KOMENTAR DANA: Premalo se spominju oni koji su u 2016. digli sidro

MOSTAR - Pred kraj svake godine mediji se pozabave analizama u kojima ističu najznačajnije stvari koje su se za jedno društvo dogodile u tom razdoblju od 12 mjeseci. Naravno da se analize razlikuju od podneblja do podneblja, od jednog do drugog aspekta jer isti događaj nužno ne utječe isto na svakoga pojedinca u zajednici a kamoli na svaku zajednicu u cijelom svijetu.

U europskim okvirima jasno je da je prošlu godinu obilježio masovni nastavak izbjegličke krize, nesnalaženje u istoj od strane političkih vođa koji vode najjače zemlje članice EU te početak rata na tlu Europe jer sve što se događalo ne može se nazvati tek terorizmom i sporadičnim terorističkim napadima obzirom da je „islamska država“, zahvaljujući neopreznosti i nesnalažljivosti liberalnih EU krugova, na tlo Europe dopremila i ljudstvo i logistiku za djelovanje od Nice, St. Etienna, Pariza, Bruxellesa do Münchena i Berlina. I kada na dočeku Nove godine po ulicama europskih gradova stražare specijalci u punoj ratnoj opremi i s dugim cijevima, što je to nego rat?

U SAD-u je najvažnija stvar pobjeda Donalda Trumpa na izborima i pogled uprt prema budućnosti u kojoj će dotični izabrati najbližeg suradnika, vjerojatno u liku i djelu Vladimira Putina, pa kada Batman sebi priključi Robina, Kina kao Joker i terorizam kao ostali negativci ovoga globalnog Gotham Citya trebali bi postati prošlost. Svijet u režiji velikog financijskog aparata i novoga svjetskog poretka trebao bi konačno poprimati obrise koje su zamišljali još tamo Adam Smith i oni koji su ga naručili da im napravi plan i program a besmrtni zločinci kao što su Rockefelleri i Henry Kissinger bi trebali konačno napustiti ovaj svijet i na onom postati najbliži pomoćnici i suradnici samoga Zloga.

Na stranu teorije zavjere i očiti njeni obrisi.

Analize i analitičari dotakli su se, naravno, i Bosne i Hercegovine. Svega što se može nazvati važnim a što je ovu državu obilježilo u 2016. Od svih analiza koje su bile i jesu još uvijek dostupne, u proteklom periodu nije bilo moguće sve ih popratiti. Trebalo je malo odahnuti i provesti s obitelji i rodbinom lijepe te neopterećene blagdane.

Ipak, nešto nedostaje. Možda je i spominjano ali ne u omjeru koji to zaslužuje. Svaka čast i približavanju EU, uhićenjima političkih i inih djelatnika, svemu što je zauzimalo prostor u analizama, ali ostaje dojam da je se premalo govorilo o onima koji su u 2016. godini napustili Bosnu i Hercegovinu u potrazi za stvarima koje im njihova država ne može dati: poslom, nekakvom sigurnošću, barem malo izglednom budućnošću, životom dostojnog ljudskoga dostojanstva.

Ponajprije, ne zna se njihov točan broj. Spominju se novozaposleni, maknuti sa predugih lista Službi za zapošljavanje, ali nije u redu kada trideset tisuća nezaposlenih napusti državu a onda vlasti kažu da je nezaposlenost smanjena sa pola milijuna na 470 tisuća.

Nema osobe koja nema nekoga svoga, iz obitelji ili rodbine ili iz prijateljskih krugova, što je napustio BiH.

Stoga, analitički gledano unazad, super što je naša diplomacija uspjela dobiti upitnik EK-e, svaka čast Draganu Čoviću koji se „istrza“ više od Federice Mogherini preko Johannesa Hahna do dežurnih medija da sve to poprate, ali daleko smo mi od pristupanja. Svjetlosnim godinama udaljeni od tog jedinog datuma koji se može nazvati povijesnim, kada i ako se dogodi. Ostale protokolarne uspjehe i datume kada su se zbili je neumjesno nazivati povijesnima. To je kao da pravite pizzu i povijesnim uspjehom nazovete trenutak kada ste razvili tijesto.

Niti analiza uhićenja pojedinih ribica u ovom prevelikom akvariju s daleko većim grabežljivcima u smislu korumpiranih političkih i drugih djelatnika što su prekoračivali ovlasti te pogodovali svojim ortacima u cilju stjecanja financijske dobiti i/ili drugih pogodnosti, ne može biti najvažnija stvar koja se dogodila u ovoj državi sve dok klupko ne bude u potpunosti odmotano i rastegnuto tako da po njemu mogne hodati najbolja cirkuska akrobatkinja. Županijski djelatnici, općinski načelnici i nadzorni organi nekih državnih firmi su mala maca tko je sve u vreću gurao ruku i koliko vadio iz nje.

Zato oni koji odoše odavde s jednosmjernom kartom u džepu, oni koji više neće čekati da BiH uđe u EU i da se kazne oni što su ih do emigrantskog vagona doveli, oni su zaslužili puno više prostora. Možda, samo možda, netko misli da su oni gotova priča. Tko je otišao, otišao je. Oni koji su prošle godine napustili BiH će tek nakon što prođe veći vremenski odmak moći rezonirati je li im 2016. godina bila dobra, loša, ili ona u kojoj su donijeli najbolju životnu odluku.