JOSIP ŠIMIĆ: Zločinačke organizacije u Sarajevskoj županiji i njihova povezanost

SARAJEVO - Narko dileri po nalogu Ekrema Lekića, osumnjičenog za pripremanje likvidacije Ramiza Delalića Ćele prijete svjedocima Tužiteljstva BiH!

Tko su Muhamed Šehović – Šeha, Armin Numanović i Ekrem Lekić?

Poslušnici i “poslovni” suradnici uhićenog nastavnika likovnog Fahrudina Radončića postaju sve nervozniji kako se bliži podizanje optužnice za organizaciju ubojstva Ramiza Delalića – Ćele. Naročito ona “linija” iz ugostiteljskog objekta “Jagoda”. Nakon uspješne likvidacije Ramiza Delalića, koju su organizirali i financirali prema kosovskoj optužnici Fahrudin Radončić, Naser Keljmendi i Ekrem Lekić, na lice mjesta ubojstva izašle su mnogobrojne policijske patrole i uviđajne ekipe.

Ekrem Lekić, sudionik u pripremanju likvidacije Ramiza Delalića – Ćele, nedavno je u Sudu BiH svjedočio u korist najvećeg narkobosa na Balkanu Nasera Keljimendija!

Iako se godinama “koprca” i ograđuje od sudjelovanja u narko poslovima s Naserom Keljimendijem i Fahrudinom Radončićem, kao i veze s ubojstvom Delalića, američki tužitelj Andrew Hughes Ekrema Lekića nije tek tako stavio u drugu točku optužnice u postupku koji se vodi protiv Nasera Keljimendija na Kosovu. Naime, Ekrem Lekić je nedavno na poziv Tužiteljstva video linkom iz Sarajeva svjedočio u korist Nasera Keljimendija.

Najzanimljiviji dio svjedočenja bio je kako neslužbeno saznajem Lekićevo koprcanje na pitanje tužitelja kako poznaje Šejlu Jugo Turković?! Podsjećam, za web portal Žurnal u filmu “AFERA FAHRO” Ekrem Lekić je negirao da uopće poznaje Šejlu Jugo Turković, kazavši između ostalog, „da nikad nije popio kavu s njom i da nisu bili bliski“.

Nakon toga pogodio ga je grom iz vedra neba, kada mu je Pretresno vijeće Suda u Prištini prezentiralo jednu od fotografija na kojoj Ekrem Lekić upravo zagrljen sa Šejlom Jugo Turković u hotelu Radon Plaza “pije kavu nasamo”, koju je inače oslovljavao sa “snajka” jer ih vezuju rodbinske veze s njenim mužem Zijadom Zikom Turkovićem. Uslijedilo je mucanje i mijenjanje priče od strane Ekrema Lekića.

Veći dio rasprave vodio se o tome od kada datira poznanstvo sa Šejlom Jugo Turković, ali Ekrem Lekić poučen fotografijom koja je objavljena i u filmu “AFERA FAHRO” ovaj put je na drugi način pokušao objasniti, odnosno potvrdio da ipak poznaje Šejlu Jugo Turković.

Kakvim lažima se poslužio ovaj put nisam uspio saznati, ali ono što je sigurno, jest to da Ekrem Lekić se zasigurno vrlo dobro sjeća kada je upravo pred Šejlom Jugo Turković iz svoje “Samsonite” torbice predao dio novca Naseru Keljimendiju za ubojstvo Ramiza Delalića – Ćele.

Isto tako neće zaboraviti, ni kada je pred Radončićevom tadašnjom tajnicom “snajkom” Belmom Lekić i “snajkom“ Šejlom Jugo Turković, Fahrudin Radončić, sav ozaren i pun sebe pohvalio prisutnima u svom uredu “Jesam li vam rekao da ću ga uspavati, jesi li vidjela kako mu Tata je.e majku”!!!

