Ministrica Đapo je izravno odgovorna za trovanje u Lukavcu!

LUKAVAC - Zadnja događanja u lukavačkom GIKIL-u u kojima su tri radnika povrijeđena a četvorica vatrogasaca zadobila, po zdravlje opasno trovanje amonijakom, otvara pitanje odgovornosti ministarstva na čijem je čelu Radončićeva miljenica Edita Đapo. U posjedu smo dokumentacije koja Đapo izravno tereti za nemar i nepostupanja po aktima koje je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela još u devetom mjesecu 2009.godine.

Pravilnik o kojem Đapo, očito, pojma nema

U devetom mjesecu 2009. godine Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, donijela je Pravilnik o postupcima i mjerama u slučajevima akcidenata na vodama i obalnom vodnom zemljištu. Isti pravilnik detaljno propisuje sve radnje koje se moraju poduzeti a sve u svrhu zaštite okoliša i zdravlja građana.

U Članu 18. pravilnika decidno je navedeno da “Ministar nadležan za okoliš može za posebne slučajeve, po potrebi ili na prijedlog Agencije za vode, izvršiti imenovanje ad hoc članova pojedinih funkcijskih jedinica!”

Slučaj GIKIL i trovanje rijeke Spreče, dovođenje u opasnost više od pola milijuna stanovnika koji su ugroženi posljednjom havarijom, definitivno spada u ne samo akcidente već u klasičnu elementarnu nepogodu. Uvjereni smo da ministrica Đapo nema pojma da spomenuti pravilnik uopće i postoji. Da je tako dokazuje činjenica da do dana današnjeg nije postupila po pravilniku. A morala je.

Ministrici Đapo je, najvjerojatnije, bilo dovoljno što je u avazovštini objavljen članak u kojem se glorificira njezin obilazak GIKIL-a i područja koje će biti izvor kancerogenih oboljenja idućih nekoliko desetljeća. Ali ni Đapo a niti avazovštinu, to pretjerano ne zanima. Puno bitnija je vlast i lažna briga za bolju budućnost.

Edita Đapo treba biti saslušana u Tužiteljstvu TK

Ne znamo je li Tužiteljstvo TK upoznato s propustima ministrice Đapo ali jedno je sigurno. Nakon što im bude dostavljen spomenuti pravilnik, u tužiteljstvu trebaju ozbiljno razmotriti pitanje odgovornosti Edite Đapo. Ne samo zbog nepostupanja po obvezujućem pravilniku, već i zbog niza drugih propusta i nezakonitosti koje je dopuštala još od prvog mjeseca 2017.godine. Ili je propustila učiniti ono što joj je dužnost i zbog čega je plaćena.

Kako je moguće da Đapo i njezino ministarstvo, koje je nadležno za izdavanje okolišnih dozvola na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine, nije reagiralo nakon što je GIKIL-u okolišna dozvola istekla još u prvom mjesecu 2017. godine? Dakle prije više od godinu i pol dana.

Kako je moguće da je GIKIL uopće i mogao nastaviti s radom nakon isteka roka važenja okolišne dozvole?

Zašto ministrica Đapo GIKIL-u nije, ili produžila dozvolu ili u tu “tvornicu smrti” poslala nadležnu inspekciju te o nalazu izvijestila i Vladu Federacije Bosne i Hercegovine i javnost? Pogotovo stanovnike čije je zdravlje ugroženo.

Zbog čega Đapo, kad već svoj posao nije radila početkom 2017. godine, nakon isticanja kancerogenih tvari iz GIKIL-a nije ODMAH izdala nalog za zatvaranje pogona?

Pitanja je puno a odgovore bi trebalo tražiti Tužiteljstvo TK.

Je li Đapo provjerila ugovor s GIKIL-om iz 2012. godine?

Ministarstvo na čijem čelu je Đapo, 2012. godine je izdalo okolišnu dozvolu GIKIL-u na temelju Akcijskog plana djelovanja prema kojem se GIKIL obavezao da će u roku od pet godina, u održavanje uložiti 111 milijuna konvertibilnih maraka. I Đapo i ostalim nadležnima koji su dužni pratiti poštivanje ugovora, moralo bi biti poznato da GIKIL nije za pet godina uložio više od 25 milijuna konvertibilnih maraka. Automatizmom, navedena tvrtka je trebala izgubiti sve izdate dozvole (pa i onu najbitniju-okolišnu), ugovor je trebao biti raskinut a pogon zatvoren. Zašto po tom pitanju nije poduzela ništa, Đapo bi trebala odgovoriti tužiteljima koji vode istragu oko ekološke katastrofe u Lukavcu.

Dozvolu odobrila ministrica iz SDP-a, a a Đapo iz SBB-a ne reagira!?

Okolišnu dozvolu 2012.godine GIKIL-u je odobrila tadašnja ministrica iz redova SDP-a BiH, Branka Đurić. Slučajno ili ne, Đurićeva je rođena u Konjicu odakle je i bivši premijer Nermin Nikšić. U to vrijeme Đurić je u Vladu Federacije Bosne i Hercegovine ušla kao član SDP BiH iz Brčko Distrikta. Trenutno je u Predsjedništvu SDP-a BiH i nije nemoguće da je i prilikom odobravanju izdavanja okolišne dozvole, odlučivala politika a ne struka.

Posebno ako imamo u vidu da je glavni Nikšićev partijski pulen u tuzlanskoj regiji, Enver Bijedić, poznat po sklonosti da ne bira sredstva za postizanje političkih ciljeva. Pa makar se, kao u ovom slučaju, radilo o trovanju više od pola milijuna ljudi. I više je nego jasno da su se i SDP BiH 2012.godine i SBB sada, vodili politikanstvom i privlačenjem birača u Lukavcu i tuzlanskoj regiji, jer GIKIL upošljava oko 1000 radnika.

Jedno je sigurno, ni 1000 radnih mjesta, niti eventualni propusti od strane bivše ministrice, ne aboliraju Editu Đapo od odgovornosti i ne postupanju u skladu sa svojim ovlastima u slučaju GIKIL.

Uopće nije isključeno da postoji prešutni dogovor Nikšića i Radončića koji politički (tajno) surađuju. Nikome od njih ne odgovara da se otvori istraga oko izdavanja okolišne dozvole iz 2012. godine kao i svjesnog dopuštanja od strane Đapo da GIKIL više od godinu i pol dana radi “na crno”. I truje stotine tisuća građana BiH u koju se zaklinju.

Doista bi bilo logično da Tužiteljstvo TK na odgovornost pozove i Radončićevu ministricu. Bilo bi krajnje vrijeme da Đapo prestane biti “enolog” i da radi svoj posao. A ne da ljudi u Lukavcu, i šire, trpe dalekosežne posljedice koje su već vidljive.