fbpx

OTVORENO PISMO: Nije lagao samo Zdravko Boras, lagao je i Boro Leko

Autor: Dnevno.ba

GRUDE - Već više od 16 godina nisu poznati počinitelji teškog kaznenog djela razbojstva nad obitelji Šimunović u Grudama.

Stravični prizori, poput onih iz filmova strave i užasa su se dogodili 3.6.2002 godine kada su supružnici Zdravka i Gordan Šimunović iz Gruda bili žrtve pljačkaša.

Trojica maskiranih razbojnika su u večernjim satima ušli u praznu kuću. Prva je kući došla Zdravka koju su lako savladali, a deset minuta kasnije dolazi i Gordan kojeg su onesvijestili udarcem bezjbol palicom. Pljačkaši su očito znali kako Gordan u to vrijeme ima veću količinu novca u kući. Počinje mučenje, ubadaju ga nožem, prže ga zagrijanom peglom, što traje nekoliko sati ali im Šimunović ne otkriva gdje je novac skriven. Razbojnici potom odlaze, ostavivši na zidovima prijeteće poruke.

Gordan je dva mjeseca nakon toga bio nepokretan, boreći se za život.

Gordan Šimunović se svo vrijeme bori za oktrivanje istine i dobijanja kakve-takve pravde, no od iste ni dan-danas ništa. Prema njegovim riječima, razlog neotkrivanja počinitelja navedenog kaznenog djela ne leži u profesionalnosti kriminalaca, nego u neprofesionalnoj i površnoj istrazi policajaca usmjerenoj ka zaštiti počinitelja.

Nakon fizičkog napada razbojnika na oštećenog Šimunovića jedan od razbojnika je zadobio povrede u predjelu glave, te je na mjestu događaja ostalo više kapljica krvi, koje su kasnije, od strane istražitelja, prezentirane kao kapljice crvene boje, a ne krvi. Pola godine nakon nemilog događaja, a vidjevši kako istraga ide u krivom smjeru, Gordan Šimunović s bratom Gojkom, je pristupio u službene prostorije PU Grude i zatražio od Borislava Leke sporni uzorak krvi, tj. boje, a Leko ga je uputio do tadašnjeg postupajućeg krim tehničara Srećka Glavaša. Nakon duljeg izbjegavanja Glavaš je Šimunoviću pokazao u zip vrećici komad vate koja je bila potpuno nova i čista. Ne mogavši vjerovati što vide Gordan i Gojko Šimunović su od Glavaša uporno tražili da im kaže što se dogodilo sa stvarnim izuzetim uzorkom krvi, a Glavaš je samo slijegao ramenima.

Međutim, nije izuzeta krv samo zataškana, oštećenom Šimunoviću su policijski službenici prilikom očevida izuzeli i skupocjenu zlatnu ogrlicu radi potrebitih vještačenja, a samo izuzimanje je, sukladno zakonskim propisima, evidentirano u predmetu. Ne samo da nije bilo nikakvog vještačenja, već je i predmetna ogrlica nestala iz spisa, a iz povjerljivog izvora se doznalo kako ju je jedan od policijskih službenika prodao.

Iza toga u više navrata Šimunović je kontaktirao tadašnjeg komesara Milenka Madunovića, a i usmeno je s njim razgovarao u prostorijama njegove tvrtke, koji mu je rekao da zna sve za ogrlicu da je u dogovoru s ministrom i da će na neki način riješit. Tim činom Madunović je pokazao dobru volju da se to riješi. S druge strane u sudskom postupku na Općinskom sudu u Ljubuškom Zdravko Boras izjavljuje kako predmetna ogrlica nije ni postojala. Također, Boras izjavljuje kako on nije sudjelovao u istrazi u navedenom predmetu. Da je Boras sudjelovao u istrazi i da je ogrlica itekako postojala svjedoče akti u spisu, kao i živi svjedoci. U dokaz o opstruiranju ću navesti nekoliko činjenica:

U samim početcima istrage često sam službeno kontaktirao s Borom Lekom i Zdravkom Borasom;

Povjeravam Bori Leki svoje informacije koje sam dobio iz povjerljivih izvora da je jedan od počinitelja bio Robert Iličić zvani Robac. Nikom drugom tu informaciju nisam kazao. Nedugo iza toga na Badnji dan oko 21 sati u centru Gruda sjedio sam s društvom u zaključanom kafiću. Najedanput se začuo prask stakla na terasi, te su u kafić ušli Robac i njegova ekipa. Odmah su nas fizički napali, te je Robac mene odmah udario stolicom govoreći jesam li te ja pegla. Potrčao sam vani kako bi izbjegao tučnjavu, ali me Robac sustigao i uhvatio za jaknu te je zgulio sa mene. U jakni je ostao mobitel, nešto novaca, te mi ti predmeti nikada nisu vraćeni, a unatoč što sam napad prijavio policiji. Opet je sa svime bio upoznat Boro Leko;

Jedne prilike, vraćajući se iz Ljubuškog, zvao sam Boru Leku da vidim kako istraga ide, a on mi je kazao kako će poslije radnog vremena biti na piću pored PU Grude te da navratim i ponesem mu tri vrećice nekog sjemena paprike. Po dogovoru sam došao, dao sam mu papriku koju je inzistrirao platiti, mislim da je račun bio 3KM i istu je platio. Ali u daljnjem razgovoru o slučaju je kazao kako je sudac Stjepan Mikulić tadašnjem tužitelju Ivanu Hrstiću rekao da se ja dobro poznajem s počiniteljima. Mislim da je Boro sa takvom izjavom imao skrivene namjere;

Nedugo nakon počinjenog razbojništva moja supruga Zdravka mi je kazala kako je jedan od počinitelja prošao kroz hodnik u kojem je bio mrak i nakratko je podigao potkapu do čela kako bi uhvatio zraka, te je u tom trenutku netko otvorio vrata od sobe u kojoj sam ja mučen i navedenog počinitelja je zabljesnula svjetlost tako da je supruga vidjela lice. Navedeno smo ispričali Bori Leki i isti je pitao bi li ga prepoznala u foto albumu, na što je Zdravka odgovorila da bi. Ja sam supruzi rekao ako nije sigurna da ne govori, a ona mi je odgovorila da je dobro upamtila lice počinitelja i da ga može prepoznati. Nakon kratkog pregleda fotografija Zdravka je pokazala prstom na jednu fotografiju. Ja sam pitao Boru tko je taj čovjek, te nakon kraće rasprave rekao mi je da je to Vinko Filipović zvani Cigo, koji se nalazi u istražnom zatvoru u Mostaru. Na pitanje kako možemo uživo izvršiti prepoznavanje rekao je da će to on dogovoriti. Nakon par dana Boro nas je pozvao u Mostar u kamenu zgradu. Kada smo došli u kamenu zgradu Boro nas je odveo na drugi kat, u sobu s desne strane gdje je bila valjda soba za prepoznavanje. Neki su ljudi ušli u sobu, a na hodniku se čula vriska. U tom trenutku je Boro došao do nas, rekao nam da osumnjičeni odbija prepoznavanje i da je sa njim njegov odvjetnik koji je rekao da nije dužan izići na prepoznavanje. Pored mene je bio Leo Leko, tadašnji djelatnik MUP-a Mostar koji mi je rekao ako trebam alarm za kuću da će on to završiti;

Jednog dana sam došao u posjed Službene zabilješke PU Grude, Odsjek krim policije broj: 02-4-5-42/02 od 23.8.2002. godine (PDF u prilogu), u kojoj stoji kako smo dana 16.8.2002. godine moja supruga i ja pozvani izvršiti prepoznavanje putem fotografije i da se izjasnimo prepoznajemo li počinitelja predmetnog kaznenog djela. U bilješci stoji notorna laž kako nismo prepoznali niti jednu od predočenih osoba na fotografijama. U potpisu navedene zabilješke su Borislav Leko i Velimir Jurić. Velimira Jurića osobno poznajem i znam da nije sudjelovao u prepoznavanju. Jedno popodne sam otišao do kuće Velimira Jurića, zajedno s dva čovjeka iz SIPA-e, koji su ostali na benzinskoj crpki Eurobenz u Sovićima, a ja sam Velimira pita hoće li razgovarati sa ljudima iz SIPA-e vezano za potpis. Velimir mi je odgovorio:

Pa Gordane za Boga miloga kako ću potpisat kad nisam bio tu, a sa SIPA-om ne mogu razgovarati bez poziva, radi svojih nadređenih. Po mojim saznanjima odmah nakon takve izjave dobio je premještaj u Ljubuški, na mislim 15 dana;

Nakon tv emisije “Mreža” u kojoj je prezentirano kazneno djelo izvršeno nada mnom i mojom suprugom, dobio sam telefonski poziv u kojoj mi se osoba predstavila kao Vinko Filipović Cigo, te je tražio sastanak sa mnom. Rekao sam mu da ja neću nigdje doći, a da on može navratiti u moju firmu što je isti i učinio. Primio sam ga u restoran svoje firme, pitao ga što želi, a on mi je rekao da sve zna o slučaju i da ima čocjeka koji sve zna o mom slučaju, te je tražio 20.000 KM da mi kaže čovjeka koji zna sve o mom slučaju. Sve navedeno sam prijavio u MUP Ljubuški;

Osnovano sam sumnjao u spregu pojedinaca iz MUP-a s kriminalcima, a koja je dokazana audio-snimkama prezentiranim javnosti, a koju nakon preslušavanja nitko nije opovrgao. Gotovo svi policajci iz navedenih audio-snimaka su napredovali u službi.

Video prilog iz emisije Mreža, emitirane 23. veljače 2016. u kojoj svjedoči žrtva napada – cijeli članak štiti MUP ZHŽ, građane ili kriminalce, sadrži i transkripte zvučnih zapisa razgovora visokih policijskih službenika s kriminalcima.

U prilogu dostavljam i lažiranu službenu zabilješku Bore Leke.

S poštovanjem,
Gordan Šimunović

Autor: Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI