JOSIP ŠIMIĆ: Organizirani kriminal u Islamskoj zajednici BiH

SARAJEVO - Ovim obraćanjem, želim vam skrenuti pažnju na jedinstvenu pojavu nezabilježenu u dosadašnjoj povijesti Islamske zajednice u BiH, od njenog uspostavljanja od strane Austro-Ugarske monarhije 1882. godine pa sve do danas.

O čemu se radi?

Opće je poznato, da je institucija vakufa u Islamskoj vjeri aksiom, dakle, nešto čije je postojanje neupitno i ne treba ga dokazivati. Smisao postojanja ove institucije jasno je definiran i kao takav inkorporiran u temelje same Islamske vjere. Posebnu težinu institucija vakufa dobila je upravo na teritoriji BiH, sa svim antropološkim nanosima koji su tokom povijesti utjecali na razvoj osebujnog Islama na ovim prostorima. Vakuf je zahvaljujući čestitoj ulemi i porodičnom ambijentu i formirao zdrav odnos bosanskohercegovačkog dijela svjetskog Ummeta prema smislu i svrsi postojanja vakufa. Dakle, prvotna želja i namjera vakufa ni u kom pogledu ne smije biti oskrnavljena, a pogotovu privatizirana, što je naročito potencirano u svakoj vakufnami, te kvalificirano kao protivljenje Božjoj volji, sa posljedicama prokletstva na počinitelja i njegove suučesnike – kolaborante do sedmog koljena.

Odgovornost uleme u ovome smislu je posebno apostrofirana, kada je riječ o njenom djelovanju u njihovim odnosima sa džematlijama i njihovom predstavljanju prema institucijama države, kao i samom bivstvovanju na ovom prolaznom svijetu. Znači vakuf, eo ipso vremenom je genetski kodiran u bošnjačkog čovjeka, tako da je Bosna postala nalik ćilimu protkanom šarama najplemenitijih tkanja naših predaka.

Čak i ovakva precizno određena konstitucija vakufa nije izdržala pod pritiskom i naletom pohlepe, primitivne bahatosti pod egidom novih struja unutar Islamske zajednice, tj. uleme predvođene dr. Mustafom Cerićem i Ismetom ef. Spahićem, obojicom porijeklom iz visočkog kraja, Huseinom Smajićem i nekim drugim pojedincima. Ova grupacija iz reda uleme potpomognuta je svojim svjetovnim političkim suradnicima (Hasanom Čengićem, Jusufom Zahiragićem i dr.). Na ovaj način, ova grupacija je ostvarila svoje jadne, ali krupne vlastite interese kroz bešćutnu pljačkašku privatizaciju uvakufljenih objekata, besprijekorno osmišljenu i projektiranu u vrijeme početka bosanske kataklizme.

Naime, u vrijeme kada su na bestijalan način uništavani svi simboli duhovnosti bosanskohercegovačkog čovjeka-građanina, kao i sam njegov opstanak (mnogi koncetracijski logori poput Omarske, Trnopolja, Dretelja, porušena Ferhat pašina džamija u Banjaluci, Vlasenica, Semberija…logori u Hercegovini Stolac, Počitelj, Heliodrom…) u Sarajevu, najviše pozicionirana ulema baca oko na vilu bivšeg političkog funkcionera Rate Dugonjića, koja jevlasništvo radnika Hidrogradnje, i u tu svrhu dopisom Naibskog vijeća traži od direktora Hidrogradnje Mehmeda Drine suglasnost za privremeno korištenje namještene i opremljene zgrade (vile) radi smještaja naibu reisa Mustafe ef. Cerića, što mu je i udovoljeno za manje od mjesec dana.

U jeku agresije na BiH od strane SR Jugoslavije i njihovih surogata u BiH, uz planirani i izvršeni genocid nad bošnjačkim narodom, samom sebi prepuštenom, u to vrijeme Mustafa Cerić planira i osmišlja kako svoj boravak u Sarajevu učiniti što kofornijim, te u tu svrhu postavlja cilj koji će se realizirati netom po njegovom dolasku u grad: zaposjedanje vile u vlasništvu radnika Hidrogradnje pod izgovorom privremenog korištenja za smještaj novopostavljenog poglavara IZ u BiH. U manje od mjesec dana, ulazi u posjed u trenutku kada je Sarajevo već postalo koncetracijski logor u rangu najtragičnijih u povijesti čovječanstva. Ovakav solipsistički čin nezapamćene samodovoljnosti ostao je neprimjećen, jer se desio u apokaliptičnom povijesnom trenutku Sarajeva – kada su njegovi stanovnici bili preokupirani granatama spašavajući svoje živite i živote svojih najmilijih.

Treba napomenuti i slijedeće: dok su ojađeni radnici Hidrogradnje nesebično darovali gradu Sarajevu novi restaurirani most Drvenija 1998. godine, čime se za to vrijeme bavi Mustafa Cerić?!

