KOMENTAR DANA: Nismo mi rasisti ali nas drugi tjeraju na rasističke porive

MOSTAR - U emisiji Velimira Bujanca u srijedu večer bilo je govora o prelascima migranta preko Bosne i Hercegovine u Slovieniju, koja im je jedini i krajnji cilj, a do nje treba doći pod bilo kakvim uvjetima pa čak i ilegalnim prelascima granica preko malih potoka i brda.

Bujanec i njegova dva gosta, jedan iz Slovenije i jedan iz Hrvatske, prilikom razgovora o ovoj temi su više puta spomenuli kako nisu rasisti, kako se od rasizma i ograđuju i kako ga osuđuju.

Nije nitko, od onih ljudi barem koji razumiju na kojim temeljima trebaju počivati međuljudski odnosi, zapravo rasist. Ali i ova migrantska kriza i smještanje migranata u blizini naselja, većih gradova a posebno njihovo nekontrolirano kretanje i lutanje predjelima ovih zemalja, pa zvali ih Balkan ili zapadni Balkan ili kako god, kod ljudi zna izazvati ponekad porive i osjećaje koji bi u razgovorima sa libelarnim socijalističkim srednjoeuropskim i zapadnoeuropskim krugovima bili okarakterizirani kao čisti rasizam.

Do toga nismo došli iz mržnje. Do toga se ne dolazi zbog netrpeljivosti već je to posljedica ponašanja tih migranata. I o tom je bilo govora u spomenutoj „Bujici“. Jer, tko se ne bi sažalio nad slikama izbjeglica, majki s djecom u rukama, koji su pobjegli od rata i izbjegli u prvo sigurno područje, bez ikoga i ičega osim spremnosti domaćina da ih primi, smjesti na sigurno i nahrani dok ne prođe nevolja?

Ali, ako postoje svjedoci koji na televiziji javno govore da među tim migrantima ima i onih koji samo gledaju kako negdje nešto ukrasti, koji ne da se boje nego i ne prežu ući u sukobe, e onda dolazimo do zaključka da takvi ljudi nisu pobjegli od rata već su svjesno ili od nečije strane smišljeno premješteni prema Europi. Ne može se ni usporediti takva slika sa slikama poplašenih izbjeglica koji su se nagledali dovoljno jada da ne bi ni mrava zgazili.

Kada se takvo nešto dogodi, kod domaćih ljudi, i svjedoka nemilih scena i onih koji prate situaciju se zna javiti osjećaj prijezira, ljutnje, neshvatljivosti same situacije. I to dovodi do mišljenja, sačuvanog za sebe ili javno izrečenog, da takvi migranti koji se ponašaju kao razbojnici, uz sjećanje na nemile scene iz Njemačke i Austrije, pokušaje silovanja, i oskvrnjivanje kršćanskih simbola, nisu ugroženi. Oni su poslani da ugroze druge.