Za sad neupućeni, Radončić i Lekić mogu negirati sve što je Turkovićeva ispričala o njihovoj angažiranosti u likvidaciji Ramiza Delalića – Ćele, jer im još uvijek nitko nije priopćio niti su uspjeli saznati da postoji još nekoliko zaštićenih svjedoka koji u cijelosti potvrđuju svjedočenje Šejle Jugo Turković, kao i drugih svjedoka koji su već dali svoj iskaz na Kosovu.

Svjedočenja Šejle Turković, Armina Cibre i drugih zaštićenih svjedoka poklapaju se sa materijalnim dokazima koje posjeduje Tužiteljstvo!

Policajac Eldar Ahmedspahić podmetnuo je prigušivač i pokušao skrenuti istragu u drugom smjeru u slučaju likvidacije Ramiza Delalića!!!

Od tadašnjeg načelnika Kriminalističke policije MUP-a KS Predraga Kurteša, koji je na poseban način opstruirao istragu, policajac Eldar Ahmedspahić je dobio zadatak da na lice mjesta ubojstva Delalića donese prigušivač koji uopće ne pripada oružju koje je korišteno u likvidaciji. Prigušivač je Eldar bacio pod automobil koji se nalazio u neposrednoj blizini zločina, kako bi istraga otišla u drugom pravcu koji odgovara Radončiću i Ekremu Lekiću. Eldar Ahmedspahić je to profesionalno uradio. Treba li uopće napominjati da se istog momenta pojavio i tužitelj Oleg Čavka, koji te večeri nije bio dežurni, a sve s ciljem da se istraga skrene s Radončića i Ekrema Lekića.

Podsjećanja radi, Eldar Ahmedspahić je kontroverzni policajac MUP-a KS,osoba koja je jako bliska porodici Lekić, jedan je od ljudi koji je za potrebe narko dilera Ekrema Lekića u uniformi i policijskom automobilu vršio određene protuzakonite radnje, kao što su transport narkotika, oružja i ostale robe sumnjivog porijekla.

“Kolegij” u “Jagodi” koji se nalazi na području općine Centar, u kojem se okupljaju narko dileri, kojima je predsjedavao Ekrem Lekić, organizator i financijer ubojstva Ramiza Delalića – Ćele i vođa pesterskog narko kartela koji djeluje na području Kantona Sarajevo. Svatko je u tom zloglasnom kafiću dobio svoj zadatak: Zastrašivanje i prijetnje svjedocima iz predmeta „Ubojstvo Ramiza Delalića – Ćele”!!!

U ovu zloglasnu grupu spada i Muhamed Šehović – Šeha, vjenčani kum Senada Lekića (rođak Ekrema Lekića) i nosač pijačnih cekera tužiteljice Dijane Kajmaković. Šeha je odrastao i othranjen u kući Ekrema Lekića i Ekrem ga je i oženio suprugom Alisom – bivšom desetogodišnjom švalerkom njegovog rođaka Envera Lekića Čupe. Mladoženja Šeha u ime Eldara Ahmedspahića, svog šefa Admira Čomića, a pogotovo Predraga Kurteša Koke, panično poziva s brojeva 066/745-597 i 061/904-982 prijatelje i objašnjava kako on ni s kim nema nikakve veze, a naročito sa svojim “Starim svatom” Ekremom Lekićem i “gusinjsko-pešterskim narko-klanom”?!.

Zbog toga smo, onda, vrlo iznenađeni čemu panični pozivi, pravdanje, prijetnje. Iznenađeni smo zbog čega je policajac Šeha toliko uplašen. Možda što je razotkriven, možda zbog Alise, možda zbog šefice Dijane, možda zbog…??? Mi smo mu na raspolaganju za sva eventualna objašnjenja, ali za “pozdrave”, ali ne i prijetnje.

Također mi nije bilo nimalo prijatno čitati na njegovom FB profilu, koje je razmjenjivao sa svojim šefom Admirom Čomićem i drugim članovima osobnog osiguranja tužiteljice Kajmaković, koji su sjedili u društvu narko dilera i ubojica Mensura Aljičevića i Nedžiba Spahića Džibe, ali i tadašnjeg ministra MUP-a KS Predraga Kurteša, u kojima brutalno vrijeđa novinarku Šejlu Jugo Turković prizemnim natpisima kakvi dolikuju samo čitateljima i prijateljima Avaza, Fahrudina Radončića i “starog Šehinog svata” Ekrema Lekića.

