NEDJELJNA POSLANICA: Australsko “DA” za istospolni “brak” kao bumerang koji se vraća!

MELBOURNE - Dana 15.11.2017. godine je odista“povijesni“ dan za Australiju. Izvršena je statistička anketa koliko je Australaca za tzv. “istospolni brak“ i anketa je pokazala kako je od ukupno 16 milijuna stanovnika Australije njih 61,6% za tu zajednicu istih jedinki, dok ih je 38,4%protiv nje. Anketom je obuhvaćeno 12,3 milijuna Australaca ili njih 77% i dobiveni su ti rezultati!

Premijer Australije Malcolm Turnbull čije prezime u prijevodu po mom lošem engleskom znači (Gurni ga biku) je izjavio kako očekuje kako će Australija najkasnije do Božića legalizirati taj istospolni “brak“ rekavši kako su Australci voljom većine rekli “da“ za poštenje, za privrženost, za ljubav, čime bi Australija postala 26 država svijeta koja je to već učinila.

A sada malo o povijesti Australije. Starosjedioci Australije su bili Aboridžani koji su je naselili prije kojih 40 000 godina, dok su prvi doseljenici krajem 18. stoljeća bili najgori britanski zatvorenici koje je Britanija poslala na područje Australije jer su joj zatvori bili prenapučeni. Kasnije su u Australiju počeli dolaziti poljoprivrednici i rudari privučeni bogatstvom te zemlje poznatoj po klokanima.

Zašto spominjem prve doseljenike u Australiju? Njih spominjem jer je oduvijek postajala i još uvijek i svugdje postoji uzročno-posljedična sveza između svih vrsta bluda, kriminala, nemorala i protukršćanskih ponašanja poput legaliziranja tzv. “istospolnih brakova.“ Odmah da nešto raščistimo a to sam u više navrata napominjao kako je za nas koji vjerujemo u Boga i njegove zakone: “Brak trajna i neuništiva zajednica muškarca i žene.“ Tako je zapisano, tako je i tako će zauvijek biti i ostati. Brak je ime za tu zajednicu i to se ime voljom ljudi ne smije i ne može mijenjati. To je isto kad bi netko vaše oduvijek prepoznatljivo hrvatsko muško-žensko ime poput Grge ili Janje mijenjao u neko srpsko-muslimansko poput Spasoje, Halida, Lepe ili Mirsade. Ili kada bi netko sutra umjesto imena NK Hajduk promijenio u ime FK Partizan. Kada bi se to dogodilo mislim kako bi „frcale“glave s ramena.

Ovdje se unatrag nekoliko godina ili desetljeća intenziviraju aktivnosti sotone za promjenu Božjeg imena braka između muškarca i žene i nikome ništa. 25 država je već legaliziralo istospolne “brakove“ među kojima su neke i tradicionalne katoličke a do Božića će to učiniti i Australija. Država autohtonih Aboridžana koji nestaju i doseljenih zatvorenika. Imajući u vidu kako se sotona opasno razmahala jer djeluje na svakom koraku i na više polja istovremeno, ova sadašnja situacija s Australijom pomalo otvara oči i onim najnevjernijim Tomama u kršćanskim redovima, jer cifra od 61,6% Australaca koji podupiru taj “brak“ nije zanemariva. Znači ide se prema kraju nastojanja sotone da uništi život na ovom planetu, odnosno da ga smanji na podnošljivu mjeru njenih poslušnika koji će slušati nju i njene zakone.

A njeni zakoni su usmjereni ka uništenju Boga i njegovih zakona i svih onih koji drže do Boga i njegovih riječi. Legaliziranje istospolnih “brakova“ sterilizacija bračnih parova u najnerazvijenijim državama svijeta sa viskom stopom nataliteta, promicanje promiskuiteta, legaliziranje abortusa, eutanazije, lakih opojnih droga što je prvi korak ka legaliziranju i težih, izglasavanje Istanbulske konvencije kojom se utvrđuje postojanje trećeg roda, dakle osobe koje se ne žele zvati ni muško ni žensko već nešto treće koje se u osobnim dokumentima obilježavaju znakom X, rastave brakova, sve manje novosklopljenih brakova jer sotona djeluje najviše preko žena koje žele ovaj svijet proživjeti najbolje što mogu bez muške“zakrpe“, a mlađe žene ukoliko se odluče za brak dugo se ne odlučuju za dijete, a ako ga dobiju ostaju na jednom ili dva . I uvijek imaju alibi za svoje ponašanje, jedanput im je kriv Čović, drugi put svećenici, treći put zadržavanje lijepog atletskog ili manekenskog izgleda gdje su im djeca smetnja, a ponajviše neimaština koju su po njihovom oskudnom i proizvoljnom tumačenju proizveli ovi prozvani.

