fbpx

KOLINDA U BOSNI: Zašto Čović nema snage Bakiru reći “Ne seri Bakire”!?

Autor: Vlado Marušić / Dnevno.ba

SARAJEVO - Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je došla u službenu posjetu BiH kako bi nastavila svoj niz sastanaka koji je započela s turskim predsjednikom Erdoganom poradi poboljšanja ustavno-pravnog položaja najmalobrojnijeg naroda u BiH i to nije uopće tajna, imajući u vidu kako RH ima ustavno-pravnu obvezu skrbiti se za hrvatske državljane s prebivalištem u BiH i drugim državama svijeta, što je jedna od najvažnijih odluka hrvatskog sabora od njegova osnutka početkom Domovinskog rata u RH a ta odluka je utemeljena u čl.10. Ustava RH koji je usvojen dana 22.12.1990. godine gdje stoji: “Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske“.

Dolazak predsjednice RH popratili su mediji kao i prosvjed Bošnjačkog pokreta, i njihovih 20-ak aktivista koji su držali transparente na kojima je pisalo: “BiH ne treba tutore ni Hrvatske a ni Srbije“, prozivajući predsjednicu RH kako ona nastavlja politiku “ratnog zločinca“ Franje Tuđmana, prvog predsjednika samostalne i suverene RH. Da nije sve tako crno u svezi njenog dolaska pobrinule su se „majke Srebrenice“ koje su je srdačno dočekale izjavljujući kako ona i dalje za njih ostaje „prva dama, odnosno heroina Balkana“, a ona je samoinicijativno obišla i Ahmiće i Križančevo selo dajući pijetet svim žrtvama u ratu u BiH.

Predsjednica se najprije sastala s članovima tročlanog predsjedništva BiH, dr. Draganom Čovićem, Bakirom Izetbegovićem i Mladenom Ivanićem, a imala je najvjerojatnije bilateralne susrete sa svakim od njih. Međutim ono najbitnije što se dogodilo na tim sastancima vezano je za sastanak Predsjednice RH i člana Predsjedništva ispred Muslimanskog naroda Bakira Izetbegovića. Taj predstavnik najvećeg konstitutivnog naroda po svom ustaljenom običaju, a to su prenijeli svi mediji u BiH svaki svoj razgovor s bilo kojim međunarodnim predstavnikom započinje riječima: “Mi nećemo ovo, mi nećemo ono, mi hoćemo ovo, mi tražimo ovo, pisali smo, tražili smo….“ itd.itd.

I ništa u svemu tome ne bi bilo sporno da taj predstavnik muslimanskog naroda u BiH govori u svoje ili ime njegovog muslimanskog naroda, međutim on uvijek i iznova kad govori “mi“ misli na BiH, državu 3/tri konstitutivna naroda u BiH, koja je po svim sporazumima koji se tiču BiH, (Daytonskim i Washingtonskim mirovnim sporazumima), Ustavom BiH, odlukama međunarodne zajednice i svih visokih predstavnika za BiH, prihvaćena kao takva a ne kao država jednog od ta tri naroda.

No, pođimo redom što je sve taj predstavnik muslimanskog naroda rekao na sastanku s predsjednicom RH:

-Već osmu godinu sam tu i „nemamo“ pomaka u otvorenim pitanjima koja su stara desetljećima,

-„Nemamo“ pomaka ni u pitanju granica,

-„Nemamo“ pomaka ni u pitanjima vodenog resursa iz Buškog jezera kojeg RH godinama koristi na štetu BiH,

-„Nemamo“ pomaka niti po pitanju ogromne imovine BiH koja se nalazi u RH, koja nije vraćena BiH i firmama,

-„Nemamo“ odgovora zašto RH ne rješava pitanje zagađenja od strane rafinerije u Brodu, s BiH već s entitetom RS, a „mi“ ćemo rado pomoći.

-„Moramo“ poštovati odluke Haškog tribunala i pijetet prema žrtvama,

-„Nismo“zadovoljni niti s jednostranim odlukama RH u svezi izgradnje Pelješkog mosta, itd.itd.itd.

Kad se k tome pridoda jednostrano ulaganje revizije na presudu međunarodnog suda u Haagu od strane nelegitimnog predstavnika tzv. “BiH“ u ime BiH, države 3/tri konstitutivna naroda Sakiba Softića kojom presudom je odbijena tužba BiH za genocid Srbije nad muslimanskim narodom u BiH, te jednostrane izjave Bakira Izetbegovića kako će BiH priznati Kosovo, odista se svi moramo upitati u čije ime i za čiji račun Bakir Izetbegović svojata BiH kao državu jednog naroda. Zacijelo misli na građansku državu BiH kao državu Muslimanskog naroda kojeg predstavlja a takva država ne postoji niti će ikada postojati. A Bakiru Izetbegoviću na stvaranju takve države nitko ne može pomoći nikada.