Uloga narko dilera Armina Numanovića!

Armin Numanović, narko diler i šef sale ugostiteljskog objekta “Hokah bar Argelini” na Ciglanama, mali samozvani sarajevski sportaš, kojem je upravo Muhamed Šehović – Šeha nanio gotovo smrtonosne povrede u njegovom ugostiteljskom objektu “Torino”, udarivši ga flašom u glavu, čime mu je probio lobanju, usljed čega je Numanović jedva preživio operaciju, bio je nešto hrabriji. On je, naime, Šejli Turković direktno poslao zahtjev za prijateljstvom na FB profilu nakon “spornog” teksta, koji je “dirnuo narko-kartel sa Peštera”, a nakon neprihvaćanja, uslijedilo je “bockanje” i niz uvredljivih poruka, te dolazak kasno noću sivim “Golf 5” pred njenu kuću i uznemiravanje i zvanje.

Armin Numanović je sin pjevaca Avdije Dike Numanovića i majke Mulje koja je prva rodica ubijenog Pesterkog narko dilera, ološa i reketaša Selvera Lekića. Bivši je policajac koji je zbog dilanja droge i trajno suspendiran iz MUP-a. Bio je oženjen suprugom Džanom s kojom ima i kćerku i koja ga je ostavila upravo zbog njegove bliskosti s Lekićima u poslovima s drogom. Ovaj sarajevski narko diler i šef sale ugostiteljskog objekta “HOOKAH BAR ARGELINI” Armin Numanović zvani Numa, u posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno i iz samo njemu poznatih razloga prijeti svjedokinji Tužiteljstva BIH Šejli Turković.

Naime, “hrabri” Numanović, koji prijeti ženama, često je zvao svjedokinju s mobitela 062/389-516 prijeteći joj i psujući, dolazio je kasno noću pred njenu kuću sivim Golfom 5 i crnim Audijem 4, svirao i uznemiravao nju i njenog maloljetnog sina s kojim Šejla sama živi.

Paralelno s tim, Armin je Šejli Turković putem mesendžera slao niz uvredljivih poruka kao npr: „samo mi kaži jel’ istina da te više udarilo jaja u guzicu nego što je u tavu“, nadalje, „Šeki možeš ti laprdat kolko hoćeš, niko neće zatvora dobit, a Zijo leži – ispružio se ko’ u Makarskoj“…

U tim porukama bez ikakvog povoda spominjao je i njenog supruga Zijada Ziku Turkovića nazivajući ga monstrumom! No, zanimljivo je kako Armin Numanović zna, ili im je eventualno obećano da „niko neće zatvora dobit“?! Ovim, van svake razumne sumnje potvrđuje da ima zaštitu političkih vlasti i ljudi u MUP-u KS o čemu ću malo više u narednom pismu.

Stoga je i bitno napomenuti uzrok njegovog bijesa prema Šejli Turković, koja je svjedok Tužiteljstva BIH u predmetu ubojstvo „Ramiza Delalića – Ćele“ za koje se između ostalih tereti upravo njegov prvi rođak Ekrem Lekić. Nažalost, njegove prijetnje, bijes i divljanje neće spasiti Ekrema Lekića od odgovornosti. O svemu navedenom blagovremeno su obavješteni FUP, SIPA i TUŽITELJSTVO BIH koji će, nadam se, procesuirati Armina Numanovica, pobiješnjelog narko dilera. Saznajem, da Ekrem Lekić u posljednje vrijeme dane provodi u poliklinici „Moja Klinika“ u vlasništvu dr. Emira Talirevića, koji se također nalazi pod istragom Županijskog Tužiteljstva KS.

Jasno mi je zbog čega su uslijedile ovakve reakcije. Međutim, i Armin i Šeha su samo pijuni velikih igrača. Još nisu shvatili da su “založeni”. Kad shvate, neka im je Bog na pomoći, jer sve je blagovremeno prijavljeno policiji, SIPA-i i Tužiteljstvu BIH.

