KOMENTAR DANA: Govor Dragana Čovića u Glavnoj skupštini UN-a

NEW YORK - Sve što je rekao Dragan Čović, predsjedatelj Predsjedništva BiH, pred Glavnom skupštinom UN-a može se svrstati u one govore koji se rijetko kada pripremaju pa u svojem sadržaju imaju više emocija nego obično. Neka je naš predsjedatelj govorio pred najmoćnijim svjetskim liderima i drugim predstavnicima naroda svijeta u najopširnijoj političkoj svjetskoj organizaciji. I neka je se sastao s Donaldom Trumpom s kojim je se možda bolje ne sastati ali predsjednik SAD-a je ipak predsjednik SAD-a.

Ono što nas zanima jest kako će na govor Dragana Čovića kao predsjedatelja Predsjedništva BiH reagirati ta Opća ili Glavna ili Generalna skupština UN-a u New Yorku? Što će reći lideri pet stalnih članica Vijeća sigurnosti a što predsjednici afričkih zemalja koje je lako prepoznati ne po boji kože već po odijevanju.

Budimo realni, neće reći ništa. Svaka čast i Draganu Čoviću i funkciji koju on obnaša i njegovu govoru u UN-u ali tamo malo tko sluša i predsjednike moćnijih zemalja, veoma moćnijih zemalja od Bosne i Hercegovine. Njih koji su moćni zanima što će biti sa Sjevernom Korejom, afganistanskom proizvodnjom opijuma i venecuelanskim naftnim postrojenjima. A njih koji nisu moćni svakako zanimaju vlastiti problemi koji isto tako neće biti na glavnoj raspravi.

Možete li zamisliti što su o govoru Dragana Čovića rekli predstavnici Konga, Istočnog Timora i Surinama? A što to Dragan Čović i građani zemlje koju trenutno vodi znaju o tome što su u UN-u rekli predsjednici Konga, Istočnog Timora i Surinama? Ono što je predsjedatelj rekao o miru u svijetu, prirodnim katastrofama i terorizmu kao globalnoj prijetnji mogao je komotno izreći i Bono Vox i prosječni učenik osmoga razreda osnovne škole. Važno je da se ne zanosimo i spustimo u realne okvire jer u Glavnoj skupštini UN-a malo koga briga što to tamo netko govori.

Nama je važno što je Čović rekao o stanju u BiH a ni tu nije ništa novo već se nada da će do kraja godine doći do promjene izbornog zakona, da ćemo dobiti status kandidata u EU što su dvije najvažnije teme i ostalo što smo već čuli ili možda propustili. Nažalost, moramo si priznati da i oko tih pitanja nemamo vlastiti konsenzus unutar države kao u slučaju izbornog zakona, ili ne odlučujemo o sebi kao u slučaju ulaska i prethodnih koraka pred ulazak u EU. Mnogo važnije, u astronomskim razmjerima važnije je ono što će predstavnici EU reći predstavniku BiH nego obrnuto ali je to i normalno.

Mnogo državnika će držati govor pred Glavnom skupštinom UN-a. Svi će doći na red kad-tad za svojih 15 minuta i svi misle da je to ‘big deal’. A nije. Jer samo njih nekoliko donosi odluke koje ostaju moraju poštivati.

Stoga je put u New York zapravo prilika da se čovjek opusti, iskoristi vrijeme i provede ga za neke osobne radnje, kupi nešto u poznatim trgovinama poznatih newyorških ulica, nešto za sebe i nešto od suvenira ili koji komad odjeće nekome dragom. Svakako su osigurane dnevnice i smještaj. A realno, kada državnici zamalja Trećeg svijeta idu u New York u koji se rijetko kada dobije prilika otići, trebali bi imati i dopuštenje da povedu sa sobom nekoga svoga, člana obitelji recimo, jer tko zna kada opet imati ovu priliku.