KOMENTAR DANA: Kasne Hrvati, ali i politika te zainteresirani svijet za BIH

MOSTAR - U bilo kojim drugim okolnostima naslov i poruka koju naslov članka nosi bili bi oslobađajući. A radi se o članku koji je, između ostalih, i na ovom portalu objavljen. Izborit ćemo se za institucionalnu ravnopravnost Hrvata u BIH. To je naslov. A u prvom pasusu riječi su trenutno najmoćnijeg Hrvata u BiH, predsjednika HDZ-a BIH i HNS-a, člana predsjedništva Dragana Čovića koji govori riječi iz naslova uz dodatak da će se to ostvariti u ovoj godini, 2017.

Od Daytona naovamo, od svih politika koje su se vodile i vode u ovoj državi, za jedan konstitutivni narod dvadeset godina kasnije, prekasno i premalo. A kasne i Čović, i oni prije njega što su obnašali iste i slične dužnosti, bili izabrani legalno i legitimno ili ne, kasni i cijela država sa sva tri konstitutivna naroda na čelu sa svojim predstavnicima i politikama, kasni i cijela međunarodna zajednica, Europa ili SAD, dio političkog svijeta koji se zapravo zanimao za samu državu BIH. Kasne utoliko što su dio naroda u istom položaju ostavili da se svi ponaosob osjećaju kao da su ostali sami na svijetu. Pa sam tako i ja ostao sam na svijetu, ti si ostao sam na svijetu i on je ostao sam na svijetu a nas trojica se nismo nikada ni sreli, stoga ni saznali da nas ima.

Što je pjesnik htio reći? Ove godine ćemo se izboriti za institucionalnu ravnopravnost, kako je najavljeno, a sve do sada je funkcioniralo bezprijekorno kada je se radilo i još se uvijek radi o institucionalnim preraspodjelama javnih dobara u obliku zapošljavanja u javne tvrtke, rodijačkih i prijateljskih veza u obliku nepotizma i svih drugih oblika osiguranja financijske budućnosti visokih političkih dužnosnika koje veze nemaju s institucionalnom ravnopravnošću i sa osiguranjem iste budućnosti za sve stranačke i ine poslušnike. Pa ako se ne nađeš u tom vinogradu već u ubranom grožđu, što si nego ostao sam na svijetu?

Sjetili se političari da se Hrvati osjećaju bespravno i nalaze u situaciji koja ne sugerira da smo konstitutivni. I eto, baš ove godine, 2017., postat ćemo institucionalno ravnopravni. To će značiti da se isti ljudi mogu smjenjivati na istim političkim funkcijama od dana današnjeg do smaka svijeta. Istinski obespravljeni građanin ove zemlje, nevezano za naciju i vjeru, svakako će ju napustiti, sa diplomom u džepu ili sposobnim rukama, otići tražiti svoju ravnopravnost negdje drugdje na ovom svijetu jer mu zapravo njegove institucije ništa nikada nisu niti ostvarile ili jesu nešto ali premalo za ostanak.

Pojedinci u koje se ubrajamo mnogi ali nikako ne tvorimo grupu, svjesni smo da mi Hrvati nemamo trenutno tu institucionalnu ravnopravnost kao i to da nam je potrebna. I da ponovimo, s kojom se kasni jer smo u 2017. Ali smo svjesni i toga da, kada budemo birali vlastitog člana predsjedništva i vlastite izaslanike u sve domove ove države i entiteta, to će biti u ogromnoj većini članovi i politički predstavnici HDZ-a BIH koji sami na vlastitom terenu, u sredinama gdje smo mi Hrvati u većini, ne znaju što to znači ravnopravnost. A istinska ravnopravnost je ona u kojoj svatko na tržištu rada ima iste uvjete a ne da neke poslove, članstva u raznim upravnim i nadzornim odborima i slično, dobivaju samo članovi stranke.

Što jednom Hrvatu znači institucionalna ravnopravnost ako ga vlastiti politički predstavnik uopće ne smatra Hrvatom samo zato jer nije glasao za njega pa ga se zaobilazi u širokom luku, nevezano za sposobnosti jer je jedini uvjet članska iskaznica, a kada bi se mjerilo hrvatstvo, nijednom vlastitom političkom predstavniku ne bi priznao da je veći od njega jer nije. Kako ćeš ti biti veći Hrvat od mene?! Ni po majci ni po odgoju ni po vjerskim načelima to nije moguće. Ali je, eto, moguće, da mi ti osiguravaš ravnopravnost u neravnopravnim uvjetima života u vlastitom dvorištu.

Svaka čast i vrijeme je da se ne ponove Komšić kao član predsjedništva, „Platforma“ kao federalna vlast i druge anomalije u političkom životu Bosne i Hercegovine, napose iz perspektive Hrvata. No, osjećaj je jedan i neponovljiv i osjećaj uporno sugerira da institucionalnu ravnopravnost Hrvata mora tražiti ujedinjeni i parlamentarni HNS. Preko sabora svi Hrvati, oni barem koji se tako osjećaju. A nikako jedan monopolom naoružan centar moći. Na moć koju posjeduju HDZ BIH trenutno u institucijama, Čović kao član predsjedništva i njihovu zajedničku potporu od strane većine Hrvata u BiH, ne treba trošiti vrijeme ni riječi jer bi to predugo trajalo.

No, Hrvata je u BiH, prema posljednjem popisu stanovništva, puno više nego što su svi oni dobili glasova na posljednjim izborima. A sve manje u državi iz dana u dan. A sve nas je manje jer, ma sto puta ponoviti, međusobno ne posjedujemo ravnopravnost. Kako? Sto prvi put ponoviti kako se provodi smještanje novozaposlenih u sve institucije gdje je to moguće, od HT-a i Elektroprivrede pa dalje.

Institucionalna ravnopravnost Hrvata u odnosu na svakodnevnu životnu je slovo na papiru. Kao i recept za kolač. Ako imaš recept a nemaš potrebne sastojke, ne vrijedi mnogo.