Ipak u svemu tome nešto ne štima. I druga dva naroda imaju svoje legitimne predstavnike koji imaju svekoliku ustavnu, zakonsku, moralnu i ljudsku obvezu reagirati na takve njegove izjave. Međutim, ukoliko takve izjave i dođu iz usta nekog hrvatskog političara u BiH one su već sutra zaboravljene jer su došle iz usta nekog beznačajnog političara neke minorne strančice čiji predstavnik je preferencijom glasova od strane dr.Dragana Čovića dobio mandat u nekom predstavničkom tijelu BiH ili FBiH svejedno, a ne zastupa ničije interese osim svojih i onog pečata kojeg nosa svugdje sa sobom kada treba štogod opečatiti po nalogu svog mentora, a što su zabilježili lokalni portali ili lokalni mediji.

Što se tiče predstavnika srpskog naroda u BiH u RS oni se s takvim izjavama Bakira Izetbegovića „špocaju“ i to s punim pravom jer im de facto i de iure ne može ništa, odnosno ne može im još uvijek „odbiti pera“ imajući u vidu kako su oni u još uvijek u čvrstoj ljušturi RS zaštićeni kao mlado u jajetu noja. Čak i kada Ustavni sud BiH koji je instrument muslimanske politike i politike međunarodne zajednice donesu odluku kojom se osporava dan RS 09.01. njihovi predstavnici organiziraju proslavu tog dana sa svim popratnim sadržajima i defileom svojih specijalnih postrojbi kako bi mediji u rukama Bakira Izetbegovića imali što pisati i pjeniti se bez veze.

Ipak najmalobrojnijem konstitutivnom narodu u BiH izjave Bakira Izetbegovića nanose puno više štete nego koristi jer vodeći predstavnici hrvatskog naroda u BiH a pri tome mislim na dr.Dragana Čovića nemaju dovoljno kredibiliteta, odlučnosti i snage odmah po onakvim izjavama Bakira Izetbegovića promptno reagirati, udariti šakom o stol i reći: “Ne s..i Bakire Izetbegoviću. Ti možeš govoriti u ime i za račun svoga naroda u BiH ali ne možeš i nemaš pravo govoriti u ime druga dva naroda koji se s tvojom i politikom koju zastupaš ne slažu ama baš ni u čemu. Ni u pitanju izgradnje Pelješkog mosta, ni priznanja Kosova, rafinerije u Brodu, vodenog bogatstva iz Buškog jezera, revizije presude međunarodnog suda u Haagu za genocid Srbije, Presuda Haškog tribunala protiv junaka Domovinskog rata HVO-a koji nisu počinili nikakve ratne zločine, niti po pitanju izglasavanja svake inicijative hrvatskog naroda za RTV kanalom na njihovom jeziku, amandmana o zabrani korištenja prefiksa hrvatski u nazivima javnih poduzeća HZ HB, rezolucije o zabrani federalizacije BiH, zamisli o stvaranju trećeg entiteta hrvatskog naroda u BiH, te mnogih drugih pitanja o kojima ne možete i ne smijete odlučivati sami bez znanja druga dva konstitutivna naroda u BiH”.

Doduše u svom postupanju imate svesrdnu podršku dijela međunarodne zajednice koji vam idu na ruku jer ste stručnjaci za pridobiti takve malovjerne, sotonske, pedofilske i prodane duše. Ta puna je BiH vodenog bogatstva na čijim izvorima ste izgradili vikendice za takve izrode međunarodne zajednice počev od svakog pojedinog visokog predstavnika u BiH i njihovih slugu, a koje vikendice ste im dodijelili u trajno vlasništvo u kojim vikendicama oni provode dane i noći opijajući se i uživajući sve vrste opijata u društvu skupo plaćenih eskort dama koje iz njih izvlače sve informacije i valjane potpise koji konačno terete najmalobrojnji hrvatski narod u BiH a dobrim dijelom i srpski. A kada takvi predstavnici međunarodne zajednice daju izjave za medije obvezatno im riječi s tog nepostojećeg “bosanskog“ jezika prevode izverzirane i istrenirane prevoditeljice koje imaju zadatak prevoditi njihove riječi kako to odgovara muslimanskim predstavnicima u BiH, pa čak kada i hrvatski predstavnici daju izjave za javnost pred takvim predstavnicima čime se stvara potpuno drugačija slika o stanju u BiH. Slika koja iskrivljuje pravu stvarnost u BiH gdje se majoriziraju druga dva naroda u BiH u odnosu na muslimanski. I to su činjenice od kojih nitko ne može pobjeći.

