Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine (HNS BiH) održat...
KOMENTAR DANA: Nedostatak kažnjavanja neispunjenih obećanja
MOSTAR - U jeku predizborne kampanje su naši političari kadra svašta obećati. Takva je bila svaka predizborna kampanja do sada, pa zašto bi i ova bila išta drukčija? Ne znamo sa sigurnošću reći kako se to radi u drugim zemljama, ne možemo pratiti sve izbore u svim državama svijeta, ne vidimo kako se to radi u različitim društvima. Dostupno nam je mnogo toga ali zanimljivo možda tek kada su izbori u SAD-u ili nekoj jačoj europskoj zemlji. 'Obama care' bivšeg američkog predsjednika ili gradnja zida uz granicu s Meksikom sadašnjeg je ono o čemu smo mogli čitati i u našim medijima, a bili su dobrim dijelom ili u potpunosti teme predizbornih kampanja u SAD-u. Protu-imigrantska politika stranki desnice u sve većem broju država EU-a je predizborna aktivnost tih stranki i to nam je također dostupno, viđenje kako raste potpora desnici i kako se s tim snalaze socijalno-demokratske stranke ljevice ili centra.
Ipak, ako samo malo poznajemo međunarodne političke odnose i pojedine sustave vladanja u zemljama koje su slične Bosni i Hercegovini prema ekonomskim mjerenjima, visokoj stopi korupcije koja je kod nas aktivna, htjeli to priznati ili ne, i s kim smo slični u ostalim unutarnjim parametrima, možemo pretpostaviti da su predizborne aktivnosti svih stranaka u svim državama svijeta kojima je vlast jedini interes, slične ili iste. Pusta obećanja, puka nagađanja, prevare.
Političari obećavaju nemoguće
Da bi ostali na vlasti ili došli na nju, političari i predvodnici stranki i koalicija su spremni obećati mnogo toga pa i ono što je po samoj prirodi stvari pretjerano, neostvarivo u vremenskim rokovima koje nam predoče i prečesto nemoguće. U ovoj državi smo se naslušali svega i svačega. U aktualnom mandatu Federalne vlasti se spominjalo zapošljavanje mladih poradi sprječavanja odlaska odavde, govorilo se o brojkama koje nisu samo preoptimistične nego i neostvarive u daleko razvijenijim državama. A svjedoci smo sve većeg iseljavanja. Ako netko misli zaposliti određen broj ljudi za četiri godine, i nešto takvo vlast obeća u svom mandatu (a zašto uvijek na kraju mandata?), onda su mjere za zapošljavanje trebale biti poduzete, u kontekstu izrečenog, jučer odnosno mnogo prije, a ne da se danas počinje s planiranjem ostvarivanja obećanog. To je složen, mukotrpan i dugotrajan proces s istom takvom pripremom. I često su u kontekstu nerealne brojke i čisti politički manevar. Takva i slična obećanja svrstavamo u domenu nemogućeg.
Za neispunjenje obećanja nikada nisu krivi
Kada i sami vide da su pretjerali, odnosno kada narod vidi da je obećanje prekršeno a političari su vjerojatno znali da pretjeruju čim su nešto izrekli, traže se alibiji za izbjegavanje odgovornosti. A gdje ćeš boljeg alibija u državi kakva je Bosna i Hercegovina, s tri konstitutivna naroda koja su do jučer bili u ratu a ni danas odnosi nisu bajni, od toga da političari kažu kako su oni drugi, i treći, krivi što oni sami nisu mogli ispuniti dano obećanje? Oni samo kažu da su htjeli, imali dobre namjere, plan i program, ali su, eto, opstruirani od strane onoga drugoga naroda odnosno njihovih političkih stranki na vlasti. Taj alibiji je najdostupniji Hrvatima i hrvatskim vladajućim strankama jer se radi o najmalobrojnijem konstitutivnom narodu.
Tako nas uvijek drugi majorizira, drugi nama vlada jer je na snazi neprimjeren Izborni zakon, a i među nama samima ima izdajica (nepodobnih i nepotkupljivih), ne daju nam tv kanal na našem jeziku, ne daju nam teritorijalnu jedinicu i slično. A uvijek su dio vlasti i u većini slučajeva raspolažu s najunosnijim resorima u vladi. I gdje je majorizacija kada se zapošljavaju kadrovi u javne ustanove i poduzeća pod upravljačkom palicom vlasti, kada se stranačke udavače smješta na radna mjesta u pretrpanim tvornicama novca poput elektroprivrede i sličnih?
Zaborav obećanog
Ima slučajeva kada politički čelnici jednostavno zaborave što su obećali a narod i mediji, kojima je to posao, rijetko im napominju i rijetko ih podsjećaju na obećanja. Prema jednom istraživanju koje je nedavno objavio „Istinomjer“, devet stranaka koje čine vlast kroz koalicije na državnoj i entitetskim razinama, u potpunosti je ispunilo u aktualnom mandatu 32 obećanja. A uoči izbora dali su ih 966! Tko to može sve i upamtiti, a kamoli ostvariti i ispuniti, tih 966 obećanja? Jer se radi o svemu i svačemu, a ne samo o najupečatljivijem i najvažnijem poput zapošljavanja odnosno otvaranja novih radnih mjesta, gradnje prometne infrastrukture, rješavanja pitanja branitelja i ostalih stavki koje su u najvećem fokusu.
Nanovo ista obećanja
Neka obećanja političkih stranaka i čelnika se ponavljaju. Recimo, spomenuti tv kanal na Hrvatskom jeziku. Predizborni govori o toj i drugim temama po potrebi se jednostavno ponavljaju svako četiri godine. Tajništva stranki ne moraju pripremati nove. Ne možemo sa sigurnošću predvidjeti budućnost, ali možemo pretpostaviti da će i za četiri godine biti ista obećanja po pitanju ulaska u EU.
Nikome ništa
Sve navedeno je političarima makovo zrno kada se dočepaju vlasti i počnu baštiniti plodove iste. Mi rekli, mi porekli. Mi htjeli, drugi su krivi što nismo. I nitko se više i ne sjeća obećanog. Nikome ništa. Ni kazna političarima ni narodu koji je, ako je naivan, opet nasjeo, ponovno vjerovao. Nedostaje nam kažnjavanje za neispunjena obećanja. A najlakše ih je kazniti na izborima. No, na izborima su masovno oni kojima je to dužnost i naređenje, jer su njima obećanja kroz dane blagodati i zapošljavanja, smještanja na razne funkcije koje nosi koristi, ispunjena. Na žalost, jači su oni koji se vode koristoljubljem nego revoltirani građani koji prvu listopadsku i izbornu nedjelju zbog svega ovoga ignoriraju.
ZADNJE VIJESTI
Emmanuel Macron pozvao je u četvrtak na jaču i integrirani...
Klinika za dječje bolesti Sveučilišne kliničke bolni...
U Hrvatsku je četvrtak stiglo prvi šest od ukupno dvanaest...