KAD TE JEZIK OMALOVAŽAVA: Ono kada premijerku zoveš premijerom, a zastupnicu zastupnikom

SARAJEVO - Promjene u jeziku se događaju polako. Ovo je pitanje specifično jer nije dovoljno samo normirati jezik tako da bude rodno osjetljiv. Potrebno je mijenjati svijest ljudi o rodnoj ravnopravnosti.

Parlamentarna skupština BiH 2014. godine prepoznala je rodno osjetljivi jezik i od tada je obavezno njegovo korištenje u službenim dokumentima PSBiH, a u ožujku 2017. usvojen je i obavezan rodno-odgovorni jezik u Parlamentu Federacije BiH.

Iako su postojale inicijative da i NSRS radi na pitanju rodno-odgovornog jezika do sada nikada nije bila pokrenuta nijedna Inicijativa od strane zastupnika/ca ili Gender centra RS. Isti je slučaj u skupštinama županija, gradskim vijećima i odborima.

Mora se primjetiti da je u praksi česta neupotreba rodno osjetljivog jezika, kako u javnom govoru, tako i u pisanim dokumentima i medijima, a to je direktno diskriminacija žena.

Sandra Zlotrg, magistrica lingvističkih disciplina i direktorica Udruženja Lingvisti kaže da je u Parlamentarnoj skupštini BiH inicijativu o prepoznavanju rodno osjetljivog jezika pokrenula tadašnja zastupnica Ismeta Dervoz, a u to vrijeme mijenjali su se zastupnici oba doma i Jedinstvena pravila o izradi pravnih dokumenata tako da su se mogle predložiti izmjene kojima bi se jamčila veća vidljivost žena u dokumentima koje izdaje skupština, a onda posljedično i veća vidljivost žena za skupštinskom govornicom.

„Više se niko ne može pozivati na klasifikacije, poslovnik ili pravilnik da zastupnici na vratima, vizitki ili u ugovoru stoji zastupnik. U Federalnom parlamentu usvojena je inicijativa o upotrebi rodno osjetljivog jezika, ali još uvijek predstoji rad na mijenjanju poslovnika i pravilnika. Bez toga, inicijativa će ostati lijepa želja. Pitanje je vremena kada će se ista inicijativa pokrenuti u Narodnoj skupštini Republike Srpske, u skupštinama županija, gradskim vijećima i odborima itd. Ovo je važno pitanje jer ne postoji nikakav ni gramatički ni društveni razlog zašto bismo premijerku nazivali premijer i zašto bi se građanke podrazumijevale u građanima“, kaže za BUKU Zlotrg Sandra.

Ona kaže da se još uvijek upotreba rodno osjetljivog jezika problematizira u medijima, a Sandra još uvijek često na raznim seminarima govori o tome. Ipak, kaže da se danas osjeti velika razlika u odnosu na prije desetak godina.

„Promjene u jeziku se dešavaju polako. Ovo je pitanje specifično jer nije dovoljno samo normirati jezik tako da bude rodno osjetljiv. Potrebno je uporedo mijenjati svijest ljudi o rodnoj ravnopravnosti. U medijima i općenito u javnom diskursu još uvijek imamo problem sa seksizmom u jeziku. Jedna je stepenica u mijenjanju društvene svijesti da postoje žene na visokim sudskim i tužiteljskim funkcijama. Druga da sutkinju zovemo sutkinjom, a ne sudijom. Dodatno s tim ide borba da se mišljenje sutkinje uvažava jednako kao i suca, da se sutkinjama svi u sudu obraćaju s istim poštovanjem kako bi se obraćali sucu, a ne seksističkim nazivima dušo ili neprikladnim gospođo, što je zabilježena praksa na našim sudovima“, objašnjava Sandra.

Ona ističe da se diskriminacija u odnosu na rod ne može se posmatrati izolirano od diskriminacije po drugim osnovama.

„Ovih dana vijest je da je Ana Brnabić, deklarirana lezbejka, nova mandatarka Vlade Srbije. A mogle smo čuti i pročitati naslov: Izabran prvi gey premijer u Srbiji. Kako smo od premijerke lezbejke došli do gey premijera? Dakle, vijest je da je izabrana prva lezbejka ili gey osoba na premijersku poziciju. Nekorektan naslov dovoljan je pokazatelj da se novinar ili novinarka u samom tekstu neće dublje unositi u problem. Tako vijest o izboru Ane Brnabić postaje pozitivna, iako se ova političarka do sada nije bavila ljudskim pravima LGBT osoba ili žena“, ističe sugovornica Buke.

Još jedan primjer da naš odnos prema jeziku odražava i naše shvaćanje svijeta i naše duboko usađene predrasude jeste novi Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju koji je nedavno usvojila Skupština Sarajevske županije, smatra Sandra Zlotrg.

„U starom zakonu dosljedno su se koristili naporedni oblici nastavnici/nastavnice, učenici/učenice kada se riječ odnosi na sve. U novom zakonu nema naporednih oblika, a dodana je nepismena klauza da terminološko korištenje jednog roda podrazumijeva oba roda. Prevedeno, sve ćemo u muškom rodu, a žene nek se prepoznaju. Korak nazad u (ne)upotrebi rodno osjetljivog jezika indikativan je za loše namjere predlagača zakona“, napominje Sandra Zlotrg.

Sandra kaže da mediji diktiraju i jezičku modu.

„Ako u medijima pet puta pročitate vijest o ombudsmenki Jasminki Džumhur, nećete sigurno doći i mene pitati kako se u ženskom rodu kaže ombudsmen. Mediji imaju ulogu normalizacije govora o marginaliziranim grupama i širenja upotrebe jezika koja neće biti diskriminatorna ni prema kome. Istraživanja koja je Svenka Savić provodila prije dvadesetak godina pokazala su da se o ženama u ženskom rodu govori u sportskim i modnim rubrikama, kao i u crnoj hronici. Čim otvorimo stranice o politici i ekonomiji, žena kao sagovornica nema, a i one koje se spominju, spominju se u muškom rodu. Oduvijek je bilo odbojkašica, gimnastičarki i džudistkinja. Niko me nikad nije pitao kaže li se vaterpolistkinja ili vaterpolistica. Ali me čak i lektorice pitaju je li sekretarka ili sekretarica, kako žena advokat i slično“, objašnjava Sandra.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE