Šimić opet odgovorio Slobodnoj Bosni – Izgubili ste pojam o istini!

SARAJEVO - S obzirom na današnju objavu, koja je oglašena u Slobodnoj Bosni, u kojem mojem tekstu starom dvije godine se spominju tvrdnje, i to, da je „Radončićev sin navodno ubojica Have Dovadžije, da je Radončić povezan sa Naserom Keljmendijem, u sklopu kojeg su opet naveli moju „Kaznenu prijavu“ podnijetu protiv Fahrudina Radončića, iako sam kazao, da se ne radi ni o kakvoj Kaznenoj prijavi već o dopisu...“ ističem i pobijam slijedećim materijalnim dokazima:

Iako sam kazao, da već dvije godine ne pišem ni o jednom političaru, isključivo iz razloga jer se događaju raznorazna spinovanja i lažne tvrdnje sa ciljem diskreditacije drugoga, već pišem isključivo o organiziranom pravosudnom kriminalu u Bosni i Hercegovini, a kao legalista, koji poštuje pravomoćne sudske presude, a s obzirom na tekst oglašen u Slobodnoj Bosni, u kojem portalu od nedostatka informacija prenose moje tekstove stare dvije godine, nastojeći diskreditirati mene, tako i lidera SBB-a Fahrudina Radončića, a koje tekstove sam tada pisao, napominjem slijedeće:

U odnosu na današnje tvrdnje sadržane u članku, koji je objavljen na portalu Dnevno.ba pod nazivom: „Radončićeva Cosa nostra – sin ubojica…“, od 07. 09. 2016. godine, a kojeg je u nedostatku, da više dobiju i jednu točnu informacija prenijela bankrotirana Slobodna Bosna, napominjem:

Za informacije i tvrdnje sadržane u tekstu, starom dvije godine, kojeg je sa portala Dnevno.ba prenijela 18. 08. 2018. godine Slobodna Bosna, u kojem tekstu se tvrdi, da je „navodno sin Fahrudina Radončića, Irhad Radončić ubio u prometnoj nesreći 01. 04. 2014. godine kod Radon Plaze Havu Dovadžiju“, je Šejla Turković dana 11. 12. 2017. godine pravosnažnom presudom Općinskog suda u Sarajevu, po sudiji Aidi Bahtović, oglašena krivom za klevetu za iste tvrdnje, koje sam ja kasnije prenio u tom članku na Dnevno.ba, a kojeg je prenijela Slobodna Bosna, ne znajući, da prenose informacije i tvrdnje sadržane u tekstu, koje su uvjerljivo klevetničke, a za koje sam tvrdnje tek naknadno saznao da su neistinite uvidom u materijalnu dokumentaciju, koju dolje niže taksativno i nabrajam. Zbog toga sam i kazao, da već dvije godine ne pišem niti o jednom političaru! Navedena klevetnička informacija, da je Irhad Radončić navodno ubio Havu Dovadžiju, je plasirana odmah nakon smrti Edite Malkoč i Selme Agić, kada ih je Sanjin Sefić, vozeći brzinom od 100km/h u prometnoj nesreći, kod Zemaljskog muzeja u Sarajevu, udario i na licu mjesta usmrtio.

Tada se u krugovima SDA spekulisalo, „kad može Radončićev sin ubijati, što ne bi mogao i Sanjin“. Međutim, takve tvrdnje, pravosnažnom presudom Općinskog suda u Sarajevu su oglašene kao klevete.

Obzirom, da se u tekstu kojeg je prenijela Slobodna Bosna spominje navodna povezanost lidera SBB-a Fahrudina Radončića sa Naserom Keljmendijem, te da je isti pripadnik navodne kriminalne organizacije, ističem slijedeće:

– Osnovni sud u Prištini, po Odluci od 04. 12. 2014. godine, broj: PPKR 86/13 (PPS 42/13) u krivičnom predmetu protiv Nasera Keljmendija, donio je Odluku, da se Fahrudin Radončić u tom predmetu ima tretirati kao svjedok, a ne kao osumnjičeni ili optuženi, kako je to orkestirano objavljivala i obmanjivala čitateljstvo Slobodna Bosna, a što je vidljivo i iz podneska, koje je međunarodni američki tužitelj podnio sudu, da je „Status Fahrudina Radončića jednak statusu svjedoka“;

– Dana 08. 07. 2014. godine, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sarajevu, broj: 65 0 P 329501 13 P, po sudiji Aidi Bahtović, Šejla Turković je proglašena krivom za klevetu za tvrdnje, da je „Radončić Keljmendijev ministar sigurnosti, da je ministar sigurnosti naručio ubojstvo Ramiza Delalića Ćele, da je Radončić predlagao da se ubije Ramizov sin…“, – za sve ove tvrdnje je Šejla Turković pravosnažno presuđena za klevetu, a koje tvrdnje prenosi Slobodna Bosna;

