JOSIP ŠIMIĆ: To šta se sve mota u glavi Dalide Burzić, ne znaju ni doktori

SARAJEVO - Obzirom da je bivša sutkinja Općinskog suda u Sarajevu, sada odvjetnica, Leja Fazlagić bila višekratno tema raznih medijski natpisa, i pojedinih orkestiranih huškačkih medija podložnih Dalidi Burzić, u kojima je ista opisana kao jedna kriminilizirana sutkinja, želim konačno i sam reći nešto iz prve ruke (nakon duljeg istraživanja) naravno istinu o slučaju sutkinje Lejle Fazlagić i akcije kodnog naziva "Pravda" ili još bolje rečeno "Nepravda". Konkretno, kako je preko noći sutkinja Lejla Fazlagić odjednom postala upitna sa svojim proteklim radom kao sutkinja na Općinskom sudu u Sarajevu. Ova nazovimo je skica njenog slučaja, jer se samo slučajem može nazvati njezino medijsko transformiranje iz uzorne sutkinje u sutkinju kriminalca i to člana organizirane skupine i po nekim medijima čak i zločinacke organizacije. Da nije žalosno, bilo bi smiješno!

U najkraćem, bijeg sutkinje Lejle Fazlagić od pravosuđa nije počeo onaj dan, kada su to mediji objavili, po depeši Dalide Burzić, nego nekoliko mjeseci ranije, kada je odlučila napustiti posao suca i pokušati se realizirati kao pravnik u Hrvatskoj. O njenim tadašnjim aktivnostima u tom smjeru postoji niz dokaza. Znači, odmah iza Nove 2016. godine ista je tu odluku donijela iz razloga, što više nije mogla trpjeti višedimenzionalni mobing, koji je nad njom vršila predsjednica Općinskog suda u Sarajevu Janja Jovanović (bliski jatak Dalide Burzić), koja je na tu poziciju došla nakon što je dotadašnji predsjednik istoga suda Goran Salihović otišao na poziciju glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH. Janja Jovanović je bila Salihovićev odabir za predsjednicu OS Sarajevo i usput, oboje Goran Salihović i Janja Jovanović su imenovani na čelne pozicije u bh. pravosuđu, sa apsolutno nikakvim radnim iskustvom za takve pozicije. Prilikom njihovog odabira VSTV je najmanje vodio računa o radnom iskustvu i omogućio, da takvi ljudi obnašaju tako važne funkcije bez prethodnog radnog iskustva. Zbog toga je i Goran Salihović neslavno završio!

Čim se takvi profili kandidiraju na takva radna mjesta, a da pri tome nisu za to dovoljno kvalificirani, to je ujedno i jasan znak njihova nemorala kao i nezdrave ambicioznosti, jer nezdrava ambicija uvijek proizvodi neminovno svoje žrtve.Razlog radi kojeg je Lejla Fazlagić napustila sudačku funkciju je mobing, koji je vršila Janja Jovanović nad njom, a tiče se predmeta Edina Mutevelić protiv Hypo banke i Alije Delimustafića.

Naime, taj predmet je kao izvršni sudac vodila Janja Jovanović, koja je u svojstvu predsjednice suda, koristeći službeni položaj, željela ostvariti utjecaj na sutkinju Fazlagić na način, što je Janja Jovanović već ranije vodila izvršni postupak u predmetu u kojem su stranke bile Dubrovačka banka kasnije Hypo banka, Alija Delimustafić i Edina Mutevelić. Naime Janja Jovanović je na osnovu falsificirane isprave oduzela imovinu u vlasništvu Mutevelić Edine i istu prenijela na Dubrovačku banku. Janja Jovanović, tada u svojstvu izvršne sutkinje, sa svojim pomagačima je bila u ubjeđenju da je Edina Mutevelić za vrijeme rata poginula u Zagrebu od projektila ispaljenog iz takozvane Srpske Krajine, i bili su u zabludi glede pogibije Edine Mutevelić, obzirom da je poginula druga žena sa istim imenom i prezimenom.