No, kada je Muhamed Šehović – Šeha, pripadnik Direkcije za koordonaciju policijskih tijela u BiH, bivši pratitelj Zlatka Lagumdžije, a danas tužiteljice Dijane Kajmaković, flašom probio lobanju Arminu Numanoviću čime je počinio teško krivično djelo „Pokušaj ubojstva i nanošenje teških tjelesnih povreda opasnih po život“, zanimljivo je da nigdje nije u policiji to evidentirano, a Armin Numanović je po dolasku u bolnicu rekao: „Pao sam i udario se“!

Dilanje droge u porodici Lekić!

Kako doznajem iz povjerljivih izvora, postoje dokazi i informacije o prevozu “tekstila” iz Turske, kamionima u vlasništvu Ekrema Lekića (moguće, registriranih na tuđe ime). I on je “učenik” Fahrudina Radončića i Nasera Keljimendija, pa su sve opcije otvorene. Naime, za prevoz veće količine heroina služio se gotovo istom tehnikom kao i Keljimendi. Duple cerade na kamionima, a unutra farmerice, majice, trenirke i sve ono što završi na smetljištu, izuzev “sadržaja” iz Duplih cerada. Kamioni su pravljeni tako da imaju duplu ceradu, u čiju sredinu se ubacivao heroin, usljed čega je gotovo bilo nemoguće otkriti narkotike. Jer, prilikom pregleda, carinici bi pregledali unutrašnjost kamiona, utvrdili da se u njemu nalazi na kile tekstila, i tako bi Ekrem Lekić i njegov partner Fahrudin Radončić iz Turske prebacivali heroin u BiH, a zatim na druge destinacije.

No, iznenada im se “na putu” našla žestoka konkurencija u liku Anesa Sadikovića. Uslijedile su paljevine kamiona (obostrano), zastrašivanja, prijetnje… Ovaj način navodnog uvoza tekstila donosio je milijunsku dobit Lekiću, Radončiću i Keljimendiju. Zbog toga je i izbio ozbiljan “rat”, jer Sadiković nije dozvoljavao da se njemu oduzima “njegovo” tržište.

U to vrijeme Šejla Turković je radila u Avazu. Bila je je izložena stalnim pritiscima od strane Keljimendija i Lekića da piše što više tekstova protiv Anesa Sadikovića. Nakon jednog od tekstova, gdje je detaljno opisana paljevina jednog od kamiona od strane Anesa Sadikovića, dobila je “pohvalu” od Radončića, koji joj je rekao “bravo, Šeki, udaraj ih, da ih sklonimo, smetaju nam”.

„Priznajem, trudila sam se da pišem što manje o Sadikoviću, ali pod stalnim pritiskom spomenutih, to je bilo nemoguće. Stoga sam pisala samo stvari činjenično dokazane, iako je traženo da pišem i više“ – kaže Šejla Turković.

O Lekićevim “paljevinama” Šejla nije smjela pisati, jer, razumljivo, netko tko svakodnevno sjedi i planira ubojstvo Ramiza Delalića Ćele s Fahrudinom Radončićem, pozajmljivačem novca u aferi “Tekstil”, jedino što je mogla jeste slušati kako se transportuje droga, ‘ko im smeta, koga treba “skloniti” i slično.

Nekako, baš u to vrijeme došlo je do uhićenja Anesa Sadikovića, ubrzo potom i Nasera Keljimendija, te nas za sada “razvoj” prodaje “tekstila” ostaje nepoznat, ali primjer Keljimendija i Radončića, ohrabruje nas da vjerujemo kako će i ova afera postati predmet istrage agencija za sprovođenje zakona. Ipak, jasno nam je da pozivi i “pozdravi” nisu došli iz razloga što je netko sjedio u nekoj kafani i slično, nego zato što se odmotava klupko o podmetnutom prigušivaču, nalogodavcima itd. Svakako imam namjeru o tome iznijeti više informacija u jednom od narednih tekstova.