Isto tako imate dobru podršku od strane odmetnutih bandi organiziranih u nekim minornim strančicama koje nose prefiks hrvatski poput Hrvatske stranke BiH koja mijenja nazive kao čarape a svako malo izdaje priopćenje kojim blati HNS i istinska nastojanja hrvatskog naroda za jednakopravnošću u BiH. Kad se k tome pridodaju i pojedini duhovni autoriteti Bosne srebrne poput fra Ive Markovića koji daje izjave kako „trebamo okajati svoje grijehe“ misleći pri tome na presude Haškog tribunala našim Haškim uznicima zbog čega je General Slobodan Praljak izvršio suicid kao najveći čin ljubavi prema svom narodu, a pri tome uopće ne spominjući mnogostruke i mnogo veće zločine koji su učinjeni nad pripadnicima Hrvatskog naroda u BiH i to najviše u Bosni gdje živi, onda je posve degutantno govoriti o jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH u odnosu na druga dva naroda a poglavito u FBiH u odnosu na mnogobrojniji muslimanski.

Isto tako ne smiju se zaboraviti niti izdajnici hrvatskog naroda u BiH koji su se namnožili kao pacovi u ekstremno pogodnim situacijama za njihovo razmnožavanje, a svi oni sišu i piju krv hrvatskom narodu a takoreći zovu se Hrvatima a oni su:

Željko Komšić, Slavo Kukić, Ivo Komšić, Lijanovići, Lana Prlić (stric joj Jadranko Prlić, osuđeni „ratni zločinac“) a ona prihvaća presudu Haškog tribunala kao pravednu, Božo Skopljaković, Glavna Tužiteljica BiH Gordana Tadić za čijeg mandata se hapse visoki časnici HVO-a iz Orašja, te mnogi drugi, te ove svima poznate inertne i anemične političke face hrvatskog naroda u BiH koji nas predstavljaju od rata na ovamo na čijem je čelu „dugovječni“dr.Dragan Čović eto nam svima odgovora kako Bakir Izetbegović može svih ovih osam godina svog djelovanja kako navodi „nekažnjeno“ od bilo koga davati izjave tipa “Mi ovo, mi ono“.

Hrvatskom narodu u BiH je odista potrebna reinkarnacija i to temeljita. A ona se ne može dogoditi s ovakvim političarima. Niti s jednim od ovih pobrojanih a niti i s jednim nepobrojanim koji je opstao u ovakvoj BiH a nije ništa poduzeo niti učinio. To su sve utemeljene činjenice koje za posljedicu imaju masovan egzodus naših mladih i cijelih obitelji vani, katastrofalnu demografsku sliku među Hrvatima u RH i BiH, zatiranje svake inicijative za promjenama izbornog zakona u BiH koji ne ide na ruku Hrvatima jer im političke predstavnike biraju drugi, strah od bilo kakve inicijative za stvaranje trećeg hrvatskog entiteta koji će kad-tad doći na red i koji entitet je surova stvarnost od koje hrvatski narod neće moći pobjeći htio to ili ne htio Bakir Izetbegović ili dio međunarodne zajednice, neriješen braniteljski status razvojačenih Branitelja bez ikakvih prava po osnovu sudjelovanja u Domovinskom ratu, kao najčasnijih sinova države BiH,neprovođenje lustracije kao pitanja par exallance, gospodarski i privredni kriminal,pljačka u pretvorbi i privatizaciji, nepotizam i rodijaštvo u svim sferama našeg društva, ubijanje svake zdrave poduzetničke inicijative, gubitak vjere u sustav i sve predstavnike političke vlasti.

Sve su to okolnosti koje udaljuju hrvatski narod sve više od jednakopravnosti s druga dva naroda a koje okolnosti idu na ruku odnosno pogoduju Bakiru Izetbegoviću u izjavama tipa:“MI ćemo ovo, mi ćemo ono….“, koje će govoriti sve do onog dana koji će doći i kojeg se on užasno boji. A taj dan je najbolje opjevao Marko Perković u svojoj pjesmi: “Dan dolazi“.

Autor: Vlado Marušić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI