njegovo dijete ostvari neku poziciju – to se zove nepotizam, a na drugoj strani se to zove interes roditelja, i to je opet balans između dva posebna interesa: jedan je društveni, a jedan je privatni, i gdje god ima prilike da prevlada privatni interes, prevladat će privatni. Dakle, cilj je izgraditi zdrav sistem, koji će moći dovesti do preciznosti, da se na pozicije u pravosudne institucije BiH izaberu najbolji i kvalitetniji, ali bez utjecaja politike, pa makar to bila djeca sudaca ili tužitelja.

Posmatrajući statistiku zapošljavanja po kvalitetama u pravosudnim institucijama u BiH, primjetno je, da ta statistika odskače od zdravog razuma.

Djeca sudaca Suda BiH Mire Smajlović, Senadina Bektaševića i Esada Fejzagića bila su, ili su i dalje zaposlena u Tužiteljstvu BiH. Lejla Smajlović i Tin Bektašević zaposleni su kao stručni suradnici, a Feđa Fejzagić kao pripravnik. Podaci do koji su došli novinari BIRN-a su zastrašujući.

U jednom slučaju tužiteljice Sanje Jukić su radili i bratić i sin su bili pripravnici u državnoj pravosudnoj instituciji, nadalje, primjer disciplinskog tužitelja, čija supruga radi kao sutkinja u Općinskom sudu u Sarajevu. Ovo su sve slučajevi u kojima može doći do sukoba interesa. Takvi odnosi ne moraju nužno značiti nešto loše, ali ono što je zabrinjavajuće jeste broj tih slučajeva, jer mi ne znamo tko zapošljava te ljude, na koji način, tko sve sjedi u komisijama, šta ih pitaju, a šta oni odgovaraju, da li su oni zaista pokazali najbolje znanje na tim testovima?!

Tako da, možemo često čuti od rukovoditelja sudova i tužiteljstava kako imaju manjak osoblja, da imaju problem da rade na predmetima zato što imaju malo osoblja, a onda ne možete da zaposlite mnogo srodnika, što znači da se oni ne smiju susretati kad rade na istim predmetima i to je zakon jasno propisao kad se ne mogu susretati u sudnici. Pa da li to onda znači, ako nečija kćerka radi u tužiteljstvu i radi na mnogo predmeta, a dosta predmeta ode kod njene majke na odlučivanje, da li to znači da se svaki put kćerka ili majka moraju izuzimati iz tog predmeta?! Jednostavno se dovodi u pitanje kvalitet i način rada sudova i tužiteljstava.

Sramotno je i bezočno da institucijonalno nitko ništa ne poduzima, a zakon je postavljen tako da je nemoguće bilo što učiniti na gore izneseni problem. Ne očekujte rješevanje problema od VSTV-a, kad su oni napravili te probleme i izabrali suce i tužitelje. Nekompetentni ljudi uđu u sistem i imaju doživotnu privilegiju da budu suci. To je problem!