Uglavnom, sve nas je manje, sve su nam pustije škole, naselja, gradovi, općine, države, što neminovno dovodi do sve praznijih crkava koje se u velikom dijelu EU i svijeta zatvaraju i pretvaraju u javne kuće ili poslovne prostore ili stoje kao borovi same, napuštene u noći kao stijene u koje nema tko ući. Stijene koje liju suze pozivajući svoje ovčice jer su sagrađene voljom Božjom upravo zbog tih ovčica, a ponajviše zalutalih. Crkve zbog kojih liju suze svi oni koji vjeruju pa i moja malenkost pod ovim nebom.

Radije se u rukama umjesto dječjih kolica vode kućni ljubimci obučeni kao ljudi ili curice, koji se hrane najluksuznijim životinjskim hranama koje koštaju i do nekoliko tisuća EUR-a ili kuna mjesečno svejedno, a ljudi diljem ovog planeta gladuju i umiru od gladi čemu smo svi svjedoci.

Australija, ta zemlja doseljenika zatvorenika je povijesno pokazala samo svoje pravo lice. Lice zatvorenika i to najgore vrste. “Jabuka ne pada daleko od stabla“ davno je rečeno. Od tih zatvorenika prosulo se sjeme u prašini tog otoka koje je u ova dva i pol stoljeća rodilo nevaljalim plodovima. Plodovima koji su zatrovali Australsko društvo u kojem žive i drugi narodi poput Hrvata, koji su slijedeći Božju riječ doselili u Australiju kako bi spasili svoj život od komunističkog progona iza II svjetskog rata. Ali ti Australski Hrvati i drugi pripadnici naroda koji su vjekovima slušali Božju riječ se zacijelo ne računaju u tu cifru od 61,6% anketiranih Australaca koji podržavaju taj “brak.“

Tko je ikada otvorio Bibliju i pročitao barem neke dijelove uvidio je kako je Bog ljubav i praštanje. Kako Bog uporno, reklo bi se očajnički zove zalutale ovčice pod svoje skute, da ih štiti od svih nevolja i pogibelji. Sve do smrti svakog čovjeka. On koji je milosrđe, ljubav i praštanje ga zove k sebi. Međutim, ukoliko taj netko neće i ne želi prihvatiti Boga i njegove zakone on mora znati i prihvatiti činjenicu kako će biti izgubljen, a izgubiti se u ovo današnje vrijeme je najjednostavnije i najlakše.

Svi smo svjedoci prirodnih katastrofa koje proteklih stoljeća i desetljeća pogađaju Australiju koja je otok. Požari su učestala pojava a to područje je na jako trusnom području što se tiče i potresa. Kad se k tome nadoda ovih 61,6% Australaca koji podržavaju istospolni “brak“ tom otoku se ne piše dobro, premda je Bog ljubav i praštanje. Premda Bog ne kažnjava već ljubi. Ne piše se konačno dobro ni svima nama, a poglavito državama koje prednjače u služenju ne Gospodinu već sotoni što je evidentno. Ta zapisano je: “U zadnja vremena nestati će cijeli narodi.“

Izjava Australskog premjera Malcolma Turnbulla kako su Australci svojim „da“ bili za poštenje, za privrženost, za ljubav. Ma dajte molim vas? Kakvo praštanje? Kakva privrženost? Kakva ljubav? Kakvo izjednačavanje prava na brak kao svete zajednice muškarca i žene sa zajednicama istospolnih parova koji se izruguju Bogu i njegovim zakonima? Koji se izruguju životu kao kamenu temeljcu svakog braka između muškarca i žene? Kakva ljubav? Ljubav koja postoji isključivo poradi zadovoljavanja bolesne pohote istih jedinki koji ne razmišljaju o stvaranju novog života već provođenju svog života u uzaludnim i bolesnim strastima? Ta i sve životinjske jedinke i biljne vrste ovog svijeta voljom Božjom razmnožavaju se u različitosti spolova.

Australci su konačno svojim “da“ odredili i omeđili svoju sudbinu koja će ih sustići. Svi znaju kako u starih Aboridžana i dan-danas postoji jedno drveno primitivno oružje nazvano bumerang kojim su oni lovili divljač. Taj bumerang vještom rukom ubije divljač i pod pravim kutom se vraća u ruke lovca. Bojim se kako će se Australcima kao 26 državi svijeta vratiti ovaj “da“ za istospolni brak kao bumerang u njihovu glavu.