Međutim faktička i stvarna vlasnica nekretnine-pansion “Monik” je 2010. godine kada se iz inozemstva vratila u Bosnu i Hercegovinu podnijela tužbu Općinskom sudu u Sarajevu za povrat nezakonito oduzete imovine. Taj postupak je vodila sutkinja Lejla Fazlagić pod brojem 65 0 P 128687 10 P.Naime supstrat parničnog postupka broj 65 0 P 128687 10 P je otuđenje i uknjiženje nekretnine (radi se o motelu) tužiteljice Edine Mutevelić u korist Dubrovačke banke kasnije njenog pravnog sljednika Hypo alpe adria bank Mostar. U predmetu je Edina Mutevelić tužila Hypo alpe adria Banku Mostar, pravnog sljednika Dubrovačke banke i Aliju Delimustafića kao drugotuženog.

Vodeći ovaj predmet, sutkinja Lejla Fazlagić je na prijedlog tužiteljice Edine Mutevelić naredila grafološko vještačenje ugovora i punomoći na osnovu kojih je nekretnina uknjižena u korist banke, te je vještak grafolog utvrdio činjenicu, da su punomoći falsificirane i da Edina Mutevelić nije potpisala nikakav ugovor o kreditu sa Dubrovačkom bankom, kasnije Hypo banke, obzirom da je Ugovorom o kreditu sa iste banke podignuta ogromna količina novca, te je stoga banka zateretila objekt, odnosno motel “Monik” u vlasništvu Edine Mutevelić, jer navodno tužiteljica u tome predmetu Edina Mutevelić nije mogla vraćati kredit, što je grafološkim vještačenjem potpisa po naredbi sutkinje Lejle Fazlagić utvrđeno, da se radi o falsifikatima potpisa Edine Muetevelić. Dakle, Janja Jovanović je u izvršnom postupku dozvolila nezakonitu uknjižbu motela “Monik” u stvarnom vlasništvu Edine Mutevelić, a u korist Dubrovačke banke, kasnije Hypo banke.

Sutkinju Fazlagić Lejlu je u tijeku parničnog postupka predsjednica Općiskog suda Sarajevo Janja Jovanović, pozivala u svoj Ured i interesirala se o sudbini parničnog predmeta tužiteljice Edine Mutevelić. Naznačila joj je, da je ona, bila sutkinja u izvršnom postupku i da bi bilo najbolje da sutkinja Lejla Fazlagić donese odbijajuću presudu za tužiteljicu Edinu Mutevelić, kako bi se izbjegle daljnje komplikacije.

Sutkinja Lejla Fazlagić joj je rekla da je već donijela presudu u kojoj je utvrdila nečasnu namjeru banke, a krivnja banke je nesporno dokazana vještačenjem potpisa za koje je utvrđeno da ne pripada Edini Mutevelić. Iz raspravnih zapisnika u toku postupka je vidljivo da su tuženi Hypo banka i Alija Delimustafić bili nazočni samo na prvom pripremnom ročištu gdje su predstavnici banke odmah istakli da oni nisu pravni sljednici Dubrovačke banke već je to “Hypo Consultans”, čiji su se punomoćenici pojavljivali na narednim ročištima i svaki put izražavali čuđenje što se Hypo banka Mostar ne pojavljuje na sudu, iako je svaki put pozvana od strane sutkinje Fazlagić obzirom da se radi o vrijednoj nekretnini.

Dakle ovdje se radi o očiglednoj činjenici, da su predstavnici Hypo banke znali da se radi o nezakonitim radnjama i nisu željeli da se upuštaju u daljnji postupak na sudu, obzirom da se radi o falsifikatima, te je bilo potrebno da netko i krivično odgovara.Kada je u skladu sa zakonom, a na prijedlog punomoćnika tužiteljice Edine Mutevelić izvršeno grafološko vještačenje utvrđeno je, da se radi o falsificiranom potpisu, pa je samim tim jasna nečasna namjera tuženih – pribavljanje protupravne imovinske koristi.

Nakon što je sutkinja Fazlagić stanje u spisu kao i provedene dokaze prezentirala predsjednici Janji Jovanović, koja je bila više nego zainteresirana za navedeni predmet, što nije uobičajeno, ona ju je kritizirala što je izvršila grafološko vještačenje, napominjući da to ne rade suci parničari, već da se takva vještačenja rade sam na krivičnom odjeljenju, što nije točno, jer suci parničari također i veoma često vještače potpise. Ovakva izjava predsjednice OS Sarajevo Janje Jovanović, o tome da “suci parničari ne provode vještačenje potpisa” dokaz je njezinog neznanja i ne iskustva. Obzirom da se na čelu Općinskog suda u Sarajevu nalazi Janja Jovanović, žena nezdravih ambicija, a takve nezdrave ambicije uvijek neminovno proizvode svoje žrtve – jedna od žrtava je upravo sutkinja Lejla Fazlagić, koja je prema svojoj savjesti i sudačkom uvjerenju presudu donijela u korist tužiteljice Edine Mutevelić i vratila joj nezakonito oduzetu nekretninu.

U momentu kada je već otpremila presudu predsjednica OS Sarajevo Janja Jovanović ju je presrela na hodniku suda – vidno uznemirena napominjući joj da je učinila najveću grešku-kobnu po njen posao. Na osnovu ovakvog ponašanja Janje Jovanović, i njene pretjerane zainteresiranosti za predmet, mišljenja sam, da postoje osnovi sumnje, da je Janja Jovanović radeći kao izvršni sudac na predmetu „Monik“, stekla imovinsku korist od zainteresirane strane i time prekršila kodeks sudačke etike, prekoračila sudske ovlasti i prekršila Zakon o sudskoj i tužiteljskoj funkciji, te počinila krivično djelo protupravna imovinska korist, jer postoje osnovi sumnje, da je Janja Jovanović bila dobro plaćena od lica koja su falsificirali potpis Edine Mutevelić, a na osnovu tih falsificiranih potpisa Janja Jovanović nezakonito je oduzela imovinu Edine Mutevelić i uknjižila ju na Dubrovačku banku, kasnije Hypo banku.

Sa ovom sumnjom se poklapa i činjenica da je Janja Jovanović stupila u kontakt sa Hypo bankom koja se tek nakon što ih je Janja kontaktirala aktivno uključila u postupak, pa su sutkinju Lejlu Fazlagić združeno prijavili tada Tužiteljstvu BiH, i to kod glavnog tužitelja Gorana Salihovića, obzirom, da je Janja Jovanović bila produžena ruka Gorana Salihovića, ista je bila ubijeđena da će sutknja Lejla Fazlagić biti na prevaran način procesuirana i kažnjena. Nakon što je glavni tužitelj BiH Goran Salihović od postupajućeg suca Suda BiH, povodom navedenog predmeta zatražo da se protiv sutkinje Lejle Fazlagić provedu posebne istražne radnje, isti zahtjev Gorana Salihovića od Suda BiH bio je odbijen, jer Sud BiH za takvo što nije našao uporište u zakonu, a niti je našao propuste sutkinje Lejle Fazlagić u vođenju predmeta broj P 128687 10 P.

Naprotiv u tom momentu je iz Tužiteljstva BiH, a kasnije i Suda BiH procurila informacija o kardinalnom i nezakonitom ponašanju predsjednice Općinskog suda Sarajevo Janje Jovanović, koja je za svoje propuste optužila ženu koja je te nezakonisti u postupku ispravila i nekretninu vratila u ruke zakonitog i jedinog vlasnika Edine Mutevelić. Sud BiH je očigledno pažljivo prostudirao ovaj predmet i presudu Lejle Fazlagić, te donio odluku da se protiv sutkinje Lejle Fazlagić neće provoditi nikakve istražne radnja. Ova informacija je procurila od bliskog suradnika Gorana Salihovića, tako da predlažem da se kao dokaz u predmetu “Pravda” pročita odluka Suda BiH. Iako je Janja Jovanović znala da je odbijena sa svojom krivičnom prijavom pred Sudom BiH, ista se obratila Kantonalnom tužiteljstvu KS i time prekršila zakon.

Janja Jovanović je znajući, da su Lejla Fazagić i Dalida Burzić nekada bile najbolje prijateljice još iz gimnazijskih dana, te da su u vrijeme podnošenja prijave od strane Janje Jovanović u velikoj zavadi i da se njihovo prijateljstvo pretvorilo u neprijateljstvo, sutkinju Lejlu Fazlagić ponovno je prijavila kod Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo, na čijem se čelu nalazi “preambiciozna” Dalida Burzić, nekoć najbolja prijateljica sutkinje Lejle Fazlagić, a danas smrtne neprijateljice. Lejla Fazlagić nikako ne može biti član navodne zločinačke organizacije Alije Delimustafića, jer je ista sudila po tužbi gdje je kao tuženi bio i Alija Delimustafić i rješila tužbu na štetu AlijeDelimustafića. Ova činjenica bjelodano potvrđuje da je u montiranju optužnice JanjaJovanović, Dalidi Burzić prezentirala lažne navode o umješanosti Lejle Fazlagić da čini korist, a ne štetu Delimustafić Aliji kako stvari i činjenično faktički stoje.

U ovom postupku je jedino Janja Jovanović izgleda imala materijalnu dobit, pa je pod svaku cijenu željela potvoriti Lejlu Fazlagić, s ciljem, kako bi sa sebe skinula odgovornost i kako bi druge osobe odgovarale za njeno nečasno djelo. Sve ovo ide u prilog da je riječ o montiranoj optužnici, a ne o optužnici na pravno provjerenim činjenicama.Dalida Burzić je odmah po zaprimanju predmeta, veoma subjektivno, bez imalo objektivnosti krenula u odmazdu i javni linč sutkinje Lejle Fazlagić. S velikim užitkom je na TV-u N1 izašla i rekla da je izdejstvovala, da je protiv Fazlagić Lejle dignuta međunrodna potjernica.

Obzirom da su Lejla Fazlagić i Dalida Burzić bile jako dobre i bliske prijateljice, a kasnije u zavadi, Burzićeva nije mogla ostati objektivna u ovom slučaju, pa je prekršila pricip jednakog tretmana stranaka u postupku. Da se radi o pravnoj i istinskoj tužiteljici koja slijedi svoju savjest sama bi zatražila izuzeće Kantonlnog tužiteljstva Sarajevo u pogledu sutkinje Fazlagić. Ipak Burzićeva to nije učinila, već je naprotiv u pogledu sutkinje Fazlagić grubo prekršila presumpciju nevinosti, progoneći ženu sa djetetom, kao da je najveći zločinac u povijesti.Sve je ovo Dalida Burzić činila iz nekih starih isključivo osobnih razloga, koji nemaju veze sa slučajem. Došlo je njenih 5 minuta da se osveti za sve ono što Lejla Fazlagić jest, a ona nije. Dalida Burzić je prisluškujući Lejlu Fazlagić doznala da je Lejlinoj kćerci Sari zakazana opercija mozga na klinici u Firenci, u Italiji, te se nije smirila dok nije izdejstvovala potjernicu za Lejlu Fazlagić i time spriječila da ista zajedno s djetetom ode na operaciju.

Nekoliko kolegica i kolega iz Općinskog suda u Sarajevu nam je potvrdilo da su Lejli Fazlagić potajno dojavili, da Dalida Burzić ima namjeru da je uhapsi, pa je Lejla znajući o kakvoj se osobi radi, isti dan spakovala stvari i trajno se preselila u Hrvatsku. Trenutno živi u Zagrebu i radi u odvjetničkom uredu, gdje kako saznajemo, nema namjeru da se vrati u BiH dokle god je Dalidina vladavina, jer zna, da kod Dalide nema pravde, te da se radi o psihopati i o osobi koju nitko u posljednje vrijeme ne cijeni.Dalida Burzić je predmet “Pravda” (kao i mnoge druge predmete) formirala po slobodnom nahođenju, “zbrda zdola”, bez „repa i glave“, i u svemu ovome ostaje nejasna činjenica, da li je itko od postupajućih tužitelja Kantonalnog tužiteljstva KS uopće pročitao presudu sutkinje Fazlagić i vidio dokaze na kojima je koncipirana ista, jer bi u tom slučaju zasigurno predsjednica Općinskog suda u Sarajevu bila procesuirana, a ne sutkinja Fazlagić.