– Dana 16. 09. 2014. godine, Općinski sud u Sarajevu, po sudiji Mileni Rajić, donio je pravomoćnu presudu, broj: 65 0 P 308374 12 P, kojom se Šejla Turković proglašava krivom za klevetu, te na ime nematerijalne štete ima isplatiti 10.000,00 KM tužitelju Fahrudinu Radončiću, za tvrdnju da je „Fahrudin Radončić lično odobrio ubojstvo Ramiza Delalića Ćele“;

– Dana 26. 08. 2015. godine, Općinski sud u Sarajevu, po sudiji Saneli Talirević, donio je pravosnažnu presudu, broj: 65 0 P 217781 11 P, kojom se Šejla Turković proglašava krivom za tvrdnje, i to „da je tužiteljka Diana Kajmakvoć obećala Fahrudinu Radončiću 40 godina zatvora za Zijada Turkovića, da je Radončić u odnosima sa Naserom Keljmendijem, da je u prisustvu Šejle Turković, Radončić sa Keljmendijem sjedio najmanje oko 200 puta…“

– Dana 05. 05. 2015. godine, Općinski sud u Sarajevu, po sudiji Aidi Bahtović, donio je pravomoćnu presudu, broj: 65 0 P 314083 12 P, kojom se Šejla Turković proglašava krivom za klevetu, tvrdeći, da je „Fahrudin Radončić jedan od nositelja organiziranog kriminala u BiH“;

– Dana 12. 01. 2016. godine, Općinski sud u Sarajevu, po sudiji Saneli Talirević, donio je pravosnažnu presudu, broj: 65 0 P 216136 11 P, kojom se Šjela Turković proglašava krivim za tvrdnje, i to „Obznanit ću ko je aminovao Ćelino ubojstvo“, a u kojem tekstu su navedene neistinite tvrdnje, da je lider SBB-a Fahrudin Radončić navodno povezan sa Darkom Elezom, da je Interpol u Lionu raspravljao o „kriminalu“ Fahrudina Radončića…

– Dana 05. 05. 2017. godine, Tužiteljstvo BiH, postupajuća tužiteljica Biljana Simeunović, donijela je pravomoćnu Naredbu, broj: T20 0 KTA 0013514 17, o nesprovođenju istrage, jer nema dokaza, ni osnova sumnje, da je Fahrudin Radončić zajedno s drugima počinio bilo kakvo kazneno djelo u odnosu na moj dopis i informacije sadržane u tom dopisu, a kojeg je „ekskluzivno“ prije tri ili četiri dana objavila Slobodna Bosna;

– Nedavnom pravomoćnom presudom suda u Prištini, Naser Keljmendi je oslobođen od optužbi, da je zajedno sa drugima sadržanim u optužnici, organizirao ubojstvo Ramiza Delalića-Ćele;

U prethodno gore navedenom, u pravnoj stvari pojavljivale su se dvije stranke tužitelj Fahrudin Radončić protiv tužene Šejle Turković.

S tim u vezi, a imajući u vidu prethodno gore sve izneseno, radi se o istim onim tvrdnjama, koje je Armin Cibra napisao u svojoj knjizi, a čije knjige danas „ekskluzivno“ pred sarajevskim džamijama poslije džuma namaza svakog petka dijele „uglednim“ Bošnjacima, koji se predstavljaju kao „pravi“ Bošnjaci ili „pravi“ Bosanci, a za lidera i domovinu smatraju diktatora Redžepa Tayyipa Erdogana i Tursku.

Radi se o takvim tvrdnjama, prethodno gore taksativno navedenima, koje je Slobodna Bosna godinama, pa sve do danas, na svome portalu konstantno objavljivala, a koje tvrdnje i informacije su sudovi u svojim presudama pravosnažno ustvrdili da su uvjerljivo klevetničke, a koje Slobodna Bosna konstantno zadnjih godina do danas po svome bankrotiranom portalu vrti, u namjeri, da dezinformacijama, održe javnost u zabludi! Koliko je Slobodna Bosna nisko pala u dobivanju pravno provjerljivih informacija, pokazuje i činjenica, da su moj dopis upućen prema Tužiteljstvu BiH označili pod „ekskluzivno“! Da nije žalosno, bilo bi smiješno!

Jak je onaj, koji može prešutjeti i kad je u pravu, ali i onaj, koji može reći drugome „Oprosti“, kad je u krivu!