KOMENTAR DANA: Država nažalost nije samoposluga

MOSTAR - Jedan je Stvoritelj, ma što god svojevremno govorio Darwin. Ali više je tvoritelja Bosne i Hercegovine. Onih koji su potpisali u Daytonu a potpisali su ono što su morali, što im je naređeno ili što su htjeli. Nebitno. Država je sklepana na način na koji jest i dok jedni likuju što su dobili 49 posto državnog teritorija na dar, drugi kao većina ljubomorno žele privatizirati ostatak, uz neke iznimke gdje je to praktično nemoguće izvesti a treći su svakako teška manjina.

Onda ti treći svako malo imaju potrebu za bombastičnim izljevima nacionalnog osvještenja preko dostupnog medijskog neba koji služi za punjenje glava nacionalističkim mislima kao da smo u Irskoj 1916. i spremamo Uskršnji ustanak.

Tko ne bi to podržao? Kojem Hrvatu ne poskoči srce u grudima, trudnici čedo u utrobi, učeniku srednjoškolcu ili studentu želja za ostankom, kada pročita da će se nakon Izbornog zakona morati reorganizirati država?

Ova država. Ali, Bosnu i Hercegovinu je trebalo reorganizirati 1878., a ne jučer. Ma svaki Hrvat u Bosni i Hercegovini bi volio da je moguće reorganizirati državu u kojoj postoje područja gdje je nekada bilo 30 posto Hrvata a danas ih ima brojkom 30. I s druge strane, ne bi bilo zgorega reorganizirati ni druga dva parametra u odnosima gdje su i Srbi te Bošnjaci zakinuti. Mostar onako pada na pamet odmah. Ali postoji problem, kvaka, zapreka.

Priču o reorganiziranju države i prethodnom mijenjanju Izbornog zakona pričaju stranke hrvatskog predznaka okupljenih u HNS-u. Tu priču podržavaju Hrvati. Mi, ako hoćete. Ali. Što to znači jednom prosječnom Srbinu ili Bošnjaku i što to predstavlja za vodeće srbijanske i bošnjačke stranke u ovoj državi – koju treba nakon promjene Izbornog zakona reorganizirati, kako to smatramo mi Hrvati?

HDZ BiH predvođen Draganom Čovićem, druge stranke hrvatskog predznaka koje su dio HNS-a kao i ostale manje stranke minornog značaja u istoj organizaciji će reći ono što imaju reći, što je definirano kao nacionalni hrvatski interes u BiH, kao dio strategije za budućnost, kao polazna točka jednakopravnosti te zakonom i Ustavom zajamčene konstitutivnosti. I onda će doći Bakir Izetbegović ili netko drugi, treći, i reći – nema vam od toga ništa.

Bilo kakva promjena na teritoriju današnje i ovakve Bosne i Hercegovine je moguća ili sukobom ili ogromnim međunarodnim utjecajem onih koji su i krivi za ovakvo stanje.Druge opcije poput onih političkih ne prolaze jer postoje preglasavanja, nadglasavanja i uistinu nakaradni Izborni zakon, Ustav, dioba vlasti i zakonodavno-izvršna podjela te vlasti.

Sve ostalo je – predizborna politička orgija sa poljuljanim ljudskim dostojanstvima lakovjernih glasača, priča za laku noć koja sve više uspavljuje jer je postala dosadna, lokalni poziv podobnim pristašama koji misle da su veći katolici od pape. I prolazi. Sve to neumoljivo prolazi kao i vrijeme u kojem smo se naslušali obećanja i obećanja. Ni s mjesta se nismo makli. Mi Hrvati.