Bez ikakvog zakonskog uporišta (bez i dana radnog staža ili bilo kakve druge veze sa Hidrogradnjom), umjesto da predmetnu opremljenu i namještenu vilu od 277 kvadratnih metara stambenog prostora sa pripadajućim 1,5 dulumom zemlje, uvakufi kao službenu rezidenciju Reis Uleme Islamske zajednice u BiH, Mustafa Cerić nesebično knjiži vilu na svoje ime, a time i na svoje nasljednike Damira, Aljoša… Također se pobrinuo, da preko svojih prijatelja u svjetovnoj vlasti krene u besprizornu i nezabilježenu pljačku putem rasprodaje nacionalizirane vakufske imovine (vakufa Gazi Husrevbega, Kaćeži Hasana i drugih), uz prešutnu ulogu uleme, koju je on instalirao i održavao na okupu raznim kompenzacijama (svi su oni tajkuni, koji su se preko noći obogatili, čiji se imetak mjeri milionima eura što u nekretninama, što na inozemnim bankovnim računima), te koji su posljednju organizacijsku shemu i Ustav Islamske zajednice u BiH prilagodili samo sebi, priskrbljujući sebi zvučne titule. Dakle, na sceni je paralelni sistem vlasti čiji su autori Cerić i Čengić, koji nemaju nikakve veze sa Islamskom vjerom, kojoj bi trebali služiti. To su vam ti vjerski velikodostojnici, koji vlastiti narod eksploatiraju i manipuliraju s njime do besvjesti „u ime Boga“!

O ovome je Omer Hajam davno pisao:

“Daj prođi hodža uzalud ne gudi, prepusti nas Bogu nek nas on sudi. Ti krivo gledaš, a ja pravo idem, idi vidaj oči pa gledaj ko ljudi, idi liječi se hodža kleptomane…”!

U vrijeme svekolike bijede, gladi i besperspektivnosti u BiH, Mustafa Cerić promijenio je samo formu stolovanja u zdanju Gazi Husrevbega (biblioteci), iz svog novog ureda na drugom katu, koji je “prištekan” na proračun haznu Bejtul mal Kasu Islamske zajednice, tj., Rijaseta, zatim, vodi izmišljeni Centar za dijalog Vesatija. S kim i kakav dijalog Cerić vodi, osim sa ciljem govora mržnje, kaosa i nereda, skrećući tako pažnju sa krčmljenja i rasprodaje vakufske imovine, gruntovnog privatiziranja vakufa i vakufske imovine. Ovaj gruntocid na sceni je ne samo u RS-u, nego i u Federaciji preko 17 godina: u Livnu, Sarajevu, Počitelju, Neumu…

Mustafa Cerić sam se proglasio doživotnim reisom u javnim nastupima, nastavlja sa uigranim šemama – koristeći ojađeni bošnjački narod za vlastite interese i interese svoje uže obitelji i ahbaba i njihovih obitelji. Sami sebi svrha, ukaljali su obraz čestite uleme. Najilustrativnija pljačka koju je Cerić izveo za vrijeme svoga rejsovanja je tkz. Islamski centar na Kovačima (staro greblje vakuf Kovači pretvoreno u stovarište u prethodnom sistemu), provincijalno megalomanski konstrukt u viziji Zlatka Ugljena, betonska nakaza koja se nadvila nad Baščaršijom, novi Skadar na Bojani u režiji Mustafe Cerića, kroz koji je oprao ogromna sredstva bez kolaudacije. Samo Božje određenje stavilo je točku na ovu vrhunsku farsičnu prijevaru iz radionice spin majstora Cerić Mustafe.

“Naš narod nije blećak” – riječi su rahmetli predsjednika Izetbegovića, a Mustafa Cerić će kad tad morati položiti račune za ovu i sve druge investicijske prijevare u njegovoj režiji.

Uvaženi Reis efendija Kavazoviću, da li je prilikom primopredaje dužnosti, tj.menšure, Mustafa Cerić pismeno položio račune ulaza i izlaza svih sredstava, pa ako ne ništa drugo, barem račune od one investicije na greblju Kovači?! Da je Creić izašao iz ljudskog sureta, pokazuje i sama njegova fizička pojavnost – masonski prsten na lijevoj ruci (još u mektebu uči da muškarac musliman ni smije nositi bilo kakav prsten na lijevoj ruci, iz poznatih razloga), sa brijačkim egzebicijama na bradi, gologlav; u svojim javnim nastupima izrazito je netolerantan sa agresivnim vokabularom sa sugovornicima. Sve ovo jasno ukazuje na to, da je u njemu uvijek čučao nepatvoreni politički varalica, a ne vjerski službenik, što je i pokazao kandidirajući se 2014. za Predsjednika BiH!

Na Islamsku zajednicu i BiH pod njegovim dvadesetogodišnjim vodstvom, mogla bi se primjeniti neka vrsta Arhimedovog zakona: prevelika uronjenost u društvene političke vode, Islamskoj zajednici u BiH oduzela je pravo na srazmjernu mjeru njene specifične duhovne težine. Do grla su se uvalili u tu vodu i bit će vrlo teško vratiti se izvornom i autentičnom islamijetu.

Zahvaljujući Mustafi Ceriću, Islamska zajednica postala je ogledalo društva: opći trend pada kriterija učinili su da dužnost čestite uleme bude potisnuta i stavljena u autsajdersku poziciju upravo zbog kanerogenog, amoralnog i destruktivnog djelovanja Mustafe Cerića i njegove svite, koji su novom organizacijskom šemom okupirali i preostale male dijelove slobodne teritorije Islamske zajednice.

Vašom instrukcijom sa hudbe odaslane po svim džematima 3. travnja 2015. godine, čestitim Bošnjacima preporučujete bavljenje poljoprivredom, kako bi sijanjem, teškim poljskim radovima natopljenim posljednjima kapima težačkog bošnjačkog znoja, stvarali nove vrijednosti, te sadakul vitru, zekajat, organizaciju hadža i dobrovoljnih priloga u Bejtul mal kasu Mustafe Cerića, na taj način mogli dostavljati haznu kasu Islamskom vijeću, koja je očito još uvijek pod kontrolom Mustafe Cerića, Hasana Čengića i njihovih odabranika.

Slobodni smo upitati Hasana Čengića, šta se desilo sa sadakul vitrama, zekajtom, dobrovoljnim prilozima, koje su muslimani iz cijelog svijeta od Mašrika do Magriba usrdno slali po njemu i njegovim suradnicima muslimanima u BiH od 1992. do 1995. godine? Kao predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH, zbog digniteta te funkcije, Hasan Čengić bi morao položiti račune pred vjernicima i pred umetom, kojima je namjenjeno bilo. Također bi trebao vratiti vakuf cca. 20 duluma greblja u okolini Visokog, koje već preko 10 godina koristi u svrhu privatne firme “Bio Tours d. o. o.”, i pogotovu, kao član NO Vakufske direkcije IZ Sarajevo. Nikad u povijesti nije zabilježena prodaja i prelazak u privatni grunt uvakufljene imovine, i ultimativno se poziva Mustafa Cerić, da vilu koju je na nepošten način bez ikakvog prava, bez dana radnog staža u Hidrogradnji, ugruntio sa 1,5 dulumom zemlje, a što je kupljeno sve za 18 tisuća certifikata, nadalje, da Mustafa Cerić na adresi Meše Selimovića broj 4 u centru Sarajeva, uzetih iz Hazne kase Rijaseta, odmah uvakufi kao službenu rezidenciju Vakufske direkcije IZ Sarajevo, kao vakufa radnika Hidrogradnje.

Mustafa Cerić je svojim dopisom broj: 124/93 od 25. 6. 1993. godine, prema tada direktoru Hidrogradnje Sarajevo Muhmedu Drini, zatražio suglasnost za privremeno korištenje zgrade u vlasništvu Hidrogradnje, a za potrebe naibu reisa dr. Mustafe Cerića. Ugovorom od 20. 7. 1993. godine, zaključenim imeđu Hidrogradnje d. d. i Skupštine grada Sarajeva, predmetni stan je ustupljen Islamskoj zajednici i Gradskom sekretarijatu za stambene poslove na privremeno korištenje. Dopisom od 22. 5. 1996. godine Rijaset Islamske zajednice u BiH je zatražio da se izda trajno rješenje za navedeni stan što je učinjeno odmah 1993. godine. Sasvim bespravno i na neuobičajen način, dana 3. 1. 1997. godine dr. Mustafa Cerić zaključuje ugovor o korištenju stana, ali ne sa Hidrogradnjom, nego sa “Hidrostan” Sarajevo. Za otkup stana Cerić se nije obraćao Hidrogradnji, od koje je dobio stan na privremeno korištenje. Dakle, dr. Mustafa Cerić je nezakonito i bespravno bez znanja vlasnika prepisao na sebe imovinu u vlasništvu Hidrogradnje. Bez znanja i suglasnosti Hidrogradnje, dr. Mustafa Cerić je navedeni stan uzurpirao, bespravno prisvojio i isti koristi besplatno i danas. Obzirom da je Hidrogradnja u stečaju, te je preko 650 radnika nedavno otpušteno, te istima nije povezan staž osiguranja, Sindikat navedeni stan želi prodati radi plaćanja više zaostalih i dužnih uplata doprinosa za penzijsko osiguranje radnika. Neslužbeno saznajem, da Mustafa Cerić navedenu vilu želi prepisati na svog zeta Vedrana Mulabdića, ministra unutarnjih poslova KS iz reda SBB-a.

Neophodno je, da se Mustafi Ceriću, Hasanu Čengiću, Spahić Ismetu, Smajić Huseinu, Begi Selomoviću, Ljevaković Zijadu idrugoj Cerićevoj grupi onemogući bilo kakvo djelovanje u vezi sa vjesrkim životom, upravljanjem i djelovanjem u Islamskoj zajednici, jer su u proteklih 20 godina destruirali ugled Islamske zajednice u BiH, jer su otimačinom vakufskih dobara, pretvarajući je u privatnu imovinu, učinilio neviđeni presedan i kriminal u povijesti muslimana u BiH. Iz Gazi Husrev begove džamije su misteriozno nestali tanki bosanski ćilimi, koji su izvoženi preko Bio tursa i prodavani.