KOMENTAR DANA: Neravnopravni Hrvat misli da je Bangladešanin!?

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

VITEZ - Brojni ljudi se ponavljaju. S vremena na vrijeme spominju jedno te isto ili slično. Netko češće a netko pak rjeđe. Recimo, političari i novinari su jedni od tih. Ma i običan svijet također, u birtiji, na ulici, u kućama za stolom kad je ručak. Što ćete? Ako jedan političar stalno, u skoro jednakim vremenskim intervalima, „trubi“ o nečemu, zašto ne bi i novinar „opleo“ po istoj temi?

Zato što političareva laž vrijedi za istinu a u njihovim očima opaske bezvrijednog novinara i pripadnika vlastitog naroda koje nitko nije ništa pitao služe za taman jedno fino zatvaranje vrata nepodobnima.

Stoga valja napomenuti još jednom u nizu da je Dragan Čović u Vitezu govoreći o svojevrsnom planu B,koji je inače digao prašine kao krdo bizona a zapravo je tek obična formulacija legitimnog djelovanja hrvatskih stranaka na izborima, iznio i svoje uvjerenje o brzoj uspostavi vlasti nakon izbora ali i dosta drugih uvjerenja (mogao je reći i to da će košarkaški klub Zrinjski biti prvak Bosne i Hercegovine za koji dan).

Ali je govoreći u Vitezu rekao i da „ravnopravnost Hrvata nema cijenu“.

Ovo je definitvno najveći doseg svakog političkog i bilo kojeg drugog hrvatskog subjekta u Bosni i Hercegovini. Taj postulat, ostvariti da Hrvati budu ravnopravni, jednakopravni, konstitutivni, ne da budu ugnjetavani, bačeni u drugi plan, C ili D, možda E. Da ne budu na marginama, bez mogućnosti zaposlenja, bez budućnosti i perspektive, da ne budu zatrti od drugih naroda.

Ali, obzirom da se ponavljamo stalno, treba se ponoviti još jednom i ponoviti sve još jednom. Bilo bi dobro kada bi i međusobno, među samim Hrvatima vladala ravnopravnost a ne da jedni budu ravnopravniji od drugih samo zato jer imaju privilegiju nastalu na neutemeljenim postavkama obzirom da članska iskaznica, bilo kakva, stranačka ili navijačka, ne jamči istinsku superiornost nikome. Jer članstvo u nečemu, bilo da se radi o stranci, nogometnom klubu ili videoteci, i iskaznica koja ide uz članstvo, zapravo imaju cijenu.

A kad smo kod ravnopravnosti koja cijene nema… Pa kako onda neki Hrvati dobiju posao u Elektroprivredi HZ-HB s blagoslovom tko zna koga, ali uz prije odobravajuću glavokimajuću gestu upravo onoga koji spominje da ravnopravnost nema cijenu, a drugi Hrvati, i školovanijih primjera ima, i sposobnijih, odoše u potragu za srećom i blagostanjem negdje drugdje.

Elektro je samo primjer, svaka državna i javna ustanova za posao traži istu diplomu, stranačku. Pa gdje je onda ravnopravnost, pitamo se po tko zna koji put. Ako mislite da će netko radi posla prijeći u HDZ BIH, u pravu ste. Mnogi hoće, brojni. No, drugima je pak žao što oni koji nisu HDZ odoše odavde. I to je žalosno, sama situacija. Ali nije žalosna jer će im biti lošije u Irskoj ili Njemačkoj, da će financijski biti u goroj situaciji nego ovdje. Ne. Žalosno je jer odoše sa vlastitih ognjišta, nestade djece iz školskih klupa. A ovi promotori ravnopravnosti će i taj nedostatak iskoristiti u vlastitu promidžbeno-političku svrhu.

Prosječan, da ne kažemo „veliki“ Hrvat, mogao bi pomisliti kada se radi o untarnjoj hrvatskoj ravnopravnosti da je bangladešanin. Zapravo, to je islamska zemlja, samo bi mu rekli da i jest bangladešanin svatko tko nije HDZ BIH. Mogao bi jadni Hrvat pomisliti da je islanđanin. Uh, s njima smo u skupini na svjetskom, odmah bi ga prozvali za izdaju krucijalnih nacionalnih interesa.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI