Mišljenja naroda politici su važna tek pred izbore

MOSTAR - Svi koji mogu pratiti regionalnu Televiziju Jadran mogu gledati i emisiju „Bez pardona“ radnim danom u kojoj se izravno u eter javljaju gledatelji te u tri minute mogu dati pristojan i suvisao komentar na zadane teme dana, osim petkom kada je slobodna tema moguća. Tko je god više puta gledao tu emisiju, mogao je primjetiti dvije stvari. Obično se javlja oko 50 posto istih gledatelja i obično se, unatoč upozorenjima, često komentiraju komentari prethodnih pozivatelja umjesto da se daju vlastiti.

Spomenuti primjer nije jedini jer i na TV mreži postoji emisija „Stav“ u kojoj se javljaju gledatelji i komentiraju zadanu temu. Ova dva primjera su navedena jer se u jedan sat javi barem dvadesetak gledatelja a često i više. U sličnim koncepcijama u emisijama na bh televizijama kao što je „Odgovrite ljudima“ ili na tavnoj televiziji u Hrvatskoj kao u emisiji „Otvoreno“, izražavanja mišljenja gledatelja nisu toliko rasprostanjena.

No koliko god ljudi imali priliku preko nekih medija ili mreža izreći vlastiti stav i mišljenje, to neće baš pogoditi političare. Najprije, oni to i ne slušaju baš. A čak ni one koji sudjeluju u emisiji uživo i koji na prvu čuju nekakav komentar od gledatelja pa makar bio negativan, to ne zanima previše. Oni ne „haju“ na mišljenja o njima jer da imaju obraza ne bi ljudi u ovoj državi živjeli ovako, u velikom broju na rubu sirmaštva i u velikom broju sa primanjima koja su „taman tolika“ da osiguravaju preživljavanje. Nažalost, brojni političari su posljednji put bili crvenog obraza kada ih je netko eventualno u mladosti ošamario.

Dok je god velika izborna mašinerija moguća i dok god političke stranke i političari imaju iza sebe veliko izborno tijelo koje će im osiguravati izborne pobjede, njih i ne treba zanimati što o njima tko misli. Zaštićeni su poput ličkog medvjeda i velebitske degenije zajedno, ne može im se približiti. Tek kada postane jasno da imaju političke protivnike koji im mogu izmaknuti stolice u koje će baš ti protivnici umjesto njih sjesti, tek onda poslušaju i narod pa narodu štogod i obećaju.

To je jalova demokracija. Takva demokracija je nešto kao poludemokracija jer nakon što neka stranka osigura vlast, protiv nje djeluje tek politička oporba. Stranke na vlasti bi trebali imati dvije vrste oporbe.Osim oporbenih stranaka glas bi, da postoji istinska demokracija, bili u stanju dignuti i stranački kolege s nižih razina i stranke i vlasti. No, dok političari na vlasti ne slušaju obični puk jer ih ne zanima što ima reći, njihovi stranački kolege ne smiju ništa reći jer se boje za vlastiti status. To je jalova demokracija. Primjer iz ovakvog društva gdje je narod važan pred izbore. A to se rijetko kažnjava. I rijetko gdje se vlast brine o svim segmentima društva, onoliko koliko je u mogućnosti pa makar bile male te mogućnosti, tijekom cijelog mandata.