Naime, sutkinja Lejla Fazlagić je u akciji “Pravda”, koju vodi Kantonalno tužiteljstvo KS svrstana u zločinačku organizaciju sa Alijom Delimustafićem, Lejlom Cerić, Zoranom Lončarom i drugima, a u predmetu o kojem je riječ, je upravo Lejla Fazlagić od Alije Delimustafića i Hypo Banke svojom pravomoćnom presudom oduzela nezakonito stečenu imovinu i vratila zakonitom vlasniku Edini Mutevelić. Samo po sebi se nameće pitanje, kako može sutknja Fazlagić Lejla biti suučesnik Aliji Delimustafiću u akciji “Pravda”, kada je od njega i od banke oduzela pansion “Monik” i vratila u ruke vlasnici. Po logici stvari oni bi trebali biti na suprotnim stranama. Ne!!! Dalida Burzić je njih stavila na istu stranu i to u zločinačku organizaciju i na sve načine pokušava da napravi „pravi“ veliki slučaj “Pravda”.

Sjetimo se samo, da kada je uhićen nezakonito i bivši predsjednik F BiH Živko Budimir, i tada je nazovi tako, kodni naziv uhićenja bio “Pravda”, pa poslije, kako se ispostavilo bilo “Nepravda”, jer je upravo Ustavni sud BiH donio Odluku u kojoj je naveo, da je Živko Budimir, tada predsjednik F BiH uhićen na temelju dokaza “rekla – kazala”!

Smatram da je sutkinja Lejla Fazlagić donijela ispravnu presudu, zasnovanu na zakonu, a izvedenim dokazima i grafološkim vještačenjima je utvrdila nezakonitost prethodnog izvršnog postupka u kojem je postupajući sudac Janja Jovanović učinila niz kardinalnih nepravilnosti i povreda zakona i time oštetila Edinu Mutevelić za iznos procjenjene imovine.

Janja Jovanović mora krivično odgovarati za otuđenje imovine vlasnici, jer je pribavila protupravnu imovinsku korist za sebe i za banku i time počinila krivično djelo nezakonitog sticanja imovine. Ovakvim svojim djelovanjem ona je zasigurno zloupotrijebila svoj položaj izvršnog suca iz člana 383. a u vezi stava 1 KZ F BiH kao i krivičnog djela povreda zakona od strane suca iz člana 357. KZ F BiH.

Dakle, Janja Jovanović je zloupotrijebila položaj i prekršila Kodeks sudske etike, jer je potvorila i podmetnula sutkinji Fazlagić Lejli nepostojeće kriminalno djelo, a sve sa ciljem kako bi se ona osobno zaštitila.Janja Jovanović će se uskoro i teretiti i za krivično djelo “organizirani kriminal” iz člana 342. KZ F BiH, jer je sa falsifikatorima potpisa Edine Mutevelić tadašnjim vlasnikom, radi sticanja protupravne imovinske koristi omogućila naprijed opisano izvršenje. Kantonalno tužiteljstvo KS pod rukovodstvom Dalide Burzić je pristupilo površno ovom predmetu, sa ciljem odmazde prema sutkinji Fazlagić i postavljam pitanje, da li je itko od postupajućh tužitelja uopće pročitao presudu jer da jeste znao bi, da je istinski krivacJanja Jovanović.Temeljem iznesenog vidljivo je, da je Janja Jovanović izvršila krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja, u sticaju sa krivičnim djelom primanje dara, u sticaju sa krivičnim djelom kršenje zakona od strane suca, a sve u svezi sa krivičnim djelom organizirani kriminal. Otežavajuća okolnost na štetu Janje Jovanović sastoji se u tome, da je svjesno sa zlim namjerama Lejlu Fazlagić prijavila Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo, jer je znala za dugogodišnju mržnju i netrpeljivost između Dalide Burzić i Lejle Fazlagić.I budali je jasno, da u cijelom ovom realno opisanom i sagledanom slučaju jedino alarm Janje Jovanović “vrišti” na nezakonitost.

U pravosudnom sistemu uznemirava činjenica što nezdravo ambiciozne osobe iz pravosuđa u maniru, već epski poznatog termina “pravosudna mafija” nemaju ni malo skrupula kako bi se domogle vlasti.

Zašto slučaj “Pravda” ni nakon toliko mjeseci provedene istrage od strane Kantonalnog tužiteljstva KS, ne dožvljava svoj epilog?!

Od izvora bliskih istrazi i izuzetno upućenih ljudi, saznali smo da je to klasična situacija kada Tužilaštvo KS na slijepo uleti u slučaj i onda pokušava naći neke dokaze kojim bi potkrijepio tu svoju “gromovito” najavljenu istragu. Ni nakon toliko mjeseci istrage, optužnice nema! Tvrdi se, da nemogu sastaviti iole logičan niz dokaza koji bi bili potvrđeni od Kantonalnog suda u Sarajevu. Zato se pokušava sada sa već ustaljenom, klasičnom iprovaljenom metodom kreirati neki suradnik. Tu su zapeli kod dvojice od optuženih u predmetu “Pravda” koje imaju na raspolaganju Izeta Musića i Zorana Lončara. Međutm nemaju koristi od njih, jer je Izet Musić bitno neuračunljiva osoba, a kada govorimo o Zoranu Lončaru radi se o izuzetno nevjerodostojnoj osobi i kao takvog, nitko ga iskusan ne bi prihvatio kao generatora optužnice. Treba im još netko, i to objašnjava ovoliko predugo zadržavanje ostalih iz akcije “Pravda” u pritvoru, ne bi li ih inkvizitorskim metodama slomili da pristanu potvrditi sugerirani scenarij sačinjen od glavne tužiteljice Dalide Burzić.

Zašto je Zoran Lončar nevjerodostojan i neupotrebljiv kao osoba, na čijem iskazu bi bila potvrđena optužnica, a kamoli dobivena presuda na Kantonalnom sudu Sarajevo leži u njegovoj prošlosti.Naime, Zoran Lončar je bio pripadnik srpskih specijalaca i u sklopu te funkcije je bio pratilac ratnih zločinaca Nikole Koljevića i Biljane Plavšić. Obučavan je da se ubacuje u neprijateljeske skupine, laže, i pretvara se . Tko zna šta je radio za vrijeme agresije na BiH obzirom da je bio specijalac i da je sa brda pucao po Sarajevu. Kada je završio sa krimnalnom ratnom prošlosti pobjegao je u Amerku, gdje se bavio drogom, krađom i prevarama, pa su ga Američke vasti kao nepodobnu kriminogenu osobu ispitivale i došle do saznanja da je prilkom ulaska u Ameriku prikrio pripadnost zločinačkom četničkom pokretu i kao takav je deportovan iz Amerike.Dalida Burzić bira baš takve, zločince, narkomane, lopove i prevarante, dakle krajnje nepodobne osobe koje čine stub svih njenih akcija, a predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija joj daje podršku da bi se takvi ljudi rehabilitirali u bh. pravosuđu, a na štetu uglednih građana koje nikada nisu imale sukoba sa zakonom.

Glavna kantonalna tužiteljica KS Dalida Burzić je svu svoju snagu usmjerila u pogrešnom pravcu i instrument je političkih obračuna. Prema tvrdnjama Burzićevih školskih kolega, “ima poremećaj ličnosti – psihopata, naizgled djeluje normalno, ali je lišena empatije, pa čak uživa kada drugima nanosi bol. Dobro krije svoju psihopatologiju” navode njezine kolege! Nobelov kompleks je također sinonim za Dalidu Burzić, koji je na prostorima Balkana slabo istražen, ali u razvijenijim zemljama je tretiran kao ozbiljan psihički problem.

Naime Dalida Burzić prijavljuje što disciplinski, što krivično gotovo sve osobe sa kojma radi. Prijavljuje ljude za apsurdne i beznačajne propuste, a ponekad ih prijavljuje i za ljudskost koju pokazuju u svome radu. Jednog tužitelja je prijavilana disciplinsku odgovornost, jer je ponudio kavu osumnjičenom – da nije apsurdno i žalosno bilo bi smiješno. “Nobelov kompleks se očituje u tome da je osoba koja pati od njega u nekakvom stalnom takmičarskom naboju prema okruženju oko sebe, ističe u medijima samo sebe, ima izražen revanšizam i ljubomoru. Žudi za vlašću, ponižava suradnike, isfrustrirana je, ne bira sredstva da dođe do cilja, emotivno hladna, bez grižnje savjesti, hladno bez osjećaja krivnje povrijedi druge” navodi jedan neuropsihijatar, koji nas je zamolio da ostane anoniman u strahu od odmazde Dalide Burzić. Ljudi u Sarajevu su u velikoj anksiznosti i strahu od njene odmazde, a sve radi njenog psihičkog oboljenja i poremaćaja ličnosti. Burzićkina hladna komunikacija, da sa osmjehom gleda patnju stranaka govori također o njenoj bolesti (slučaj Memić)! Ljudi su u šoku zbog njenog nekritičnog i nasumičnog, a pravno neargumentiranog hapšenja. Njeni svjedoci su narkomani, zločinci i patološki lažljivci, ljudi sa niskim moralnim vrijednostma što je opće poznata činjenica u cijelom gradu. To šta se mota po glavi Dalide Burzić ne znaju ni doktori!

“Dalida je Kanton Sarajevo pretvorila u ozloglašeni Kanton, jer se u njemu sprovode srednjovjekovne inkvizitorske metode. Ona svakoga od svojih kolega ima u šaci i ne libi se da svakoga ucjenjuje, kako bi izdejstvovala u sopstvenoj glavi sačnjenu i montiranu optužnicu. Radi se o klasičnom psihopati i sramotno je dozvoliti bolesnoj osobi da sprovodi svoju volju. U Sarajevu je se svi boje, a ona uživa u tome” -kaže jedan sudac Općinskog suda u Sarajevu”!

1. Ona je krajnje medijski eksponirana osoba, a u kodeksu tužiteljske etike stoji da se tužilac medijski oglašava samo kada je to nužno potrebno;

2. Ona krši presumpciju nevinosti jer mediji od nje unaprijed znaju kada će i gdje biti hapšenja;

3. Ona troši veliki novac na beznačajne akcije koje mora opravdati, pa je tako pred kućom Lejle Cerć bio danima parkiran crni kombi za prisluškivanje. Ovakav kombi se postavlja kada su u pitanju terorističke akcije ili akcije hvatanja narko dilera…;

4. Ona je nemoralna osoba koja je trenutno u ljubavnoj vezi sa odvjetnikom Jasmirom Muratovićem, pa je samim tim došla u sukob interesa obzirom da su gotovo sve njegove stranke građani koje je Dalida uhapsila, a on preuzeo na zastupanje. Samim tim je nedostojna tužiteljske funkcije;

5. Ona vodi montirane postupke kao u slučaju Memić, pa je izrevoltirala građane Sarajeva da jedino njoj u povijest bh. pravosuđa građani dolazi pod prozor, grubo je vrijeđaju i traže njenu ostavku, jer krije počinitelja ubojstva i to iz krajnje nemoralnih interesa obzirom da Budnjo pere prljavi novac SDA stranke;

6. Iako je jučer Burzićeva izdala priopćenje za javnost da je Muamer Budnjo navodno u noći ubojstva Dženana Memića bio u Njemačkoj, stvarajući na taj način Budnji alibi, ovim putem ističemo, da imamo sasvim dovoljno dokaza, koji će oboriti takvo lažno priopćenje Tužiteljstva KS u korist Muamera Budnje, a svi će dokazi biti dostavljeni na već otvoreni krivični predmet kod Tužiteljstva BiH protiv Dalide Burzić i dr., predmet zaveden pod brojem: T20 0 KTA 0014035 17! Pitamo se, zašto je nestao snimak sa Budnjinog hotela „Cryistal“?! Nestao je zato, što upravo taj snimak dokazuje, da je Muamer Budnjo bio u BiH. Ovakvo lažno priopćenje Tužiteljstva KS, u kojima se isti postavljaju kao advokati Muamera Budnje, neviđeno je u povijesti svjetskog pravosuđa. Ne radi to Burzićeva „onako“! Ona zna, da ako padne Budnjo pada i ona!