Opstali su samo uvlakači!

MOSTAR - Mnogi od političkih neistomišljenika završili su u potpunoj anonimnosti, drugi se dali u privatni biznis, neki su završili na optuženičkim klupama, a oni 'promišljeniji' svoje dojučerašnje političke stavove potpuno su promijenili.

Kontroverzno i dobrim dijelom zastrašujuće ‘Opredjeljenje ili istrebljenje’, bila je predizborna krilatica HDZ-a BiH 2000. godine. Tadašnja jaka hrvatska oporba držala je da HDZ istim plaši hrvatski narod istrebljenjem iz BiH ako ne glasuje za tu stranku. No i nakon 17 godina, to je najjači i najutjecajniji politički element ne samo Hrvata u BiH nego među tri najmoćnije političke stranke uopće. Ipak, dok Hrvati u BiH bilježe pravi egzodus iz domovine u potrazi za boljim životom, skoro da su “istrijebljeni” i njihovi politički oponenti ili, što mnogi smatraju još gorim, pretvoreni u potpune sljedbenike ove stranke.

Cijena oprosta

Mnogi od političkih neistomišljenika završili su u potpunoj anonimnosti, drugi se dali u privatni biznis, neki su završili na optuženičkim klupama, a oni ‘promišljeniji’ svoje dojučerašnje političke stavove potpuno su promijenili – od često preoštrih riječi i snažnih napada prema predsjedniku HDZ-a BiH danas svojim preobražajem i zahvaljujući upravo njegovom milosrđu, nalaze se na visokim, dobro plaćenim pozicijama, no minornog političkog značaja.

Božo Ljubić, Krešimir Zubak, Jerko i Mladen Ivanković Lijanović, Zvonko Jurišić, Martin Raguž, Živko Budimir, Stanko Primorac-Ćane, samo su neka od imena nekadašnjih protivnika. Danas skoro potpuno anuliranih.

Pragmatični i ekonomični Božo Ljubić

Podsjetimo da je Čović imao rivala u Boži Ljubiću, sadašnjem predsjedniku HDZ 1990, prije šest godina. Međutim, Čović je slavio pobjedu, a Ljubić ga je optužio za krađu glasova. Što se uistinu dogodilo, nikada nije razjašnjeno, ni činjenica je da je to bio najveži raskol u HDZ BiH do tada. Stranku je napustio Ljubić zajedno s još nekoliko istaknutih članova te je osnovan HDZ 1990, uz blagoslov tadašnjeg premijera RH Ive Sanadera.

“Čović nelegitiman predsjednik jer nema većinsku podršku izaslanika sabora HDZ BiH. Koncept s kojim je Čović ‘pobijedio’ na stranačkom saboru nema političku budućnost jer je klanovski i antieuropski”, ovo su riječi dr. Bože Ljubića izrečene u lipnju 2005. kada je pretrpio poraz od dr. Dragana Čovića u utrci za predsjednika HDZ-a BiH.

Na Saboru te stranke Ljubić je 25 glasova manje od Čovića, a sam Ljubić na konferenciji za medije kazao je da postoji dovoljno razloga da se Sabor HDZ BiH poništi, ponovivši da postoje sumnje u regularnost Čovićeva izbora. Ljubić je tada rekao kako je nakon glasovanja izviješćeno da je akreditirano 540 izaslanika, a da je glasovalo 544 – glasovalo je više od 100 posto akreditiranih, što je neshvatljivo.

To je bilo i razlogom skorašnjeg cijepanja HDZ BiH i nastanka HDZ 1990. Kako danas stvari stoje, pragmatični doktor Ljubić odavno je oprostio Čoviću, a izgleda da je i Čović oprostio njemu. Ljubić je zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru iz XI. izborne jedinice, tzv. dijaspore i još uvijek je predsjednik Glavnog vijeća HNS-a BiH, mjestu koje je dobio kao predsjednik ‘Devedesetke’.

Još se pamti Ljubićev predizborni govor kao predsjednika HDZ 1990 u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače iz lipnja 2010. godine kada je, uživajući u pljesku stranačkih i koalicijskih partnera, pozvao mlade na “pobunu zbog nepotizma, politike koja je sveučilišta instrumentalizirala za uskostranačke i personalne interese”, nazvavši HDZ “golom stožinom oslonjenom na Dodika”. Tek četiri mjeseca kasnije potpisao je sporazum s predsjednikom HDZ-a BiH, a na tom putu je i nakon izlaska iz HDZ-a 1990.

Jerko Ivanković Lijanović i NSRZB skoro nestali s političke scene

Lijanovići, Širokobriješka braća Jerko Ivanković i Mladen Ivanković iz Narodne stranke Radom za boljitak nekada su bili uski suradnici predsjednika HDZ-a BiH. Čović je 2005. godine čak optužen da je kao ministar financija FBiH primio mito od braće Ivanković-Lijanović i pomogao im izbjeći skoro 30 milijuna KM carinskih obveza. Nakon dva sudska postupka koja su trajala osam godina, 2013. godine Vrhovni sud FBiH Čovića je oslobodio optužbi. Lijanovićima se i danas sudi ali u drugim postupcima, u aferi “meso” i “poticaji” i milijunske pronevjere.

Oni su, kao i HSP BiH bili dio tzv. “platformaške vlasti” u Federaciji BiH zajedno s SDA-om i SDP-om. Zanimljivo je za podsjetiti da je i pokojni predsjednik SDA Sulejman Tihić svojedobno kazao kako su ove stranke potpisale političku platformu jer je HDZ BiH želio sve pozicije u Federalnoj vladi. No, ‘patformu’ HDZ-BiH nikada nije oprostio te je uslijedila neviđena kampanja i pritisak na “hrvatske izdajnike”.

Danas su pred Lijanovićima teški sudski postupci i potpuno su politički minorni. Neslužbeno se doznaje da su politički potresi i optužnice duboko narušili i međubratske odnose Lijanovića, a u javnosti se jedino, putem društvenih mreža ili priopćenja, obrati bivši federalni premijer ‘platforme’ i ministar financija Jerko Ivanković Lijanović, komentirajući aktualne probleme. On je čak i najavio kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva, no nisu velike nade u značajniji uspjeh.

Živko Budimir potpuno se povukao iz politike

U ovu kategoriju obvezno se ubrojio i tadašnji HSP-ovac Živko Budimir, hrvatski general i dokazani domoljub bez mrlje na karijeri. No, “nije mu bilo pomoći”, unatoč nesmiljenoj obrani hrvatskih stradalnika i vojnih umirovljenika i njegovog sukoba s tadašnjim ministrom za branitelje, SDP-ovcem Zukanom Helezom zbog revizije braniteljskih prava, a čiji je zakon o reviziji – potpisala njegova prethodnica HDZ-ovka Borjana Krišto.

S današnje točke gledišta, nevjerojatno zvuči činjenica da je on, kao predsjednik F BiH, u spektakularnoj akciji i pred desetinama novinarskih ekipa uhićen u Mostaru i mjesec dana držan u pritvoru pod optužbom za organizirani kriminal, zlouoprabu ovlasti i položaja, i to nakon što je činjenično dokazano (zahvaljujući snimkama video kamera) da su mu dokazi podmetnuti.

U istom periodu dolazi do ozbiljnih konfrontacija predsjednika stranke dr. Zvonke Jurišića i Budimira, a kao ‘kec na desetku’ uslijedila je i optužnica za ‘neovlašteno držanje oružja’. Radilo se o pištolju, poklonu ministarstva obrane, a optužnica je odbačena.

Ova afere uzdrmale su Federalnu vladu ‘platforme’, a nitko nije snosio odgovornost za privođenje i pritvaranje predsjednika Federacije. Budimir je s nekolicinom istomišljenika izašao iz HSP-a, formirao Stranku pravde i povjerenja i doživio izborni debakl prije tri godine. Nakon što se kandidirao za člana Predsjedništva BiH i osvojio skoro 14.000 glasova, danas je u potpunoj anonimnosti dok još uvijek traje sudski proces za zlouporabu položaja i ovlasti.

Zvonko Jurišić – za sada vjeran svojoj liječničkoj ordinaciji, a njegov HSP završio s HDZ-om

I bivši predsjednik HSP-a BiH, dr. Zvonko Jurišić danas je daleko od aktivnog političkog života. Unatoč sudjelovanju u ‘platformi’ on je ipak svoju stranku uveo u HNS, a nakon što su ga dugogodišnje stranačke kolege izbacile iz vlastite stranke, povukao se u anonimnost svoje stomatološke ordinacije. Pitanje je hoće li se ikada ponovno aktivno uključiti u političke vode.

Novi predsjednik HSP-a BiH Stanko Primorac Ćane, dugogodišnji politički protivnik HDZ-a BiH, i jedan od visokih pravaških dužnosnika koji su zagovarali “platformu”, ističući dobru suradnju s HDZ-om BiH, nedavno je kazao da “ukoliko bi se kojim slučajem ponovila alijansa ili platforma, to bi slomilo BiH” te da je “protivnik jednoumlja”, ali da to “sada treba staviti u drugi plan”.

Karijeri uspješnog odvjetnika potpuno se posvetio i Krešimir Zubak koji u medije istupi zahvaljujući staroj političkoj slavi. No, njegova riječ, ma koliko bio osporavan ili hvaljen, i dalje ima svoju težinu.

Martin Raguž: od ljutog protivnika do “samo” izaslanika

On je zajedno s Božom Ljubićem bio među osnivačima HDZ 1990., a nakon što je izabran za predsjednika u srpnju 2013. na svojoj koži je otkrio koliko je jako organizirana politička mašinerija HDZ-a BiH i utjecaj Dragana Čovića. On se i na općim izborima u listopadu 2014.godine (drugi put) kandidirao za člana Predsjedništva BiH. No, nakon slične kampanje s isprobanom i “korisnom” matricom ‘hrvatskog izdajnika’ i osvojenih nešto više od 128 tisuća glasova, naspram Raguževih 94.695, Čović postaje član Predsjedništva BiH.

Ragužu se i dalje se spočitava da je ovaj rezultat postignut dobrim dijelom i bošnjačkim glasovima, dok sumnju i sličnu konstataciju pobuđuje i činjenica da je i Čović osvojio 128 tisuća glasova kao kandidat za člana Predsjedništva, skoro 20 tisuća više od vlastite stranke i svojih koalicijskih partnera u tadašnjem HNS-u. Pitanje čiji su to glasovi se izbjegava, a još više odgovor.

Martin Raguž je na mjesto predsjednika HDZ-a 1990 dao ostavku u prosincu 2015. godine pravdajući to zdravstvenim razlozima, no ostao je na izaslaničkoj dužnosti u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ovaj potez mnogima je bio više nego čudan, a stranku preuzima Ilija Cvitanović.

Nakon odlaska s mjesta predsjednika ‘Devedesetke’ Raguž je nastavio sudjelovati u raspravama u Domu naroda, nedavno je, kao i zastupnici HDZ-a BiH podržao rad Tužiteljstva BiH što je naišlo na neodobravanje i zbunjenost u njegovoj stranci. Njegovu političku budućnost odrediti će kampanja na izborima sljedeće godine.

‘Nitko neće Hrvatima birati predstavnike’

U kontekstu svih “hrvatskih izdajnika” dobro je podsjetiti da je HDZ-ovac Ivo Miro Jović 9. svibnja 2005. od strane Parlamenta Federacije BiH imenovan za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, nakon što je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu smijenio Dragana Čovića zbog optužbi za korupciju. Za Jovića su glasovali redom bošnjački izaslanici, njih osam, a jedini Hrvat koji je za glasovao bio je – Jović sam. Ovo je bio i početak “prakse” glasovanja, da drugi biraju Hrvatima predstavnike. Ali to, tada nije bio problem.